Zbog ovakve odluke, da se gradnja u trećoj i četvrtoj zoni dozvoli, istakli su mnogobrojni ekološki aktivisti i ljudi od struke da je pitka voda s česme u glavnom gradu BiH ugrožena. 

“Sarajevsko polje snabdijeva 90 posto grada Sarajeva vodom, grada koji ima oko pola miliona stanovnika. Prema novoj Odluci o zaštiti izvorišta vode za piće Sarajevsko polje, ukupna površina vodozaštitne zone bila bi smanjena skoro tri puta. Za gradnju će biti otvoreno više od 200 hektara zemljišta vodozaštitne zone, gdje je nova gradnja bila ranije zabranjena”, istakao je akademik prof. dr. Muriz Spahić, hidrolog. 

Kako kaže Anes Podić iz Udruženja Eko akcija, ključna razlika između sadašnjeg stanja i novog Nacrta jest da se preko 200 hektara zemljišta nekadašnje uže, prve i druge vodozaštitne zone, gdje je nova stambena gradnja bila strogo zabranjena, prebacuje u treću ili četvrtu vodozaštitnu zonu - gdje je gradnja dozvoljena. I to ne samo stambena gradnja - biće dozvoljena i gradnja različitih poslovnih objekata i industrijskih pogona, uključujući i opasne zagađivače.

Prema mišljenju Edina Forte, još ranije u premijerskom mandatu, smanjenjem pojasa vodozaštitne zone ne samo da bi se izbjeglo  plaćanje velikog iznosa za  obeštećenje vlasnicima zemlje nego bi u konačnici Vlada Kantona i opština Ilidža profitirali od prodaje zemlje, te je tako indirektno potvrđeno ono čega se pribojavaju ekološki aktivisti. 

“Imali bi materijalnu korist. Ne bi morali plaćati odštetu, naknadu, niti bi morali otkupiti tu zemlju, a kad se vodozaštitne zone smanje, ta zemlja se može prodavati i kao građevinsko zemljište. Dakle, opština bi imala velike prihode od toga kao i privatni vlasnici koji bi prodavali tu zemlju. Naravno, imamo i građevinske poduzetnike. Ne bih rekao da iza ovog stoji neki građevinski lobi, nego Vlada. Da smo prava država, mi bismo to tim ljudima platili, ali naš kanton to nije uradio, nego je odlučio smanjiti vodozaštitne zone i tako riješiti problem.”

Ranije izmjene zakona o vodama temelje se na Elaboratu zaštite izvorišta vode za piće “Sarajevsko polje”. Izradu ovog elaborata Vlada je naručila 2010. godine, da bi on nekoliko puta bio revidiran i na kraju usaglašen sa federalnim pravilnikom o načinu utvrđivanja uslova za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta vode iz 2012. godine.

Sporni pravilnik donesen je za vrijeme mandata Jerka Ivankovića Lijanovića, federalnog ministra za šume, vodoprivredu i poljoprivredu, bez javne rasprave. Ovim dokumentom, granice II i III vodozaštitne zone za ovaj tip izvorišta smanjene su drastično u odnosu na odredbe iz prethodnog pravilnika iz 2002. godine, koji je bio usaglašen sa normama u zemljama regiona i Evropske unije.

“Još 2012. Godine bez ikakvog razloga su vodozaštitne zone ovog tipa izvorišta drastično smanjenje u odnosu na granice koje su postojale u prošlom pravilniku, pa i u odnosu na region. Nigdje na svijetu nemate ovako nisko postavljene granice za ovaj tip izvorišta. Po pravilniku izrađuje se elaborat, on je već završen bi 2011. Godine, onda se pojavljuje novi pravilnik te se elaborat da bi se zadovoljili ovi uslovi, isti mijenja. Dobili smo granice koje su zaista skandalozne.”, kazao je Anes Podić iz Eko akcije za naš portal ističući da novi Pravilnik nije produkt nekih novih naučnih saznanja nego očigledan ustupak građevinskom lobiju. 

Podić je također kazao da se pravilnik selektivno primjenjivao te je naglasio primjer Babin Do kao ponor vode za Hrasničko vrelo koje je pak dio Vrela Bosne, kao dio IV vodozaštitne zone. 

