"Djeca moraju biti spremna da se suoče sa greškama i posljedicama svojih odluka. Podijelite sa njima kako ste se nosili sa sličnom situacijom, šta vas je dovelo do toga, i šta se zapravo naučili. Jer ne treba samo da budemo uzori našoj djeci, treba da im budemo najbolji mogući uzori", tvrdi psiholog i autor najprodavanijih knjiga o psihologiji, doktor Tim Elmor.

Tim je otkrio nekoliko velikih grešaka koje roditelji prave kada podižu djecu, a koje utiču na nisko samopouzdanje od ranih godina i ograničavaju šanse da djeca postanu uspješna.

1. Ne dopuštamo djeci da iskuse rizik

Živimo u svijetu u kome opasnosti vrebaju iza svakog ugla. Rečenica "sigurnost je najbitnija" podiže strah da ćemo izgubiti djecu, pa onda radimo sve kako bi ih zaštitili. Naravno, to je naš posao, ali tako izolujemo od zdravih rizika i time ne postižemo pozitivan efekat. Psiholozi u Evropi su oktrili da će dijete u budućnosti imati fobije ukoliko mu nije dozvoljeno da se igra napolju, nije iskusilo odrana koljena tokom takve igre. Djeca moraju da padaju kako bi naučila, i to je normalno; tinejdžeri moraju da rasikdaju veze kako bi naučili da cijene emotivnu zrelost koja je potreba za dugu vezu. Kada roditelji uklanjaju rizik iz djetetovog života, čine da ona postanu arogantna i imaju nisko samopouzdanje kada odrastu.

2. Spašavamo ih suviše brzo

Današnja generacija mladih ljudi nema iste životne sposobnosti kao što su imala djeca prije trideset godina, zato što se odrasli uvijek umiješaju da riješe problem. Kada spašavamo djecu brzo, ona ne nauče sama da se bore i rješavaju probleme. Prije ili kasnije, dijete će se navići da smo uvijek tu da mu pomognemo, i vodiće se time, znaće da ćemo uvijek uskočiti da će problem biti riješen. Ali u stvarnosti, to tako ne funkcioniše i ovakvim ponašanjem ne dozvoljavamo djeci da budu kompetentni odrasli.

3. Slavimo suviše lako

Ako pogledate dječije fudbalske utakmice vidjećete da su svi pobjednici i da se ne vodi računa o rezultatu. Ovaj "svi su pobjednici" mentalitet čini da se naša djeca osjećaju posebno, ali istraživanja pokazuju da ova metoda ima velike posljedice. Djeca će u jednom momentu pogledati u roditelje i vidjeti da su samo oni ti koji misle da su njihova djeca sjajna. Tada će početi da sumnjaju u objektivnost roditelja; i to će biti dobro na trenutak, ali nije realno. Kada olako slavimo i zanemarujemo loše ponašanje, djeca nauče da varaju, preuveličavaju i lažu kako bi izbjegli suočavanje sa stvarnošću. A zašto? Zato što se nikada sa njom nisu ni suočili.

4. Puštamo da nas krivica omete

Dijete ne mora da vas voli svakog minuta. Ona će preboljeti razočaranje, ali nikad neće efekte razmaženosti. Tako da im slobodno možete reći "ne" ili "ne sada", i pustiti ih da se bore za ono što zaista žele i što im je potrebno. Kao roditelji, želimo djeci da damo ono što hoće kada ih nagrađujemo, posebno kada imamo više djece. Kada jedno dijete uradi nešto dobro, želimo da ga nagradimo ali nam je krivo da ne nagradimo i drugo dijete. Ovo je nerealno, i djeca ne nauče da uspjeh zavisi od njihovog dobrog rada. Nemojte da ih učite da dobra ocjena znači odlazak u tržni centar, jer zbog veze koja je bazirana na materijalnim nagradama djeca ne mogu na nauče ništa o motivaciji ili bezuslovnoj ljubavi.

5. Ne dijelimo sa njima naše greške

Zdravi tinejdžeri će htjeti da rašire svoja krila i da sami iskuse neke stvari. Mi, kao odrasli, moramo to da im dozvolimo, ali to ne znači da ne možemo da im pomognemo da se kreću u ovim vodama. Slobodno sa njima podijelite greške koje ste pravili kada ste bili njihovih godina, tako ćete im pomoći da naprave dobre izbore. (Izbjegavajte one "naučene lekcije" vezane za pušenje, alholol, drogu, itd..) Takođe, djeca moraju biti spremna da se suoče sa greškama i posljedicama svojih odluka. Podijelite sa njima kako ste se nosili sa sličnom situacijom, šta vas je dovelo do toga, i šta se zapravo naučili. Jer ne treba samo da budemo uzori našoj djeci, treba da im budemo najbolji mogući uzori.

6. Miješamo inteligenciju, nadarenost i uticaj sa zrelošću

Inteligenciju ljudi često koriste kao mjeru djetetove zrelosti, a rezultat toga je da roditelji misle da su inteligentna djeca spremna za svijet. Nije tako. Neki profesionalni sportisti i holivudske zvijezde, na primjer, imaju nezamisliv talenat, ali su i dalje u središtu javnih skandala. To što je dijete nadareno u nekoj sferi života, ne znači da jeste u svemu. Ne postoje magične "godine odgovornosti" ili vodič za to kada ćemo djeci dati neku slobodu, ali dobar trik je da posmatrate drugu djecu istih godina. Ako primijetite da su oni samostalniji od vašeg, moguće je da odlažete nezavisnost svog djeteta, piše Yumama.

7. Jedno pričamo, drugo radimo

Naša roditeljska odgovornost je da pravimo život koji želimo da naša djeca žive. Da im pomognemo da vode dobar život i postanu dobri ljudi. Ako želite da vaše dijete, na primjer, pomaže drugima, ono mora vas vidjeti da to radite. Nije dovoljno samo pričati. Pokažite im da ne idete prečicama u životu, i oni će shvatiti da ne bi trebalo ni sami to da rade. Pazite kakve izbore pravite, jer djeca sve primjećuju.

(CDM/Alen Avdić)