Prvi je na Beogradski univerzitet uveo Neuropsihologiju i reedukaciju psihomotorike, a taj predmet predavao je i na Defektološkom fakultetu.

“Postoje razgovori. Razgovaramo da bismo nešto saznali, a ne da bismo nekome nametnuli svoju mudrost. Razgovaramo da bismo nešto čuli i da bismo napravili ravnotežu između naših horizonata i posmatranja svijeta tog drugoga sa kojim razgovaramo. Jer, razumijevanje je postalo iz ljubavi. Bez razumijevanja nema ljubavi. Dijete puno toga razumije kad mi njega razumijemo. Tu počinje njegovo osjećanje ljubavi prema nama. Nije prirodno da se tata i mama prave drugovi svojoj djeci”,  rekao je Bojanin prenosi Piplmetar.

“Dijete ima potrebu da ima drugove, s njima hoće da se valja po patosu, da igra fudbal. Ima potrebu i da ima učiteljicu, koja ga uči stvarima, pojmovima, ponašanjima. A ima mamu i tatu koji ga vole neizmjerno, ali čija ljubav ima i određeni smisao. Dijete ima potrebu da ima autoritet. Ne autoritet kamdžije i šamara, nego autoritet časnog i estetskog ponašanja. Biti prirodan znači: truditi se da se ponašaš što bliže sprezi odnosa časnog i estetskog”.

(Alen Avdić)