„Ako je cilj da se zaštiti voda onda je logično da ćete imati što veći obuhvat i što strožiju zaštitu. Ako vam je cilj da zadovoljite nekakve potrebe za gradnjom onda ćete ublažiti odluku o zaštiti. Nećete štititi nego ćete dozvoliti mogućnost gradnje.“, naglasio je Podić, govoreći o mogućim pozadinama ovakvih odluka i Pravilnika. 

Načelnik Općine Ilidža Nermin Muzur je nagovijestio posljedicu smanjenja vodozaštitnih zona.

“Upravo ovaj dio vodozaštitne zone je najbolje zemljište, tu su najbolje lokacije i najatraktivniji je dio Ilidže.“, kazao je Muzur, prenosi FTV. 

Bivši ministar privrede Kantona Sarajevo Adnan Delić, koji se direktno bavio ovim pitanjem, stava je da je donošenje privremene odluke važno. Mišljenja je da ukoliko ne bude donesena Privremene odluka o zaštiti izvorišta vode za piće Sarajevsko polje, pitanje je hoćemo li uskoro imati šta štititi:

„Privremena odluka je apsolutno u interesu zaštite sarajevskog izvorišta i ona propisuje u svojim mogućnostima i nadležnostima mnogo. Moramo izdvojiti dodatna sredstva kako bi zaštitili sarajevsko izvorište vode.“

Iz Koalicije za zaštitu rijeka Bosne i Hercegovine naveli su da je postojeći elaborat, koji se vezuje uz privremenu zaštitu izvorišta pitke vode Sarajevsko polje, zastario i traže njegovu izmjenu. Također su predložili Skupštini Kantona Sarajevo da u roku od godinu dana institucije koje su za to nadležne izrade poseban elaborat i konačnu odluku o zaštiti Sarajevskog polja – izvorišta pitke vode. Ali, što je ključno - protive se smanjenju granica vodozaštitne zone.

„Dakle, zbog usklađivanja stavova i dodatnih provjera, koja moraju uraditi resorna ministarstva, predlažem da povučemo posljednju tačku dnevnog reda, Nacrt privremene odluke o zaštiti izvorišta vode za piće Sarajevsko polje.", kazao je Uk, premijer KS, na sjednici s koje je povučeno odlučivanje.

Kako Ministarstvo privrede “povećava” vodozaštitnu zonu

"Površina zaštitnog područja Izvorišta iznosi 16.095 ha i prostire se na području općina Ilidža i Novi Grad Sarajevo, te na području dijelova općina Hadžići i Trnovo na području Kantona Sarajevo”, navedeno je u Nacrtu nove odluke o zaštiti izvorišta Sarajevsko polje.

Po Odluci o zaštiti izvorišta Sarajevsko polje iz 1987.godine, ukupna površina zaštićenog područja iznosi više od 58.000 hektara od toga procjenjuje se da oko 10.000 hektara se sada nalazi na području Republike Sprske. Uporedit ćemo dijelove nove i stare odluke prema kojima je više nego evidentno smanjenje vodozaštitne zone bez obzira što su pojedine zone na prvi pogled veće u odnosu na Odluku iz 1987. godine. Kada se posmatra ukupna površina područja koje je zaštićeno sa nacrtom nove odluke evidentno je da je vodozaštitna zona smanjena za oko 32.000 hektara.

U Nacrtu privremene odluke o zaštiti izvorišta "Sarajevsko polje", površina obuhvata  prve zone sanitarne zaštite Konaci-Bačevo iznosi 54,8 hektara.

Odlukom o zaštiti izvorišta vode za piće u Sarajevskom polju iz 1987. godine Prva vodozaštitna zona izvorišta Ilidža-Konaci-vrelo Bosne obuhvata površinu od 351 hektar.
Druga vodozaštitna zona Konaci-Bačevo ukupne je površine 430,99 hektara dok odlukom iz 1987. godine iznosi 195 hektara.

