Nevena je, kažu njeni roditelji, sahranjena u vjenčanici koju je majka Snježana sašila prije nekoliko dana, a Nevena probala, uz konstataciju "u ovoj ću se vjenčanici udati", piše Avaz. 

- Moje zlato, duša tatina, poslala nam je poruku „Odoh ja“ kad je krenula s društvom. I ode, ne vrati se - govori nam kroz suze, a više za sebe, otac Jovo dok nas dočekuje u dvorištu kuće u Bistrici.  

Stotine znanih i neznanih, prijatelja, poznanika, komšija. Osim velikog broja građana Žepča, prijatelja i rodbine, na posljednjem ispraćaju Nevene bio je veliki broj volontera Crvenog križa iz cijele Bosne i Hercegovine - Sarajeva, Tuzle i Zenice. Većina ih kaže da su je upoznali kroz rad i druženja aktivista Crvenog križa. Upravo na dan pogibije Nevena je položila ispit za njegovateljicu te otišla na posao. Godinama je volontirala u žepačkom Crvenom križu. 

Ova uvijek vesela djevojka je bila glumica u Dječijem pozorištu, džudista u lokalnom klubu. Živjela je sa roditeljima Snježanom i Jovom, sestrama Željkom i Natašom u Kiseljaku, uz regionalni put Žepče - Zavidovići.  


Nevena Mijić

Pred dolazak kovčega začula se sirena Hitne pomoći koja je prolazila putem. Pogled većine spušten ka zemlji, preteško je i pomisliti... Neveni i njenim drugovima Hitna pomoć nije mogla pomoći.  Bila je izuzetno aktivna, nakon završene škole radila je u sportskoj kladionici, a nakon posla, kobne večeri je krenula na kafu s dugogodišnjim prijateljima. Nedostajalo je nekoliko stotina metara da siđu sa "ceste smrti", magistralnog put M-17. 

Otac i majka kažu da su oni “slika Bosne” jer u porodici i familiji imaju svih vjera.  

- I ovdje su djeca različita samo po načinu kako se istom Bogu mole. Više sam volio da ste mi u dvorište došli na Neveninu svadbu, ali Bog je odredio drukčije - kaže Jovo.  

Protojerej Srpske pravoslavne crkve Zoran Živković predvodio je opelo za dušu Nevene. Neprestano je spominjao Moniku i Olivera, jer, kaže, zajedno će pred Boga i, ako Bog da, u raj.  Nakon ispraćaja pred kućom na počinak Nevena je krenula na groblje u Bistrici, nekoliko kilometara dalje. Tišinu je prekidalo samo zvono kapele.  

- Sahrane su prilike kad treba dati savjet, utjehu, a njihova sudbina nas tjera na šutnju, muk. Molim vas da ovo bude opomena, posebno mladima, da sebe obuzdaju, da znaju da će prije stići ako sporije voze - rekao je sveštenik Živković opraštajući se od Nevene.