"Znao sam nasmijati ili rasplakati ljude, ali to nije dobra garancija da se bavite filmom"
Izraelski režiser i glumac Elia Suleiman govorio je danas u Sarajevu u okviru 22. Sarajevo Film Festivala o želji da se bavi filmom te njegovim počecima u filmskoj industriji i to nakon što je prikazan njegov prvi film "Hronika jednog nestajanja".
Taj film prelazi granice mnogih žanrova opstajući u zoni sumraka između historijskog i autobiografskog filma. Suleiman i glumi u tom filmu prikazujući svoj svakodnevni život u Nazaretu nakon što se vratio iz New Yorka. Iskoristio je poziciju napola stranca, napola insajdera kako bi analizirao u kojoj mjeri arapsko stanovništvo Izraela gubi svoj nacionalni identitet.
Direktor Festivala Miro Purivatra u obraćanju publici, koja je do posljednjeg mjesta ispunila kino salu Meeting Pointa, izrazio je zadovoljstvo što je imao priliku ugostiti tog režisera, istaknuvši da je taj film za njega jedan od najdražih.
Film je sniman u devedesetim godinama kada su se ljudi manje bavili vjerskim pitanjima, a i sam Suleiman kaže da je Jeruzalem tada bio mnogo više sekularni grad nego što je to sada slučaj, budući da u filmu postoji scena u kojoj se čuju ezani s obližnjih džamija, a Suleiman ispija pivo.
Režiser kaže da on nije imao formalno obrazovanje, ali da je uvijek kada bi ga neko pitao čime se želi baviti govorio da se želi baviti filmom. Nakon što je otišao u New York prijatelji su mu za početak sastavili listu knjiga koje je trebao pročitati jer on niti je čitao niti je volio čitanje.
Potom je kaže pomislio da bi mogao biti pisac, ali je vrlo brzo shvatio da to neće ići, a onda je krenuo posjećivati kina i gledati filmove te se u jednom trenutku desila prekretnica u kojoj je shvatio da može i zna kako napraviti film.
- Prvobitni razlog zbog kojeg sam pomislio da mogu praviti filmove bilo je to što mi je uvijek dobro išlo pričanje priča. Znao sam nasmijati ili pak rasplakati ljude, ali to nije bila nikakva garancija za bavljenje filmom - kazao je Suleiman obraćajući se prisutnima od kojih su većina bili polaznici programa "Sarajevo Talents".
Film "Hronika jednog nestajanja" završava intonacijom nacionalne himne Izraela, dok Suleimanovi roditelji spavaju, zbog čega režiser kaže da je zapravo i u toj sceni sadržana ironija.
Pojasnio je i da je film nastao tako što je posmatrao svoj svakodnevni život i pravio bilješke, ali nakon toga je shvatio da nema priču koju treba uvezati te je sačekao neku nesreću koja će se dogoditi tokom snimanja, a potom će se nastaviti drugi dio filma.
Tako je taj film podijeljen u dva dijela, ali Suleiman se prisjetio da je takav pristup filmu stvorio i neke tenzije kod ekipe s kojom je snimao.
Film režisera Elia Suleimana "Hronika jednog nestajanja" prikazan je danas u okviru programa "Specijalne projekcije" 22. Sarajevo Film Festivala.
(Fena)