Granica Prve zone sanitarne zaštite Sokolovići obuhvata površinu od pet hektara dok je Odlukom iz 1987. godine obuhvat 121 hektar. Druga zona sanitarne zaštite novom odlukom iznosi 129 hektara dok je starom Odlukom iznosila 100 hektara. 

Nacrtom nove odluke granica Prve zone sanitarne zaštite Stup obuhvata površinu od tri hektara dok je starom odlukom iznosila pet hektara. Druga zona zaštite Stup novom Odlukom bi iznosila 38,42 hektara dok je starom iznosila 24 hektara.

Najdrastičniji primjer smanjenja je treća vodozaštitne zone koja bi Nacrtom nove odluke iznosila 6.113,97 hektara dok je Odlukom iz 1987. godine iznosila 214 hektara u urbanom i 56.700 hektara u neurbaniziranom području.

U nacrtu nove odluke nalazi se i četvrta zona sanitarne zaštite i njena površina iznosi oko 8.700 hektara.

Treba napomenuti da su ovo samo dijelovi Odluke dok su još u Nacrtu navedene i zone zaštite Hrasničkog vrela, ponora na planinskom masivu Igman-Bjelašnica, inflitraciona područja uz rijeku Večericu i Željeznicu, površinski vodotok rijeke Bosne.

Osim što iz Ministarstva privrede uvjeravaju javnost da vodozaštitna zona nije smanjena te da neće biti dozvoljena gradnja, iz objavljene dokumentacije Ministarstva jasno se vidi da se posebno na Ilidži dozvoljava gradnja, kako je u svojoj izjavi načelnik Ilidže Nermin Muzur nespretno pokazao prave namjere smanjenja vodozaštitne zone.

Veći dio općine Ilidže prema Nacrtu nove odluke predstavlja četvrtu vodozaštitnu zonu i na ovom dijelu je dozvoljena gradnja. Najznačajniji dio na kojem se dozvoljava gradnja je od centralnog dijela Ilidže prema naselju Hrasnica.


Na fotografiji ispod nalazi se satelitski prikaz navedene mape. Plavim krugovima približno je označen zaštićeni prostor, sve van ovih krugova, osim dijela koji se nalazi na Stupu, do granica označenih žutom bojom bit će oslobođeno za gradnju jer je označeno kao Četvrta sanitarna zona. Ako pogledate tabele koje je objavilo Ministarstvo privrede i Vlada KS u četvrtoj sanitarnoj zoni dozvoljena je gradnja. Tako će na ovom prostoru, između ostalog, biti omogućena izgradnja novih i proširenje postojećih naselja, izgradnja svih objekata uključujući i sanitarne deponije, pogone metalne, hemijske, gumarske, kožarske i prehrambene industrije, gasne elektrane, termoelektrane pa čak i nuklearne elektrane.



“U zoni gdje gradnja nije bila moguća, ako bi ova odluka bila usvojena, gradnja postaje moguća. Ne samo da možete graditi novu stambenu zonu, nego možete graditi sve i svašta. Možete i termoelektranu ako želite…”, objasnio je Podić te nastavlja: “ Već imamo mnoge primjere gradnje u vodozaštitnoj zoni, prošli načelnik Memić je izdavao građevinske dozvole, vi imate gradnju u područjima gdje je gradnja bila zabranjena. Načelnik je nelegalno izdao dozvole, ne vidimo nikakve znakove da se to sada namjerava rušiti, naprotiv, čak dobivamo informacije iz općine da će se vršiti legalizacije ovih Memićevih dozvola.” , navodi. 

Ono što je važno napomenuo Podić jeste da svaku dozvolu koju je načelnik izdao, kantonalno ministarstvo građenja može poništiti ukoliko je taj objekat prijetnja po zdravlje ljudi.  

Bitno je napomenuti da godinama unazad na području općine Ilidža postoje planovi o izgradnji novih stambenih naselja od centra Ilidže do entitetske granice prema Vojkovićima, o čemu je ranije pisao Žurnal. 

