Turski stručnjaci su za lokalne medije rekli da su ovakve tvrdnje "najveća glupost koju su ikad čuli u životu".

"Tako nešto je nemoguće i ne postoje naučna objašnjena za to što tvrde", rekao je prof. dr Ahmet Ercan, geofizičar sa fakulteta ITU.

Podsjetimo se, epicentar zemljotresa bio je sjeverno od turskog grada Gazijantep u području na oko 90 kilometara od granice sa Sirijom. Zemljotres je pogodio 10 pokrajina, a osjetio se i u Ankari i drugim turskim gradovima. U zemljotresu je uništeno i porušeno više hiljada objekata, a zemljotres se osjetio i u Damasku, kao i u Libanu.

Katastrofalni zemljotresi poput ovih koji su pogodili Tursku za tu zemlju nisu neuobičajeni, niti će, nažalost. 

"Turska je na vrlo aktivnom seizmološkom području. Seizmotektonski se najvećim dijelom nalazi na Anatolijskoj ploči, okruženoj s južne strane Arapskom pločom, a sjeverno Euroazijskom tektonskom pločom. Sjevernoanatolijski rasjed je rasjed na granici sudara Anatolijske i Euroazijske ploče, dok je na granici između Anatolijske i Arapske ploče koja se kreće prema sjeveru Istočnoanatolijski rasjed koji je odgovoran za potrese koji se sada događaju u Turskoj", objašnjava Ines Ivančić, rukovoditeljica Seizmološke službe RH u svojoj izjavi za Jutarnji. 

Prema riječima Hrvoja Tkalčića, redovnog profesora i voditelja Odsjeka za geofiziku na Australskome nacionalnom sveučilištu u Canberri i jednog od najvećih stručnjaka za potrese, "Istočnoanatolijski rasjed dug je oko 700 kilometara i kod njega se smicanje uglavnom događa u smjeru pružanja rasjeda, a to je približno jugozapad-sjeveroistok. No, i taj rasjed ima kompleksnosti tako da može doći do gibanja koja su nešto drugačija od jednostavnog smicanja u smjeru pružanja rasjeda, npr. može doći i do ekstenzije zbog polja napetosti u tom dijelu svijeta".

Tkalčić napominje kako je upravo područje gdje su se dogodili zemljotresi i u prošlosti bilo lokacija katastrofalnih zemljotresa. 

"Od kraja 18. stoljeća u blizini prvog potresa dogodili su se potresi magnitude 7,0 godine 1795., magnitude 7,2 godine 1872., magnitude 7,1 godine 1893. te magnitude 6,8 godine 2020. Na sjeveroistočnom dijelu ovog rasjeda dogodili su se potresi magnitude 7,2 godine 1866., 7,1 godine 1874., 6,7 godine 1875., 6,7 godine 1971. te 6,1 godine 2010."., kazao je Tkalčić u svojoj izjavi za hrvatske medije. 

On podsjeća da intenzitet trešnje ne ovisi samo o magnitudi momenta potresa, nego i o drugim parametrima, npr. udaljenosti od rasjeda, vrsti tla na kojem se nalazi građevina ili infrastruktura te o tome kako se energija tijekom aktivacije rasjeda oslobodila i širila na razne strane svijeta. Isto tako, podsjeća da se potresi magnituda većih od 7,0 u svijetu događaju 10 do 20 puta godišnje, a oni magnituda većih od 8,0 u prosjeku jednom godišnje, prenosi Jutarnji list.

O uzrocima katastrofalnih potresa u Turskoj u časopisu Priroda pisao je Tihomir Marjanac, profesor geologije na zagrebačkom Prirodoslovno-matematičkom fakultetu.

U tekstu pod naslovom "Zašto se Turska trese?" on ističe da se "Euroazijska ploča kreće prema istoku, a Anatolijska prema zapadu, što nazivamo desnim kretanjem. Ploče se duž tog rasjeda kreću u suprotnim smjerovima brzinom od približno centimetar godišnje. Stoga se u stijenama stvara sve veća napetost sve dok se odjednom ne oslobodi, što doživljavamo kao potres".

