Sud je tako prihvatio žalbu advokata odbrane Aleksandre Metlić, koja je nakon prvostepene presude tvrdila da Okružni sud u Banjoj Luci nije dovoljno cijenio olakšavajuće okolnosti na strani optuženog, javlja Blic.

“Odbrana nije sporila da je Aleksandar Majkić izvršio krivično djelo, kao ni to da treba biti osuđen, ali je prvostepeni sud, u ovom slučaju Okružni sud Banja Luka, emotivno, a ne objektivno odlučio o visini kazne, ne cijeneći olakšavajuće okolnosti kao što su neosuđivanost, priznanje krivičnog djela, te da je Majkić otac maloljetnog djeteta – objasnila je Metlićeva.

Dodaje i kako je pored navedenih olakšavajuća okolnost bila i ranija povreda Majkića zbog koje je imao “akutne reakcije na sve događaje”.

Ovim je stavljena tačka na slučaj mučkog ubistva majke u Bosanskoj Gradiški koje je 29. marta prošle godine šokiralo javnost u BiH i regionu. Majkić je nakon hapšenja priznao da je suprugu zadavio dok je bezbrižno spavala držeći u zagrljaju petogodišnjeg sina Đ.V.

Majkić je supruzi sjeo na stomak i zadavio je na podmukao način. Ubicu nisu omele ni riječi djeteta koje ga je preklinjalo: “Tata nemoj, tata zašto to radiš. Sada nas troje više nikada nećemo ići na more.”

Nakon ubistva Majkić je ostao u kući i pio rakiju, dok je uplakano dijete ležalo pored beživotnog tijela majke i uzaludno je pokušavao probuditi.

Nakon što je ispio rakiju, Majkić je odveo sina do stana punca i punice koji se nalazio odmah ispod njegovog i kratko im rekao: “Dobili ste, što ste tražili”. Zatim je otišao u policiju i predao se.

Šest mjeseci kasnije Majkić je u banjalučkom Okružnom sudu osuđen na 30 godina robije, što je ujedno bila i rekordna presuda ovog suda od reforme pravosuđa u BiH.

Uzaludno je republički tužilac Svetlana Brković tražila od Vrhovnog suda RS da Aleksandra Majkića osudi na najstrožu moguću kaznu zbog ubistva supruge.

Brkovićeva očigledno nije uspjela da ubijedi sudsko vijeće da optuženi zaslužuje strogu kaznu, kao ni to da se priznanje krivice, pa ni kajanje optuženog u ovakvim slučajevima nisu trebale cijeniti kao olakšavajuće okolnosti.

(Merima Druškić)