EVO je prvo vozilo na električni pogon dizajnirano i proizvedeno u Bosni i Hercegovini. Na finalnoj izradi vozila protekle skoro dvije godine radio je tim inženjera GS Tvornice mašina iz Travnika koja je, uzimajući u obzir proizvodnju električnih bicikala, već prepoznatljivo ime na zahtjevnom evropskom tržištu.

"Radi se o lakom dostavnom vozilu čija je autonomija stotinu kilometara. Sve je proizvedeno ovdje u BiH, dakle ovo je prvi bh. proizvod 100% ovog karaktera. Na vozilu su radili razvojni inženjeri, mašinski inženjeri, elektroinženjeri i imali smo industrijske dizajnere", izjavio je za BHRT Denis Bešić, inženjer u GS Tvornici mašina Travnik.

Namjena ovog vozila je dostava tereta, a nosivost je 300 kilograma tereta. Jedna od renomiranih logističkih kompanija iz Njemačke prvi je naručilac vozila EVO. Procjena je da će potražnja za ovakvim vozilima biti ogromna u bližoj budućnosti, što je velika šansa za kompaniju, ali i bosanskohercegovačku privredu u cjelini.

Zahtjevno tržište Evropske unije ova bosanskohercegovačka kompanija ispunila je odavno. 

Modeli bh. električnih bicikala, kao i ostali proizvodi plasirani na tržište EU, opravdali su očekivanja kupaca, stoga nema ni najmanje bojazni da će isti slučaj biti i sa dostavnim električnim vozilom, ističu u ovoj kompaniji, uz napomenu da iza svakog proizvoda stoji timski rad mladih inženjera koji su najveća vrijednost kompanije.

"Mi najviše energije ulažemo u svoje ljude, u njihovo obrazovanje jer ne vrijede vam ni nove hale ni nove mašine ako nemate kvalitetan kadar", kazao je Senad Beganović, izvršni direktor GS Tvornice mašina Travnik.

Do sredine ove godine vozilo EVO bi trebalo proći sva potrebna testiranja, a do kraja godine dobiti i dozvolu za serijsku proizvodnju za koju je već pripremljena nova proizvodna hala od 3.200 metara kvadratnih u krugu travničke tvornice mašina GS.

Ali, znate li da su električna bicikla koje je prozvela tvornica GS vozi i Cristiano Ronaldo? 

Dva bijela električna bicikla Ruffian čija je metalna konstrukcija proizvedena u pogonu tvrtke GS – Tvornica mašina Travnik smještenom u naselju Dolac pokraj Travnika, kupio je Cristiano Ronaldo sebi i svojoj partnerici.

Četiri je kupio Mercedes za svoj istraživački i razvojni odjel, a ponajviše ga kupuju Amerikanci. Ruffian se montira u njemačkom pogonu tvrtke Ruff u sklopu holdinga Global Sourcing koji je 52 posto u vlasništvu Zadranke Snježane Köpruner. Pogoni GS – Tvornice mašina Travnik smještenih u naselju Dolac kod Travnika u većinskom su vlasništvu kompanije Holding GS GmbH iz Regensburga u Njemačkoj.

Razmišljali su, otkriva Snježana Köpruner, da Ruffian potpuno proizvedu u pogonu u Bosni i Hercegovini, ali se ne bi isplatilo, jer bi se morala plaćati carina za skupi elektromotor marke Bosch koji ga pokreće, tako da ga sklapaju u Njemačkoj. Ruffian je nastao tako da ga je Petar Desnica, sin Snježane Köpruner, gradio za sebe, a potom su ga prihvatili njegovi prijatelji, da bi se potom u jednom dijelu pogona tvrtke GS-TMT počeo proizvoditi. Proizvodilo ih se oko 300 komada godišnje na površini pogona od 120 četvornih metara, a sada kad su se preselili u pogon površine 400 četvornih metara, proizvede se godišnje oko 1000 komada tog bicikla koji se prodaje po približno 5500 eura.

Međutim, iz travničkog pogona ovih započela je prodaja drugog modela električnog bicikla Lit Buddy koji je prilagođen mlađim ljudima i čija cijena ne prelazi 2000 eura. Zanimljivo je da je prije početka proizvodnje bilo naručeno više od 500 komada. Proizvodi se 100 sedmično. Dok je Ruffian prilagođen za iskusnije bicikliste, Lit Buddy je prilagođen za mlađu populaciju koja želi imati univerzalan bicikl na električni pogon i služi za zabavu i rekreaciju.

“U Europi, pogotovo za Ruffian koji izgledom podsjeća na Harley-Davidson, nemamo konkurenciju. Za Lit Buddy imamo, ali smo ga unaprijedili u odnosu na naše konkurente i uklonili sve nedostatke koje imaju slični proizvodi, tako da smo korak ispred ostalih. Bicikl ima autonomiju od 100 kilometara. Lit Buddy potpuno proizvodimo u našem pogonu. Na našim biciklima piše da su ručno proizvedeni, i to kupci cijene. Radimo i usluge za neke njemačke proizvođače bicikala, kao što je kompanija Nicolai, jedan od triju najboljih proizvođača mountainbikea na svijetu. Elektromotori su Boschevi, a moramo izvršiti prednarudžbe 18 mjeseci unaprijed. To nam donekle otežava posao, ali, nažalost, ostale proizvođače elektromotora kupci ne prihvaćaju, iako su dosta jeftiniji. U posljednje tri godine razvijamo dio namijenjen proizvodnji bicikala i od tog novca smo razvili sami ovaj novi model za koji smo u našem pogonu izgradili prototip. Pratimo svjetske trendove, a proizvodit ćemo bicikle kakve bude u tom trenutku tražilo hirovito svjetsko tržište. Kada prijeđemo na veću serijsku proizvodnju, uložit ćemo više i u reklamu”, objašnjava glavni inženjer, 30-godišnji Jasmin Dženanović.

