Priznati nogometni novinar Jonathan Wilson, autor više knjiga o nogometu i fenomenu najvažnije stvari na svijetu, u tekstu za američki “Sports Illustrated” iznosi mišljenje da prelazak brazilskog igrača u PSG ima i – političku pozadinu.

“I ovo ljeto, možda kao i nijedno do sada, donijelo je veliki broj bezobraznih transfera, ali je prelazak Neymara iz Barcelone u PSG za 222 miliona eura, doveo do takvog stanja da su se svi ljubitelji npgometa zapitali – da li je moguće?

Dva razloga za odlazak

Barcelona je bila nemoćna, ma koliko željela da zadrži Neymara, ali su Katalonci vjerovali da se ne može dogoditi da se pojavi neko ko će da plati njegovu otkupnu klauzulu. To nameće dva pitanja.

Zašto je Neymar napustio klub u kome je imao izuzetne uspjehe, i koji je diktirao nogometne trendove, da bi se pridružio timu koji nikada nije išao dalje od četvrtfinala Lige prvaka?

Kako je moguće da postoji klub koji ima toliko novca, a da pritom ne prekrši pravilo finansijskog fair-playa?

Dva su logična razloga zbog kojih se Neymar odlučio da ode.

Novac je, očigledno, glavni faktor, posebno nakon što je ga je španski sud nedavno proglasio krivim za utaju poreza. U PSG-u neće imati takve probleme, jer će mu klub regulisati sve obaveze…

Hoće li biti bliži Zlatnoj lopti?

Postoje i nogometni razlozi. Svih ovih godina, Leo Messi je centralna figura Barcelone. Iako je Nejmar pet godina mlađi, iako postoje naznake da je mogao da postane glavni čovjek u timu, Barcelona će uvijek biti – Messijev tim.

Odlazak iz Barcelone, vjerovatno smatra Neymar, daje mu šansu da bude kandidat za Zlatnu loptu, ozbiljniji nego što je bio do sada.

S obzirom na to da je ovo godina pred Svjetsko prvenstvo, a da je francuska liga ipak manje zahtjevna od španske, moguće da je Nejmar vodio i o tome računa.

Toliko o njemu…

 Ko kontroliše PSG?

Šta sa klubom – kako Paris Saint-Germain može da plati 222 miliona eura, a pritom i obezbijedi igraču tridesetak miliona eura po sezonu u narednih pet godina.

Ovdje priča postaje mnogo interesantnija. PSG je pod kontrolom kompanije “Qatar Sports Investment”, koja je u vlasništvu i katarske kraljevske porodice.

Sa padom cijena nafte, u Kataru su uvedene, za njih, značajne mjere štednje, pa je, tako, u posljednje dvije sezone, PSG doveo samo dva značajna i skupa pojačanja Julijana Draxlera i Angela di Marie.

Glamurozna poruka iz Zaljeva

Logično je pitanje – da li je dovođenje Neymara posao koji ima nema toliko veze da fudbalom i klubom, koliko sa željom da Katar, kao država, saopći nešto.

U posljednja dva mjeseca, Katar se našao u velikom diplomatskom sukobu sa Saudijskom arabijom, Ujedinjenim arapskim emiratima, Egiptom i Bahreinom, koji su tu državu optužili za saradnju sa terorističkim organizacijama.

Kao odgovor Katara, pojačane su veze sa Turskom i Iranom, a da bi naglasio svoju rastuću ekonomsku moć (Katar je, i dalje, država sa najvećim BDP-om po glavi stanovnika na svijetu) – stigao je najveći nogometni transfer svih vremena.

Da li je Neymarov dolazak, zapravo, najglamurozniji način da Katar kaže – još smo bogati da možemo da kupimo koga hoćemo.

 Sponzorski ugovor sa Barcelonom

U tom kontekstu, možda nije slučajnost da je sponzorski ugovor sa Barcelone sa moćnom avio-kompanijom “Qatar Airways” istekao 30. juna i nije bilo ni govora o nastavku saradnje. Možda je prejako reći da je prekid ugovora neka vrsta kaznene mjere, ali je sada istina da su katarski nogometni interesi sada skoncentrisani na samo jedan klub.

Katar je, kao što je poznato, i domaćin Svjetskog prvenstva 2022. godine.

Za sada će se o Neymarovom transferu govoriti kao o najvećem svih vremena, kao o transferu koji je oslabio Barselonu i promovisao PSG u još ozbiljnijeg kandidata za osvajanje Lige prvaka.

Ali, čini se da je riječ o poslu koji ima mnogo veću pozadinu od nogometne”, zaključuje Willson.

(NAP/Alen Avdić)