Ne treba zaboraviti da je i sadašnji načelnik Općine Ilidža Nermin Muzur organizovao tematsku sjednicu Općinskog vijeća gdje govorio o "teretu i limitacijima" koje vodozaštitna zona predstavlja za “razvoj i održivi život” na području općine. Sjednici su osim općinskih vijećnika prisustvovali i članovi Vlade Kantona Sarajevo predvođeni tadašnjim premijerom Edinom Fortom, zastupnici u Skupštini Kantona Sarajevo, direktor Zavoda za planiranje razvoja Kantona Sarajevo i predstavnici drugih organa uprave i institucija.

Ljudsko pravo “da se gradi” 

Tadašnji kantonalni premijer Edin Forto također je u svom izlaganju tada skrenuo pažnju na "problem ljudskih prava, odnosno nemogućnost raspolaganja privatnom imovinom".

Istom retorikom “rješavanja problema građanima koji su vlasnici zemlje na lokalitetima koji su označeni kao vodozaštitna zona” zahtjeve za smanjenje vodozaštitne zone opravdavao je i bivši načelnik Općine Ilidža Senaid Memić.

O ovoj pojavi “ugroženosti prava” i zamjene teza sa atraktivnim zemljištem na području vodozaštitne zone, govorio je i Podić za naš portal te je istakao da su politički subjekti naveli Eko akciju posredno kao neko ko navodi stanovništvo “da misle da im je voda ugrožena”, što je očigledna zamjena teza. 

Šta za kantonalne vladajuće politike znači širenje grada kojem opada broj stanovnika? U Sarajevu je svaki četvrti stan prazan. Da se zaključiti dalje… 

Bivši ministar privrede Kantona Sarajevo Adnan Delić, dao je tada prijedlog o formiranju interresorne komisije koja će analizirati trenutni Elaborat o zaštiti izvorišta vode za piće Sarajevsko polje te izvršiti procjenu o izradi novog. Par mjeseci kasnije, u martu, iz Ministarstva privrede su saopćili da je na njihovu inicijativu Vlada KS donijela rješenje o formiranju Stručne komisije za izradu nacrta privremene odluke o zaštiti izvorišta vode za piće “Sarajevsko polje.” Član Komisije bio je i načelnik Općine Ilidža Nermin Muzur.

Podsjetimo na prve reakcije na Nacrt odluke došle su iz Udruženja Eko akcija koji su upozorili da se i na osnovu oskudnih informacija koje je Vlada objavila može vidjeti da je samo na području Vrela Bosne barem 200 hektara zemljišta oslobođeno za građevinski lobi.

Sarajevsko polje je najveće izvorište u Bosni i Hercegovini sa kojeg se vodom snabdijeva gotovo pola miliona stanovnika. To je najveći i najvažniji resurs za vodosnabdijevanje grada, odnosno Kantona Sarajevo.

Vrlo jasna pitanja koja su postavili iz Eko Akcije nadležnima, a na njih nema odgovora jesu i zašto kao granica IV vodozaštitne zone u Nacrtu nije uzeta hidrogeološka granica sliva izvorišta, na način definisan članom 6. federalnog Pravilnika što je glavni razlog za drastično smanjenje ukupne površine vodozaštitne zone i zašto je promijenjena vodozaštitna zona za područje P1 veličine 165,57 hektara sa II na III vodozaštitnu zonu u odnosu na verziju Nacrta odluke iz maja 2018. čime se područje P1 otvorilo za stambenu gradnju?

Federalni Pravilnik o uslovima za određivanje zona sanitarne zaštite i zaštitnih mjera za izvorišta vode za javno vodosnabdijevanje stanovništva („Službene novine FBiH”, broj 88/12) propisuje vodozaštitne zone nekoliko puta manje od onih propisanih prethodnim Pravilnikom, iz 2002. godine, te onih u zemljama regiona i Evropske unije. Takva izmjena se nije temeljila ni na kakvim kredibilnim naučnim saznanjima o vremenu zadržavanja štetnih materija u vodama podzemnih rezervoara iz kojih se crpi voda za piće.

I pored toga, član 5. stav (4) Pravilnika je dao mogućnost izrađivaču Elaborata i kantonalnoj komisiji da propišu znatno oštrije zabrane i ograničenja na brojnim područjima na kojima se sada ili već izvode ili planiraju aktivnosti koje bi mogle značajno ugroziti izvorišta vode, što je komisija tek malim dijelom iskoristila (područja P1, P2, P3, P4 u Odluci).