U odjelu bicikala kompleksa GS – Tvornice mašina Travnik već se razvijaju i konstruiraju novi modeli bicikala. Radilo se i na konstrukciji solarnog otoka za najam električnih bicikala. Na njemu bi se trebalo nalaziti dvadesetak Buddyja.

S tvrtkom Nicolai rade i na razvoju cargo e-bicikla ili našeg e-Portera za DB, kao i na razvoju jednostavnog i jeftinog cargo bicikla za jedan projekt u Etiopiji.

Proizvodnja bicikala na električni pogon samo je mali, ali možda najatraktivniji dio tvrtke GS – Tvornica mašina Travnik, koja će ovu godinu završiti s prihodom od 20 milijuna eura. Prošle godine je imala 17,5 milijuna eura, a u trenutku preuzimanja 2004. godine, kad su u njoj radila 52 radnika, imala je prihod oko 400 tisuća eura. Danas je u tvrtki zaposleno oko 360 radnika od kojih su 72 s visokom stručnom spremom, a od njih je 56 inženjera. Dob zaposlenika u prosjeku je 34 godine.

Od završetka krize tvrtka raste po dvoznamenkastim stopama, a prošle je godine rast bio 38 posto. Core business su zavarene konstrukcije s mehaničkom obradom. Proizvodnja se sastoji od postupaka pjeskarenja, rezanja, zavarivanja, strojne obrade, antikorozivne zaštite i osiguranja kvalitete proizvoda, a kompletan postupak nadzora praćen je računalnim sistemom SAP. Kompleks ima površinu 66 tisuće četvornih metara. U njemu se nalaze natkriveni objekti ukupne površine 14.800 četvornih metara, podijeljeni u tri proizvodne hale te na projektni i administrativni dio.

Proizvode komponente za najpoznatije svjetske kompanije Liebherr, GROB, Messer, Salvagnini, Springer, Siemens, FFT, Knor-Bremse, Springer, VAG, Scheffer, Thyssen Group, VAG…

“Radimo samo za kremu njemačke strojarske industrije. Recimo, kompanija GROB po djelatnosti je slična zadarskom SAS-u. Krajem osamdesetih zadarski SAS je radio veći prihod od GROB-a. Oni su sada na milijardu i pol eura prihoda godišnje sa sličnim proizvodom, a SAS je na pet do šest milijuna eura. U posljednja dva mjeseca osjeti se kriza u njemačkoj industriji koja nam je glavno tržište. Nas je jako pogodila kriza 2009. godine, kada smo dosegnuli prihod od tri milijuna eura, zbog problema u koje je upao naš tadašnji glavni kupac. Pali smo na milijun, a počeli smo se oporavljati nakon dvije godine”, objašnjava Snježana Köpruner.

Priča o Snježani Köpruner zanimljiva je iz više razloga. Diplomirala je 1980., a magistrirala 1986. na Strojarskom fakultetu u Zagrebu. Nakon završetka studija radila je u zadarskom Bagatu na poslovima konstrukcije specijalnih alatnih strojeva. Imala je, kaže, dobar posao i priznaje da je u Bagatu, koji je, naglašava, imao izuzetno razvijen sistem poslovanja, najviše naučila.

“Najveća posljedica rata na ovim prostorima osim, gubitka života i imovine ljudi te teških ljudskih sudbina, svakako je veliki gubitak znanja koje smo imali u pogonima niza tvrtki. Zadnja oaza tih znanja je u brodogradilištima, ali se bojim da i to neće baš najbolje završiti. Nijedna tvornica ne vrijedi puno bez ljudi jer su ljudi nositelji znanja. Problem ovih prostora je sada evidentan nedostatak kritične mase znanja za pokretanje značajnijih projekata, kao što su nekad bili Končar, Energoinvest, brodogradilišta diljem naše obale i mnogi drugi, tada svjetski, giganti. U našoj tvrtki sada imamo problem s neiskustvom zaposlenika, ali mogu reći da su ti mladi ljudi jako korektni, lojalni i željni znanja. Dakle, mogu reći da imam samo pozitivna iskustva s našim zaposlenicima, koji me često iznenade svojom inovativnošću. Znanje akumulirano tijekom 45 godina nakon Drugog svjetskog rata nestalo je raseljavanjem stanovnika, zastojem u razvoju tehnologije za vrijeme ratnih događanja, tako da smo 2004. godine, kada smo preuzeli pogon u Travniku, krenuli ispod nule. Kad sam došla raditi u Njemačku, tek tada sam uvidjela da ni u čemu ne zaostajem za njemačkim inženjerima. Obrazovanje na našim fakultetima i znanja koja smo stjecali po našim tvornicama bili su nam velika odskočna daska na stranim tržištima rada. Zahvaljujući tome, mnoge stvari sam znala bolje od njemačkih kolega. Bojim se da toga kod nas više nema”, kaže Snježana Köpruner.

(Piše: Erna Hadžić)