"Moj život se poprilično promijenio kada sam prošle godine saznala da imam tumor od 8 centimetara radi kojeg sam hitno operirana i nakon operacije mi je dijagnosticirana neizlječiva bolest s kojom se otada borim i učim živjeti. I prije sam voljela putovanja, ali mi je ta nova neugodna spoznaja o bolesti dala vjetar u leđa da još više živim punim plućima, da još više radim ono što volim i da se okružim pozitivom koliko god i kad god je to moguće.", ispričala je za naš portal Monika Vlček. 

Monika je od ljubavi napravila hobi i hobi je zaista na društvenim mrežama postao brend, a pozitivna energija joj je pokretač za zanimljive videe koje dijeli sa svojim pratiocima. 

"Zbog te moje ljubavi prema putovanjima i hedonističkom životu je nastao i moj osobni brend „monikas.travel.therapy“, gdje prvenstveno na instagramu pa onda i na tik toku, facebooku te na svojoj web stranici dijelim zanimljive sadržaje sa svojih putovanja i druge inspirativno-pozitivne objave, a samim tim okupljam ljude slične pozitivne energije.", kazala nam je Monika.

Proputovala je skoro cijelu Evropu pa i BiH, te joj je istinska želja i životni san posjetiti što više mjesta i probati domaće specijalitete svake države u koju dođe. 

"Do sada sam proputovala skoro cijelu Europu (Španjolsku, Francusku, Italiju, Sloveniju, Austriju, Mađarsku, Njemačku, Češku, Poljsku, Slovačku, Rumunjsku, Finsku, Latviju, Estoniju, Grčku, Tursku, San Marino, svoju državu i naravno, dio Bosne i Hercegovine, a želja mi je posjetiti što više mjesta u svakoj državi).Od daljih putovanja obišla sam nekoliko država u SAD-u (New York, Illinois, Indianu), Meksiko i Zanzibar. Životni san mi je proputovati svaki kontinent, a najviše uživam u upoznavanju lokalnih ljudi i u domaćim specijalitetima svake države koju posjetim.", istakla je u razgovoru. 


(Meksiko)

Dalje je o svojim impresivnim putovanjima ispričala:  "Putujem kad god mogu, odnosno, kad mi to dopusti novčanik. Primjerice, samo prošle godine sam imala veliki road-trip po cijelom dijelu kopnene Grčke pa put na Zanzibar, zatim u Sloveniju, Finsku, Latviju, Estoniju te Italiju i za kraj godine sjeverni dio Finske – Laponiju."


(Zanzibar)

Na pitanje o motivima turističkih posjeta destinacijama voli reći kako nije ona ta koja bira destinacije nego destinacije biraju nju. 

"Svako moje putovanje nekako mi se dogodilo spletom okolnosti. Uvijek se pojavio neki razlog za odabrati točno to mjesto u tom trenutku.", kroz osmijeh je ispričala naša vedra sagovornica. 


(Sarajevo)

Ono nama najinteresantnije jeste dolasci u Sarajevo. Sarajevo je posjetila već tri puta i uvijek se rado vraća zbog, kako navodi, preukusne gastronomske ponude. 

"Kao šlag na tortu 2022. došlo je Sarajevo kad sam s mužem i prijateljima dogovorila ponovni posjet. To mi je bio 3. put da idem u Sarajevo. Prva dva puta istražila sam poznate lokacije u okolici Sarajeva pa je ovaj put naš fokus bio samo na isprobavanju lokalnih specijaliteta i opuštenom uživanju u svim sadržajima koje centar Sarajeva nudi. Kako to da smo odlučili opet doći u Sarajevo? Odgovor je vrlo jednostavan, zbog preukusnih bureka i ćevapa i sjajnih lokalnih ljudi.", podijelila se sa nama Monika. 



O gostoprimstvu Sarajlija ali i svih Bosanaca ima samo riječi hvale, prisjećajući se ukusnih ćevapa sa Baščaršije. 

"Svaki moj posjet Sarajevu završio je s novim poznanstvima i zaključkom da su Bosanci, usudila bih se reći, najgostoljubiviji narod koji sam do sada upoznala. Iako i u Hrvatskoj možete pojesti ćevape i bureke na tisućama mjesta, niti jedni spremljeni kod nas se ne mogu mjeriti s pravim bosanskim ćevapima, burecima i pitama. Tajna je sigurno u dugoj povijesti pripreme, obiteljskim recepturama i ljubavi prema hrani. Ako znate neki drugi razlog, molim da mi ga otkrijete. ", kazala je kroz osmijeh. 

Nekako standardno pitanje za turiste jeste: Gdje su najbolji ćevapi i pita ? 

