Ovo je samo djelić iz ispovijesti roditelja koji vjeruju da su njihove nestale bebe ipak žive, a koji su bili gosti emisije “Život priča” na TV Prva.

Oni tvrde da se od njih kriju uzorci tkiva preminule djece, odnosno parafinski kalupi na osnovu kojih bi radili DNK analize i potvrdili da su bebe stvarno njihove.

Na pitanje zašto ne mogu da dobiju ono na šta imaju puno pravo, jedan od roditelja Goran Filipović je rekao:

– Zato što smo prije toga imali slučaj Jovića iz Kruševca. Tada je prvi put po naredbi tužilaštva urađena DNK analiza po pitanju nestalih beba u Srbiji. Podaci su bili frapantni, da se u kalupima nalaze tkiva više različitih osoba i da to ne može nikako pripadati porodici Jović. Poslije toga, svaka borba da mi dokažemo istinu je bila borba protiv vjetrenjača – rekao je Filipović čija se supruga porodila 3. juna 1978. godine, prenosi Avaz.

Još šokantniji podaci uslijedili su kada je Nikola Šegrt, čija se supruga porodila 16. oktobra 1993. godine, otkrio da u parafinskom kalupu do kojeg je konačno došao nema ljudskih ćelija.
On je DNK analizu radio u Vankuveru, u Kanadi.

– Ja imam taj nalaz iz Kanade i na njemu jasno piše da se u onome što treba da pripada mom djetetu ne nalaze ljudske ćelije. Da li je riječ o životinjskim ćelijama ili je jednostavno uzorak uništen prije nego što nam je konačno predat, ne bih znao da kažem, ali dokaza da je moja beba mrtva nema – objašnjava Šegrt.

Ovaj slučaj prepun je nelogičnosti. Dijete mu je rođeno sa 2.850 grama, dugačko 49 centimetara. Na obdukcionom nalazu piše da je umrlo sa 2.975 grama i dugačko 51 centimetar, što navodi na zaključak da se ugojilo i poraslo uprkos obilnom krvarenju. Od JKP “Pogrebno” kasnije dobijaju potvrdu da leš djeteta nikad nije stigao u kapelu.

(Merima Druškić)