Iako je jučerašnji prvi zemljotres bio "samo" 2,3 stupnja jači od onoga u Zagrebu 2020. godine, on je bio mnogo jači. "Koliko je jak potres u Turskoj, možemo usporediti da se tom prilikom oslobodila energija 125 puta veća nego u slučaju potresa u Petrinji i 5600 puta veća nego kod zagrebačkog potresa", naglašava Ines Ivančić.

Ines Ivančić naglašava kako ovaj potres svakako spada u katastrofalne potrese, ali razmjeri njegove razornosti ovise i o kvaliteti sagrađenih objekata na području na kojem se dogodio.

"Primjerice, u Čileu se događaju slični ili čak jači potresi, ali su tamo kuće i stambeni objekti puno kvalitetnije građeni i potresno su puno izdržljiviji te nema takvih razaranja.", istakla je Ivančić poredeći razornost zemljotresa u Čileu sa onim u Turskoj i Siriji. 

Na pitanje može li ovaj razorni turski potres prouzročiti neke nove potrese na području Europe, pogotovo na njezinu jugoistočnom dijelu, Ines Ivančić ističe kako gibanje jedne tektonske ploče prema drugoj ima za posljedicu događanje potresa, a da potres na nekom mjestu kao posljedica nekog potresa na nekom udaljenom području nije vjerovatna.

"Nema pravilnog ponašanja potresa", zaključila je Ivančić.

Šta je to HAARP i zašto nije mogao izazvati potres ?

Kako je prenio portal dnevno.hr, kada je Tursku pogodio snažan potres magnitude 7,8 neki korisnici društvenih mreža snimili su kako su na nebu sijevale munje.

Nadalje, kako piše isti portal, „ovaj neobjašnjiv fenomen pojave munja tijekom potresa naziva se ‘svjetla potresa’, odnosno earthquake lights na engleskom jeziku."

Niti geofizičari ne znaju zašto dolazi do ovog fenomena. Neki tvrde da se munje pojavljuju ako je u blizini veliki rasjed, dok drugi kažu kako se radi o električnom luku uzrokovanom podrhtavanjem električnih vodova.“

Naravno, nigdje se niti ne spominje HAARP, kao mogućnost uzroka ovog „fenomena“.

Da podsjetimo, projekt HAARP radi na principu istraživanja Nikole Tesle o prijenosu energije ionosferom.

Po teoretičarima zavjere, kao što se utiče na klimatske pojave u atmosferi, navodno moguće je uticati i na određene poremećaje pod zemljom. Kako, objašnjavaju teoretičari: "Zbog sposobnosti ciljanih elektromagnetskih valova niske frekvencije da prodru u „utrobu zemlje“, kao i duboko ispod vode, pronalazeći „neprijateljske“ bunkere, podzemne instalacije, raketne sustave i dr., sustavom HAARP-a omogućeno je izazivanje određenih ciljanih tektonskih poremećaja, potresa i sl. (potres na Haitiju 2010., potres na Novom Zelandu 2011., potres u Iranu 2012. godine, itd. najvjerojatnije su izazvani sustavom HAARP-a)."

Ovakve zemljotrese i prirodne katastrofe, kao u Turskoj i Siriji, navodno može izazvati geofizičko oružje, ali je nemoguće dokazati njihovu upotrebu.

O tome govori Vladimir Prohvatilov, viši istraživač Akademije vojnih nauka i vojni analitičar.

„Teoretski, moguće je izazvati podrhtavanje zemljine kore uz pomoć elektromagnetnih efekata. Nemoguće je tvrditi da je geofizičko oružje sada korišćeno u Turskoj i Siriji. Sve će ovo biti samo nagađanje, za koje nema dokaza“.

Prohvatilov navodi da ne postoji način da se dokaže navodno djelovanje ljudskog faktora na izazivanje zemljotresa. 

„Ne znam ni na koji način da se dokaže da li je zemljotres bio prirodni ili je izazvan djelovanjem neke vojne sile. Alarmantno je da se ovi zemljotresi dešavaju na onim što se obično naziva žarištima, gdje se dešavaju određeni etnički ili vojni sukobi“.

"Turska aktivno učestvuje u događajima u Siriji, gdje rat započet spolja, ne prestaje, a djeluje i u Evropi po pitanju rata u Ukrajini“, kaže Vladimir Prohvatilov.