Pitanja koja su postavili iz Udruženja Eko Akcija su sljedeća:

Zašto na sličan način nije poboljšana zaštita na svim crnim tačkama slivnog područja (Igman, Babin Do, Prečko polje, HIFA Oil aerodrom itd.)?
Zašto nije formirana vodozaštitna zona i oko ponora u Babinom Dolu, za koji je testiranjem utvrđeno da ima direktnu vezu sa Hrasničkim vrelom iz kojeg se za sarajevski Vodovod uzima 50 l/s u sekundi?
Zašto je uspostavljanje 2. i 3. vodozaštitne zone za Hrasničko vrelo ostavljeno za daleku budućnost?
Da li je i kako građevinski lobi utjecao na očito svjesnu odluku učesnika u cijelom procesu izrade ovog Nacrta odluke da Hrasničko vrelo ostaje skoro pa potpuno nezaštićeno ovom Odlukom?
Brzina tečenja podzemne vode je ključni parametar za određivanje granica  vodozaštitnih zona izvorišta na Igmanu i Bjelašnici.
Zašto je za potrebe izrade Elaboratu zaštite izvorišta urađen samo jedan test brzine tečenja vode u kraškom podzemlju Igmana i Bjelašnice.
Zašto u Elaboratu zaštite izvorišta nisu detaljno precizirane standardne ili dodatne mjere zaštite za dozvoljene aktivnosti u vodozaštitnim zonama na način definisan u članu 10, stav (4) Pravilnika?
Nakon što je već posao izrade Elaborata zaštite izvorišta dat kompaniji u privatnom vlasništvu, zašto je i pored obilja izvanrednih univerzitetskih kadrova, revizija Elaborata dodijeljena kompaniji u privatnom vlasništvu?
Zašto je, kao jedan od ulaznih dokumenata za izradu Elaborata zaštite izvorišta ušla i “Studija o mogućnosti korištenja rezidencijalnog prostora u II zaštitnoj zoni”, urađena od strane sada nepostojećeg Earth Science Institute Sarajevo kada je u postojećoj II vodozaštitnoj zoni ZABRANJENA svaka izgradnja novog “rezidencijalnog prostora”?

Potvrda da su pitanja koja su postavljena pred nadležne institucije, u ovom slučaju skupštinske zastupnike ali i bivšeg resornog ministra Adnana Delića, jeste i obraćanje odnosno obrazloženje akademika prof. dr. Muriza Spahića, hidrologa i zasigurno najboljeg poznavaoca protoka podzemnih voda od ponora do vrela Sarajevskog polja te njegovo obrazloženje prenosimo u cjelosti:

"Poštovani zastupnici Skupštine KS,

Prije nego što vas pozovu na izjašnjavanje tražite odgovore na postavljena pitanja koje je postavila Eko Akcija. Osim toga, podsjetite se sadržaja Otvorenog pisma kojeg sam vama zastupnici uputio u vrijeme kada je ova tačka dnevnog reda postavljena na skupštinsko zasijedanje. Ovom prilikom ponovo podsjećam da su nerazumni Prijedlozi u naručenom Elaboratu zabrinjavajući o minimiziranju učešća krških voda iz južnog planinskog zaleđa Bjelašnice i Igmana, koji napajaju Sarajevsko polje vodom iz kojeg se crpi pitka voda za vodosnabdijevanje stanovnika Sarajeva. Svi ponori na Bjelašnici i Igmanu su zapravo prva vodozaštitna zona jer su krške vode sa pomenutih planina ponornice koje se pojavljuju na vrelima Bosne daleko brže nego što su Elaboratom precizirane. Zastupnici Skupštine KS zapitajte se zašto na vrelu rijeke Bosne stoji tabla upozorenja "Voda nije za piće"!"
 
Ideje koje iznose kantonalni zastupnici možda otkrivaju pravu pozadinu i "budućnost" koja nas čeka

Naime, zastupnica SBiH Admela Hodžić predložila da Kanton Sarajevo ima svoju tvornicu vode. 

