Slovaci su slavili rezultatom 2:0, dok bh. reprezentacija nije imala razloga za slavlje.

Ipak, kako će to za portal Source navesti poznati novinar Bakir Tiro koji prati sportska dešavanja, “jedna utakmica ne čini kvalifikacije”.

“U svakom slučaju, jedna utakmica ne čini kvalifikacije. Odigrali smo zaista loše, nakon Islanda gdje smo svi bili sa jednim optimizmom. Možda nas je ta utakmica sa Islandom malo i zavarala, u smislu da ćemo je odraditi lakše nego smo očekivali od ove kvalifikacije. Poraz u Slovačkoj svakako boli iz prostog razloga što smo mi zaista odigrali jednu lošu utakmicu. U početnoj fazi smo imali velikih problema kako uopšte da zadržimo loptu, naša dva napadača i kada dođe do njih ili do njihove polovine da je odlože. Odbrana je napravila niz kikseva, igrača u zadnjoj liniji, pogotovo prvi gol koji smo primili prenaivno, gdje nismo izašli u blok. Dakle, pet, šest naših igrača kasnilo je u bloku. Kola su krenula niz brdo i zasluženo smo izgubili”, navodi Tiro za Source.

Ipak, dodaje kako bh. reprezentacija nije u zaostatku u odnosu na konkurente, što znači da nada postoji.

“Ali, ono što je evidentno je da mi nismo u zaostatku u odnosu na naše konkurente, pogotovo jer su Slovaci kiksali u prvom kolu. Tu smo sada negdje sada na istoj startnoj poziciji. Imali smo sinoć odličnu priliku ne bi li se odlijepili i napravili kapital, ali šta je tu je, treba nastaviti igrati i nadati se da možemo biti konkurentni, jer zaista imamo potencijal”, navodi Tiro dodajući:

“Ove dvije utakmice su otkriće jedno veliko, dobili smo jednog dragulja u sredini terena, Tahirovića iz Rome. Niko sinoć nije bio na željenom nivou, poraz je došao takav kakav jeste, selektor traži alibi u svježini. Mislim da je to klasični alibi, da to nema veze sa tim što smo izgubili utakmicu, jer ako je već bio problem sa svježinom, nismo onda trebali početi u istom sastavu, možda se nešto trebalo promijeniti. Imali smo dosta pehova, dosta povreda. Tri boda iz ove dvije utakmice, ne možemo biti da tako kažem ni zadovoljni, ni nezadovoljni.“ 



Piše: Aldina Rovčanin