U razgovoru za Fenu ističe da je njena ljubav prema hobiju, koji se pretvorio u pravi mali biznis, počela prije nepunih sedam godina kada je rodila svoju prvu djevojčicu, za koju je željela napraviti posebnu tortu.

- Satima sam sjedila kraj kompjutera, gledala torte i maštala o tome da napravim barem sličnu. Kupovala sam materijal i često ga bacala, jer mi ništa nije polazilo za rukom. Ali, nisam odustajala. Neka neopisiva želja da nastavim bila je jača od toga - kazala je.

Dodaje kako joj veliku podršku u poslu pruža suprug, za kojeg kaže da je "često ostajao bez ručka, jer je satima sjedila i vježbala praviti torte“.

- Kada sam završila svoju prvu tortu bila sam veoma ponosna, jer je bila još ljepša nego sam zamislila. Taj osjećaj sreće i zadovoljstva nikada neću zaboraviti - prisjeća se.

Pozitivni komentari prijatelja i prve narudžbe bili su joj, priznaje, dodatni motiv da postigne ono što želi, a to je da danas pravi razne, ukusne torte.

- U početku sam teško dolazila do materijala, koji je potreban da se napravi kvalitetna torta. Sjećam se, prvu peglu za fondan platila sam 25 KM, a danas se može naći i za pet KM. Od svake prodate torte kupovala sam stvarčice za ukrašavanje torti, koje mi oduzima i najviše vremena - kazala je.

Ističe da zna satima praviti neku od željenih figura, i da se svakoj torti posveti na način kao da će je jesti sa svojom djecom, te da se dešavalo da za jedan dan napravi i po sedam torti.

- Volim da je materijal svjež, i da koristim puter. Jaja su, naravno, osnovna. Od njih zavisi debljina kore i fil. Najčešće pravim torte za vjenčanja i dječije rođendane. Poseban je osjećaj kada vidite osmijeh na dječjem licu dok gleda tortu koju sam napravila -  priča Hažibegović.

Priznaje da, ne tako davno, nije mogla ni zamisliti da će praviti torte i od toga puniti kućni budžet, te da je njena velika želja bila da se bavi arhitekturom.

- Nakon završetka građevinske škole odlučila sam upisati fakultet u Sarajevu. Nažalost, nisam primljena, jer su tražili 20 studenata, a ja sam na spisku bila 22. Onda sam u Mostaru upisala pravo. I sada, nakon toliko godina, često me pitaju otkud tolika kreativnost u mojim tortama, a ja mislim da je tomu krivac upravo ta moja neostvarena želja - kazala je.

Torte su, kaže, njen posao i odmor u isto vrijeme, koji trenutno ne bi mijenjala ni za koji drugi. 

- Imala sam ponudu da s porodicom živim u Austriji, gdje bih pravila torte za jedan restoran, ali nisam pristala. Sada mi više odgovara da u svojoj kući, okružena djecom, uživam u poslu koji volim - zaključila je ova talentirana Bugojanka.

Na kraju kaže kako "ne bježi“ od mogućnosti da jednog dana ima vlastiti restoran u svom gradu, u koji će dolaziti svi njeni prijatelji koji je nagovaraju da otvori "objekt gdje će moći pojesti kvalitetan kolač“.

- Od ovoga se može fino zaraditi i živjeti. Naravno, ako se radi kako treba. Moje su torte putovale za Njemačku, Austriju, Sarajevo, Mostar, Konjic ...  - kazala je Merima Hadžibegović. 

(Fena / Haris Ahbabović)