Kupus je jedna od najstarijih namirnica i prvo povrće koje nam pada na pamet kad pomislimo na kuhinju naših baka. Zbog sve veće popularnosti drugog povrća i prehrambenih dodataka, možda više nije tako "cool", ali svakako je odlična namirnica kako po okusu, tako i po prehrambenoj vrijednosti, osobito u zimskim mjesecima.
Stari su liječnici vjerovali da kupus ima mjesečevu moć, jer raste uz puni mjesec, a danas znamo da njegov glavni učinak proizlazi iz sumpora i vitamina C. Zato se kupus smatra "supernamirnicom", koja pomaže u mršavljenju i uklanjanju otrova iz organizma.
Stari rimski autori Katon i Varon gotovo lirski pišu o kupusu ističući da je to "prava muška hrana za Rimljanina, za razliku od hrane mekušaca Grka". Grafit iz Pompeja svjedoči da su Rimljani zaista mislili da kupus simbolizira muževnost. U antici se razvio "pravi rat" između ljubitelja i neprijatelja kupusa, koji je tada služio kao afrodizijak i kao sredstvo za kontracepciju, no prava "karijera" kupusa počela je s jačanjem društvenih suprotnosti – s jedne strane su visoka kulinarska umijeća, a na drugoj preživljavanje siromašnih slojeva s hranom koju mogu proizvesti sami.
Kupus je kroz povijest uz kultnu, ritualnu i kulturnu ulogu imao i političke konotacije, pa su tako tijekom Prvog svjetskog rata u SAD-u zabranili "Sauerkraut" i uveli novo ime za kiseli kupus, koji ne povezuju s Nijemcima, te su ga krstili "liberty cabbage". Danas se oko izvornosti sarme bore Mađari, Rumunji i Srbi, a možda se javi još netko.
Što god govorili povjesničari i antropolozi, u čijem je fokusu također bio kupus, riječ je o hrani koja izrazito pozitivno utječe na naše zdravlje. Brojne su studije pokazale da kupus ima zaštitnu ulogu kao i druge biljke iz obitelji krstašica (cruciferous) jer su kvalitetan izvor vitamina, minerala, vlakana, antioksidansa i drugih korisnih tvari.
Sto grama sirovog kupusa sadrži samo 26 kalorija, visoku količinu vitamina B, beta-karotena (380 mikrograma), kalcija (52 miligrama), folne kiseline (75 mikrograma), kalija (270 miligrama), vitamina C (50 mg) i vitamina E (0,2 mg). Osim toga, kupus je bogat vrijednim sumpornim spojevima, a obiluje i antikancerogenim spojem sinigrinom, koji ima jedinstvena svojstva protiv raka prostate, crijeva i mjehura.
Sadržaj vitamina C i sumpora u kupusu uklanja otrove (slobodne radikale i mokraćnu kiselinu) koji su glavni uzročnici kožnih bolesti i reumatizma. Kupus sprječava i apsorpciju masnoća nakon obroka i na taj način snižava razinu kolesterola. Tijekom žvakanja i sjeckanja kupusa oslobađaju se izotiocijanati i indoli, tvari za koje je također dokazano da djeluju preventivno protiv raka, čemu pridonosi i bogatstvo vitamina C. Stoga je važno da se kupus ne smije dugo kuhati.
Svojim ljekovitim svojstvima, osobito antioksidansima, kupus povećava otpornost protiv raka. Mnoge su studije potvrdile da ljudi koji često jedu kupus rijetko obolijevaju od raka želuca, debelog crijeva, pluća i kože. Osobe koje imaju visoku razinu antioksidansa dobivenih iz prehrane rjeđe obolijevaju od koronarne bolesti, moždanog udara i katarakte.
Kupus je i prijatelj želuca. Svježi sok od kupusa tradicionalni je lijek za čir, a koristan je i svježi kupus, čiji je učinak nešto manji.
Sirovi kiseli kupus sadrži mikroorganizme korisne crijevnoj flori i stari je narodni lijek za crijeva i probavu, a pomaže i u borbi protiv skorbuta.
Sirovi kupus pomaže i kod slabokrvnosti, nesanice, depresije i anksioznosti, dok je kuhani kupus odlično sredstvo za proljetnu detoksikaciju, te jedno od najboljih sredstava protiv živčane napetosti, tjeskobe, slabosti i slabe koncentracije.
Čaša svježe iscijeđenog kupusa dnevno poboljšava opće zdravlje i vitalnost, smanjuje ili eliminira probleme s crijevima, ali i probleme respiratornog i urinarnog trakta.
(Merima Druškić)