Svjedok je naveo da mu je Mile Krunić rekao da je Ranka Stojnića iz Kozarca iz pištolja ubio optuženi Mato Živković, zvani Rakijica. 

Maksimović je posvjedočio da je 9. maja 1992. godine sa ostalim stanovnicima Bukove Grede odveden pred prodavnicu gdje ih je Pero Vincetić zvani Konj pojedinačno odvodio iza prodavnice i tukao. 

"Marko Maksimović, Mićo Gavrić, Zoran Maksimović i moj brat Žarko sa još nekim Srbima odvedeni su ispred prodavnice prema njivama. Čuli smo nakon toga pucnje, a kasnije smo saznali da su ubijeni. Tijelo brata Žarka dobio sam u razmjeni nakon dvije godine. Bilo je obezglavljeno", rekao je Maksimović. 

Prema njegovim riječima, Srbi su poslije nekog vremena odvedeni u šupu Mirze Deljkovića u Donjoj Mahali gdje ih je, uz batine, ispitivao Perin brat, Ilija Vincetić. 

"Čedi Cvijanoviću su odsjekli prste na ruci. Vidio sam da je bio krvav i da su ga sa kaišem oko vrata vodili kao psa. Čuo sam da su ga ubili u njegovoj njivi", ispričao je Maksimović. 

Svjedok je potvrdio da su patnje zarobljenih Srba nastavljene i u sali osnovne škole u Orašju, gdje su tučeni i maltretirani, te da su neki nastradali prilikom kopanja rovova. 

"Mene je tukao Pero Vincetić, a jedini razlog bio je to što sam Srbin. Udarao me čime je stigao, a najgore je bilo čizmom. Od udaraca sam bio plav. Jednom me je ispod vrata zarezao nožem. Kap po kap krv je kapala na pod. Onda me je tjerao da ližem krv s poda", dodao je Maksimović. 

Na pitanje tužioca Milanka Kajganića da li poznaje Branu i Peru Cvijanovića, Ranka Stojnića, Savu Sarića, Jaćima Cvijanovića, Acu Petrovića i Peru Gavrića, svjedok je odgovorio potvrdno. 

"Svi oni su podlegli povredama od silnih batina u zatvoru, a neki su i ubijeni. Čuo sam da je Ranka Stojnića iz pištolja ubio Mate Živković zvani Rakijica, dok se Pero Gavrić objesio u kupatilu logora", naveo je svjedok. 

Svjedok Đuka Gavrić rekla je da je čula da su njen suprug Mitar, te Zoran Maksimović i Drago Cvijanović otjerani u njive i ubijeni. Dodala je da joj je Anđa Simić ispričala da je vidjela kako su ih tukli vojnici ispod nekog hrasta, nakon čega su otjerani u njive. 

"Kada su pobijeni, zakopani su u jednu jamu. Ekshumirani su poslije dvije godine, a kad je bila razmjena u Mićinoj vreći bila je zubna proteza i komad njegove odjeće", navela je Gavrićeva. 

Svjedok Snježana Simić rekla je da su njen otac Risto Maksimović i brat Jovica bili u zarobljeništvu do januara 1993. godine. Otac joj je pričao da je prilikom kopanja rovova bio ranjen u petu, te da je jednom dobio batine od osobe zvane "Babo". 

Za zločine u Orašju optuženi su general HVO-a Đuro Matuzović, Ivo i Tado Oršolić, Marko Dominković, Joso Nedić, Marko Blažanović, Mato i Anto Živković, Stjepo Đurić i Mirko Jurić. 

Prema optužnici, oni su zločine počinili kao pripadnici komandnih struktura HVO-a i policije u Orašju, te kao pripadnici vojne policije. 

Na teret im je stavljen progon srpskog stanovništva - ubistvima, zatvaranjem ili drugim teškim oduzimanjem slobode, mučenjima, silovanjima i drugim nečovječnim djelima. 

Matuzović, Živković i Đurić optuženi su i da su, zajedno sa njima poznatim pripadnicima vojne policije HVO-a, u šupi u Donjoj Mahali i u logoru u osnovnoj školi u tom mjestu, učestvovali u ubistvima, mučenju i nečovječnom postupanju prema ratnim zarobljenicima. 

Suđenje će biti nastavljeno 14. marta. 

(Srna)