"Sa rečenicama koje slijede ću vjerojatno navući burne reakcije neistomišljenika jer je opasno područje voditi rasprave o tome gdje su bolji ćevapi ili burek u Bosni, ali svejedno ću reći svoje mišljenje.  Od hrane koju sam probala u Sarajevu, a koja mi se toliko svidjela da bih ju izdvojila su burek i pite s raznim punjenjima, bosanski lonac i ćevapi (probali smo ih u više ćevabžinica, ali za sad su nam najbolji sarajevski bili kod Želje, a banjalučki u Kastelu). Ćevapi kod Želje imaju posebno dobar okus radi mesa koje se topi u ustima i divnu lepinju, ali im kajmak nije toliko dobar, a mogli bi se i malo više isprsiti s količinom luka koju poslužuju uz ćevape jer ga je obično premalo. U buregdžinici Sač (onoj u blizini Želje) nam je bio najbolji burek. Buregdžinica Bosna isto ima dobar burek, ali nije ispod sača pa nam je zato ovaj prvi draži. Probali smo burek i u Saču u ulici nasuprot buregdžinice Bosna, ali nam je u njemu bilo previše luka i meso je bilo puno nekih žilavih dijelova tako da nas, iako ima ljepši interijer i eksterijer a i samu lokaciju, nije toliko oduševio.", podijelila je s našim čitaocima svoja iskustva gastronomske ponude u Sarajevu. 

O slatkim delicijama koje je probala u Sarajevu, ističe baklave od pistacije ali i oduševljenje sokom od šipka. 

"Od ostalih delicija meni su odlične baklavice od pistacije, iako sam imala nekih primjedbi  komentarima na mojim objavama da to nije tradicionalna bosanska hrana, ali je činjenica da ih se u Sarajevu može kupiti na svakom koraku, a meni osobno su draže nego one s orahom. Jako su mi se svidjeli i orašasti plodovi, posebno bademi u svim mogućim omotačima (čokolada, cimet, kokos…) Nisam preveliki ljubitelj slatkog pa ne mogu ništa više reći o slatkim delicijama, ali mogu istaknuti svoje oduševljenje sokom od nara/šipka koji se prodaje na ulici i koji obožavam, a kod nas ga uopće nigdje nema za kupiti.", ispričala je za naš portal. 

Bosanska kahva ima posebno mjesto u njenom srcu. 

"Svidio mi se i salep, iako se jedan moj prijatelj ne bi složio jer mu je taj napitak izazvao mučninu. Mada ja inače ne pijem kavu, domaću sarajevsku kafu posluženu u džezvici svaki put moram probati jer je to sasvim nova dimenzija za razliku od kava koje imamo kod nas. Posebna čar Sarajeva su i hookah barovi, a Pivnica HS je mjesto koje vas na jednu večer može odvesti u neki drugi, bolji svijet jer kombinacija piva i dobre žive muzike uz prekrasno uređenje interijera ostavlja stvarno fantastičan dojam.", kazala je Monika. 

Ističe da je Sarajevo zaista prava meka za sve hedoniste i turiste koji vole dobro i ukusno pojesti. 

"Od mog zadnjeg posjeta Sarajevu cijene su dosta skočile, ali tako je trenutno svugdje pa to nije ništa čudno. U svakom slučaju mogla bih reći da je omjer cijene i kvalitete sasvim zadovoljavajući. Do sada nisam srela nikoga tko je bio u Sarajevu i rekao da mu je bilo loše, da se nije fino najeo i da se više nikada neće vratiti. Svi jedva čekaju opet doći na sarajevske ćevape, bureke, pite i baklavice tako da je Sarajevo prava meka za sve hedoniste i turiste koji vole dobro i ukusno pojesti.", istakla je. 

Sve pohvale stižu za sve širu i ljepšu novogodišnju ponudu. 

"Ponuda za novogodišnje praznike čini mi se svake godine sve bolja. Grad je lijepo ukrašen s dosta lampica i blještavila, sasvim dovoljno da upotpuni cijelu ugodnu atmosferu kojom Sarajevo diše. Kod Sarajeva najviše volim spoj modernog i tradicionalnog, spoj istoka i zapada i suživot ljudi različitih vjera i ideala u međusobnom poštovanju i uvažavanju.", uz osmijeh je za naš portal ispričala Monika svoj doživljaj Sarajeva. 

Jedini nedostatak koji Monika uočava jeste problem aerozagađenja, što je i problem koji ističe i lokalno stanovništvo. 

"Jedini nedostatak koji moram istaknuti kod putovanja u BiH je problem jake zagađenosti zraka, koji na žalost nije problem samo u BiH već u cijelom svijetu, ali je ovdje stvarno jako izražen. Znam da ljudi već godinama apeliraju na lokalne vlasti da se nešto počne mijenjati po tom pitanju, pa bih htjela ovaj medijski prostor iskoristiti i za skretanje pažnje na taj dio.", navela je. 

Za kraj ovog intervjua Monika je pozvala sve koji još nisu bili u BiH i Sarajevu da dođu čim prije jer će se nakon toga sigurno poželjeti vratiti. Sarajevo uistinu zaslužuje da ga vidi što veći broj ljudi.


(Razgovarala: Erna Hadžić)