Donosimo vam poruke koje mogu da “upale” uvijek, kada komunikacija sa djecom zapne.

1. Iskažite osjećanja, nije teško reći “volim te najviše”. Iako vaša djeca sigurno znaju i osjećaju da su voljena, ne ustručavajte se da to i kažete. U vezi s tim, preporučujemo sjajnu knjigu koja će vam dati “101 ideju kako da pokažete djeci da ih volite”, za slučaj da vam ponestane

2. Volim te, ali…
Ako želite djetetu da skrenete pažnju recite mu neku pozitivnu poruku, pa onda ono na šta mu skrenete pažnju – volim te najviše, i uvijek ću te voljeti, ali želim da znaš da je ovo što si uradio ružno… Cilj ovakve poruke je da dijete shvati da kritikujući njegovo ponašanje ne znači da kritikujete njega kao osobu. Ipak, ne pretjerujte, jer ako uz svaku izjavu ljubavi vežete ono “ali” djete neće vjerovati da ste iskreni!

3. Priznajte grešku – niko nije savršen.
Iako vaše dijete vama najviše vjeruje, nemojte ni zbog sebe ni zbog njegovih budućih grešaka da mu dajete sliku da ste savršeni i bezgrešni. Priznajte da ste pogriješili, i pričajte o tome, i ono samo će moći lakše da prihvati i analizira svoje greške.

4. Zagrljaj – Možete pričati šta god hoćete, ako vas tijelo odaje, neverbalne poruke – gestovi lica, stav, odaju vas više nego što mislite. Stanite nekad i ako dijete ima napad bijesa na primjer, umjesto pridika mnogo je bolje da ga ponekad samo snažno – zagrlite!

5. Pustite ih da izraze osjećanja.
Bez obzira što vama dječiji plač ili ljutnja smeta, shvatite da i djeca imaju podjednako pravo da izražavaju svoja osjećanja. Štaviše, njima je teže, jer nisu još naučila da svojim osjećanjima vladaju. Zato pustite dijete da izražava osjećanja a i da ih prepozna. Ako se dijete ljuti oko vaše zabrane, recite mu slobodno da razumijete što se ljuti, ali da vi ne možete promijeniti svoju odluku. Takođe, kad dijete padne nek plače ako mu se plače, a vi probajte da ga smirite i da pokažete interesovanje za njegova osjećanja.

6. Molba umjesto naređenja.
“Skupi te igračke, samo ste razbacali, ništa ne radite” – često nam u afektu izleti da naređujućim tonom saopštite djeci da očekujete da sami srede haos. Ali, djeca će mnogo bolje reagovati ako od njih tražite pomoć i zamolite ih da skupe igračke, ili urade nešto drugo. U sopstvenim očima biće bolji i ovakav stav podupiraće njihovo samopouzdanje. Na vama je da osjetite meru takvog ponašanja, jer ipak, nekada kao mama imate pravo da “pripretite” i zahtijevate da se nešto uradi.

7. Priznajte kad nešto ne znate.
Mada ste u očima djeteta veoma pametni, znate sve i glavni ste mu uzor, priznajte djetetu da jednostavno nekad nemate odgovor. Objasnite mu da vaš roditeljski staž ne traje oduvijek, već samo onoliko godina koliko ono ima, i da ste u tome ponekad ograničeni i da kao što dijete raste i vi kao roditelj morate da “rastete”.

8. Da, tu sam za tebe!
Mehaničko odgovaranje djetetu dok radite nešto drugo, sigurno nije način kako ono zamišlja vreme s vama. Nekada je potrebno da ostavite SVE na stranu i posvetite se djetetu, bilo da je to slaganje kocki ili povjerljivo ćaskanje pred spavanje. Djeca će znati to da cijene. Naravno, to ne znači da ne treba da pričate s djecom dok na primjer spremate ručak, samo da ponekad morate imati vrijeme odvojeno samo za njih.

Ako mislite da je ovo još jedan od ispraznih savjetodavnih tekstova, stanite i razmislite – koliko ovih metoda koristite? Probajte na neko vrijeme da ih se pridržavate i vidjećete razliku. 


(Anesa Agović / CDM)