Zastupnica SBiH-a u Skupštini Kantona Sarajevo Admela Hodžić predložila je kantonalnoj vlasti da razmotri izgradnju tvornice vode. Obrazložila je zašto smatra da je potrebno razmotriti ovaj prijedlog. Napomenula je da je Kanton Sarajevo započeo s projektom izgradnje tvornice peleta, a za šta smatra da može biti i način za izgradnju tvornice vode koja će biti u vlasništvu Kantona Sarajevo, što je u javnosti, barem ovoj ekološki orjentisanoj izazvalo buru kritika, iako javnost u cjelini je potpuno ignorisala ovaj njen prijedlog.

“Nije nam potrebno novo poskupljenje vode da krenemo u ovom smjeru. Dovoljno je samo da gledamo realne činjenice, odnosno sredstva koja se iz budžeta Kantona Sarajevo godišnje potroše samo na vodu i razne napitke”, ukazala je Hodžić.

Prema njenim riječima, svaki put kada na red dođe izvještaj preduzeća Vodovod i kanalizacija (ViK), suočavamo se sa činjenicom da su gubici vode u sistemu enormni, kao i troškovi koji se moraju ubuduće uračunati u cijenu vode kako bi gubici ovog preduzeća bili niži.

Prethodno istaknuto je za nju još jedan razlog da bi se, kako je naglasila, enormni nedostaci prekomjernog broja radnika i gubitak u vodovodnoj mreži mogli namiriti komercijalnom proizvodnjom i prodajom vode.

“Tako bi se cijene vode za građane uvijek mogle držati stabilnima i čak dostupnima bez naknade za one koji žive na rubu egzistencije. Barem 10 KM troškova vode mogli bi imati besplatno, što je ujedno jedan humani čin cjelokupne zajednice”, dodaje. Smatra da se socijalno najugroženijima može osigurati besplatna voda, i to, kako je navela, komercijalnom prodajom različitih pakovanja vode. Hodžić tvrdi da postoje daleko bolji uslovi za tvornicu vode, nego za tvornicu peleta.

Albin Zuhrić, delegat u Domu naroda Federacije BiH ne smatra inicijativu zastupnice Stranke za BiH Admele Hodžić za osnivanje kantonalne tvornice vode dobrom i opravdanom.

"Svrha kantona nije da se bave biznisom, niti bi kantoni to ikada mogli raditi dobro. Nemoguće je izbrojati sva propala preduzeća kojima je upravljala država, i naša, i mnoge druge. Kod nekih, za državu strateški važnih sektora, poput komunikacija ili energije, to može biti opravdano. Opravdano je i što država upravlja javnim vodovodom. Ali proizvodnja flaširane vode to sigurno nije.  Živimo u zabludi da nekim preduzećem može ikada upravljati država, kao neko uzvišeno, bezgrešno tijelo. Državnim preduzećima ne upravlja nevidljiva ruka, već ljudi koje postavi vlast i političke stranke, i strašno griješi onaj ko misli da se vlast i političke stranke trebaju baviti i biznisom, i to koristeći pare građana za to, i krijući se iza građana i države kada im preduzeća propadnu", naveo je Zuhrić.

Anes Podić navodi da je ova inicijativa civizacijski poraz ako Sarajevo koje doslovno leži na vodi bude primorano da pije flaširanu vodu. 

„Zašto umjesto kvalitetne vode sa česme da moramo ići do prodavnice i nabavljati flaširanu vodu?“, upitao je Podić, te je na ideju skupštinske zastupnice komentarisao da je „ideja za svaku osudu“. 

Šta dalje? 

„Trenutno imamo prijedlog deklaracije o zaštiti izvorišta, to bi mogao biti interesantan razvoj događaja. Kanton bi se izjasnio da će očuvati vodozaštitnu zonu tako će biti zanimljivo pratiti šta će se dalje dešavati jer će to biti dobar indikator daljnjih dešavanja ove zvanične odluke.“, zaključuje Podić. 

(Piše: Erna Hadžić)