Ove godine slavi se 155 godina postojanja Sarajevske pivare i to nije samo veliki jubilej za ovu kompaniju, nego i za cijelu Bosni u Hercegovinu. S Pivarom je počela industrijalizacija u našoj zemlji, a u njoj su radile generacije Bosanaca i Hercegovaca i tokom svih ovih godina nije nikada prestajala s proizvodnjom.
U okviru obilježavanja ovog jubileja
Sarajevska pivara je kreirala kratke video priče koje govore ne samo o bogatoj historiji naše zemlje, već i ove renomirane kompanije.
„
Priče sa našeg izvora“ se sjećaju i Augustina Tina Ujevića, koji je tridesetih godina prošlog stoljeća, baš u Sarajevu napisao neke od svojih najpoznatijih zbirki poezije...
Veliki pjesnik Tin Ujević sarajevske dane najčešće je provodio u kafani „Kod Sameka” koja se nalazila tik uz „Sarajevsku pivaru” i koja je godinama bila okupljalište pjesnika, pisaca, boema...
Manje je poznato da je ova kultna kafana u registru privrednih organizacija Okružnog privrednog suda u Sarajevu upisana kao ugostiteljska radnja bife „Pivnica” Sarajevo, i da je nastala izdvajanjem poslovne jedinice iz sastava „Sarajevske pivare”.
Augustin Josip Ujević ju je otkrio 1930. kada je nakon izgnanstva iz Hrvatske, života siromaha u Parizu, te boemskog bivstvovanja po beogradskoj Skadarliji, stigao u Sarajevo.
Mnogi smatraju da je upravo dolazak u Sarajevo predstavljao prekretnicu u njegovom stvaralačkom radu. U kafani „Kod Sameka” napisao je neke od svojih najboljih stihova, a u Sarajevu je objavio zbirke „Ojađeno zvono” i „Auto na korzu”.
„
Leti ko lišće što vir ga vije,
za let si, dušo stvorena.
Za zemlju nije, za pokoj nije
cvijet što nema korijena.“
Nemirni duh ga je 1937. odveo od „Sameka” u Split, a kasnije u Zagreb gdje je i umro u novembru 1955.