Stručnjaci iz područja psihologije širom svijeta sve više sprovode istraživanja na temu odgoja djece. Iako svako dijete nije isto, te je potreban individualan pristup svakog roditelja, činjenica je da roditelji često, želeći dobro svojem djetetu, s lošim pristupom mogu naštetiti djetetovom samopouzdanju, samostalnosti, načinu razmišljanja te pridonijeti povećanju stresa i nesigurnosti u vlastite sposobnosti.

Evo koje bi fraze i odgojne principe prema savjetu psihologa trebalo izbjegavati:

„Odlično si to obavio/obavila.“ – Problem je što roditelji prečesto upotrebljavaju pohvale za stvari u koje su djeca uložila minimalno truda. S time dajete poruku djetetu da je u svemu što učini odlično. Daleko od toga da dijete ne treba pohvaliti, ali ne apsolutno sve, već očigledni napredak. Bolje je da prečeste pohvale zamijenite s frazom „Zaista si se potrudio/potrudila.“, jer s time dijete učite da je potrebno uložiti trud u postizanje nečega…

„Ti si tako dobar/dobra.“ – S tim frazama roditelji žele djetetu dati do znanja da je učinilo nešto dobro, u nadi da će se i dijete ponašati isto tako i dalje. U stvarnosti najčešće ima suprotan efekt. Kada dijete pohvalite samo nakon zadatka koji ste vi tražili, misliće da je „dobro“ kada uradi nešto što ste mu vi rekli. Vrlo lako može se dogoditi da će ono u strahu od gubitka statusa „dobrog djeteta“ željeti samo da uradi stvari koje će ga činiti „dobrim“. Umjesto toga, recite djetetu „Hvala što mi pomažeš u kuhinji.“ ili „Vidjela sam te kako deliš igračke s prijateljima.“ Na taj način vi djetetu dajete podsticaj da samo zaključi kako je nešto bilo dobro i podstičete želju da ponovi istu stvar, bez želje da vam udovolji.

„Ovo je predivna slika.“ – Iako većina roditelja misli da je njegovo dijete posebno nadareno, budimo realni, nije sve što nacrta, napiše ili učini predivno i savršeno. Umjesto toga pitajte dijete što je to nacrtalo na način „Vidim nešto crveno, plavo i žuto, što bi to trebalo biti?“ ili neko slično pitanje. Na taj način dijete će osim opisa slike samo ocijeniti sliku, te dobiti podsticaj da se poboljša i razvija svoje vještine. Isto važi za bilo koju igru ili zadatak…

„Prestani odmah ili…“ – Osim što prijetnjama djetetu nećete ništa dugoročno postići, nego ćete ga naučiti da na isti način sprovodi svoju volju i silu nad drugom djecom pa čak i odraslim osobama koja neće željeti da ispunjavaju njegove želje. S time dugoročno i sebe stavljate u neugodnu situaciju, jer ako dijete ne učini ono što vi želite, trebalo bi ga kazniti na način koji ste rekli. Ako ga pak ne kaznite, učite ga da su vaše prijetnje bezazlene.

„Ako učiniš to, daću ti…“ – Podmićivanje djece još je jedan od destruktivnih načina vaspitanja, jer će vam se postizanje trenutnog  cilja prije ili kasnije obiti o glavu, posebno ako se upotrebljava vrlo često. Naime, velika je mogućnost da dijete više neće željeti da obavi nijedan zadatak niti će slušati bilo šta što govorite, ako nemate spremnu nagradu. Umjesto nagrade, ponudite svoju zahvalnost u obavljenom zadatku, piše Decijisajt.

„Ti si tako pametan/pametna.“ – Daleko od toga da dijete ne treba pohvaliti, ali s čestim, nepotrebnim i bezrazložnim pohvalama nećete djetetu podići samopouzdanje, nego ga baš narušiti. Npr, ako pohvalite dijete kako je pametno zato što je složilo jednostavne puzle koje je već složilo nebrojeno puta, neće željeti da slaže one teže, jer je svjsno da mu to neće poći od ruke te vi više nećete misliti da je pametno. Umjesto toga pohvalite njegov trud dok počne nešto novo i teže i to na način „Vidim da si se vrlo trudio/trudila da to uradiš.“

(Alen Avdić)