Vojni analitičar je primjetio da se takvo oružje navodno aktivno razvijalo tokom Hladnog rata.

„Među takvim projektima je američki projekat HAARP (High Frekuenci Active Auroral Research Program – program za proučavanje jonosferskog rasejanja visokofrekventnih radio talasa. Ovo je moćan emiter koji se nalazi u polarnim geografskim širinama. Sposoban je da šalje snopove jona velike snage u jonosferu“., kazao je Prohvatilov. 

„Oni se reflektuju od gustih slojeva stratosfere i padaju u datu oblast zemlje. Kako pišu brojni istraživači, oni mogu izazvati ozbiljno pregrevanje. Takođe možete naići na izjavu u štampi da su sve ozbiljne kataklizme u Rusiji, Kini, Indiji, Evropi, Pakistanu počele neposredno nakon pokretanja projekta HAARP, ali se pouzdanost toga ne može proveriti“, dodao je ekspert.

Postoje i druge teorije

Jedna od ranijih studija predlagala je rješenje da se tijekom tektonskih poremećaja stvara takozvani piezoelektrični učinak tijekom kojeg stijene, koje sadrže kvarc, proizvode jaka električna polja kada su kompresirane na određeni način.

Ove teorije teško je dokazati, jer su “potresna svijetla”, kao i potresi, nepredvidljiva i kratkog trajanja.

Neki geolozi smatraju kako ta svjetlost nema nikakve veze sa zemljom. Tvrde kako je riječ o eksplozijama koje dolaze iz generatora i drugih energetskih sustava tijekom potresa, a koje se onda mogu vidjeti na noćnom nebu.

No, u studiji koju je radio fizičar sa Sveučilišta Rutgers u New Jerseyju, a koja je objavljena 2014., zrnca različitih materijala, poput brašna, plastike i gipsa, stvaraju napon kada se protresaju. Znanstvenici su ovaj učinak pripisali trenju između zrna materijala, a njihov eksperiment proturječi drugim, gore navedenim teorijama.

Ono što jest sigurno je da će, dok se pojavljuju proturječne znanstvene teorije, rasprava o uzrocima potresnih svjetala ostati nabijena, piše National Geographic.

Kako nastaju zemljotresi ?  

Zemljotres ili potres (trus) nastaje usljed pomjeranja tektonskih ploča, kretanja Zemljine kore ili pojave udara, a posljedica je podrhtavanje Zemljine kore zbog oslobađanja velike energije. Tektonske ploče se godišnje pomjere 2 do 3 cm ali nasuprot tome zemljotresi se dešavaju vrlo često.

Nasuprot rasprostranjenom uvjerenju da su to rijetke pojave, oni se dešavaju vrlo često, ali njihov najveći broj je slabog intenziteta i javlja se na relativno malim površinama kopnenih prostora ili okeanskog dna.

Na zemljinoj površini, zemljotresi se mogu manifestovati kao drmanje ili dislociranje tla. Ponekada, mogu izazivati pojavu cunamija, razornog morskog talasa. Do zemljotresa dolazi usljed zaglavljivanja tektonskih ploča pri čemu dolazi do naprezanja stijenske mase i onog trenutka kada naprezanje postane toliko da ga stijene ne mogu izdržati dolazi do lomljenja i klizanja duž rasjeda.

Zemljotresi mogu nastati prirodno ili kao rezultat ljudske aktivnosti. Manji zemljotresi mogu takođe biti izazvani vulkanskom aktivnošću, klizanjem tla, eksplozijama i nuklearnim testovima. U najširem značenju riječ zemljotres se koristi da opiše bilo koji seizmični događaj – bilo da je u pitanju prirodni fenomen ili događaj izazvan od strane ljudi — a koji generiše seizmičke talase.

Zemljotresi ulaze u red najstrašnijih prirodnih katastrofa koje se dešavaju na Zemlji, zbog čega su još od iskona privlačili pažnju ljudskog roda. Zbog toga podatke o zemljotresima nalazimo u zapisima starim više hiljada godina. Ipak, značajnija proučavanja zemljotresa odvijala su se tek od 19. vijeka. 


(Piše: Erna Hadžić)