Mirza Teletović i Jusuf Nurkić iza sebe imaju dobre sezone. To se više može reći za kapitena bh. reprezentacije, Mirzu Teletovića, koji se u posljednjih mjesec dana regularnog dijela sezone nametnuo kao vođa Phoenix Sunsa, ekipe koja je već negdje oko All Stara izgubila sve šanse da zaigra u Play Offu. 

Mirza Teletović i Jusuf Nurkić

Phoenix Sunsi su imali zaista lošu sezonu, pa omjer od samo 23 pobjede i čak 59 poraza ne može da zadovolji ni najvatrenije navijače kluba iz Arizone. Neigranje u Play Offu također jeste nešto što ne zadovoljava apetite spomenutog Mirze Teletovića, što je naš kapiten nedavno i potvrdio u intervjuu za naš portal. Upravo je to, zajedno sa većom minutažom, jedan od glavnih razloga zbog kojih bi Mirza možda ponovo mogao mijenjati sredinu na ljeto.

Mirza Teletović je u regularnom dijelu sezone koji je iza nas ostvario svoje najbolje brojke od kada je stigao u NBA ligu. Teletović je na prosjeku od 12,2 poena po utakmici, 3,8 skokova i 1,1 asistencije po meču. Mirza je ove sezone odigrao 79 mečeva, a u prosjeku je igrao 21,3 minute. Kada uzmemo u obzir da je Mirza tokom ove sezone šutirao preko 40% i da je oborio rekord po broju trica u jednoj sezoni, kada su u pitanju igrači sa klupe, onda možemo reći da se Teletovićeva sezona može ocijeniti veoma visokom ocjenom. Rekord je, prije Mirze Teletovića, držao nekadašnji košarkaš San Antonija, Chuck Person, koji je u jednoj sezoni (1994/95.) sa klupe ubacio 164 trojke.

Mirza Teletović do sada ni u jednoj sezoni, otkako je iz Tau Ceramice stigao u Brooklyn Netse, nije ubacivao preko deset poena po utakmici, pa je to učinio prvi put ove sezone u dresu Phoenix Sunsa. Osim toga, Teletović je napredovao u gotovo svim segmentima igre. Popravio je procente šuta za tri poena, broj pogođenih trica, broj utakmica u kojima je igrao, šut iz igre itd. Jedino gdje su njegove brojke nešto slabije u odnosu na neke prijašnje sezone u NBA ligi su skokovi i asistencije. Ono što je posebno zanimljivo za Teletovića je to da više nije klasični šuter za tri poena (iako je ove sezone ubacio najviše trica), nego je košarkaš koji sve češće šutira iz svih dijelova reketa, a nisu rijetki ni ulasci pod koš, polaganja i zakucavanja. Mirzina igra je itekako uznapredovala u odnosu na sezone iz Brooklyn Netsa. Komentatori američkih sportskih TV kuća su nedavno uočili da se Mirza često odlučuje i na dalekometne šuteve, pa su ga usporedili sa najboljim šuterima lige, te ispred njega samo svrstali imena Stepha Curryja i Klayja Thompsona, čuvenog Warriorsovog Splash Brothers dua.



Baš kao i Mirzini Sunsi, i Denver Nuggetsi za koje nastupa Jusuf Nurkić, se nisu domogli Play Offa. Nuggetsi su, istina, imali nešto bolji omjer, ali to je bilo nedovoljno da se tim plasira u doigravanje. Jusuf je ove sezone na prosjeku od 8,2 poena po meču, 5,5 skokova i 1,3 asistencije. Da nije bilo problema sa povredama i nekoliko nesuglasica sa trenerom Maloneom, možda bi brojke Jusufa Nurkića bile i znatno bolje.

Nurkić je popravio brojke kada su u pitanju koševi, ali je u odnosu na svoju prvu NBA sezonu pokvario neke brojke. Tako je njegov šut ove godine slabiji u odnosu na prošlu sezonu, a slično je i sa slobodnim bacanjima i skokovima. Ipak, Nurkić je napredovao kada je u pitanu broj blokada po utakmici.

Baš kao i u Mirzinom slučaju tokom početka godine, kada se govorilo o trejdu u Milwaukee ili neke druge NBA klubove, često se spominjao i potencijalni odlazak Nurkića iz Denvera, ali su navodno iz uprave Nuggetsa poručili kako na Nurkića ozbiljno računaju u budućnosti. Problem Nurkiću, ako se to može uopće nazvati problemom, su predstavljale i sjajne partije Nikole Jokića koji se odlično snašao u Nuggetsima u svojoj prvoj sezoni. U pojedinim utakmicama su obojica bili na parketu, Jokić najčešće kao krilni centar, a Nurkić kao klasični centar.

S obzirom na probleme sa povredama, nesuglasice sa trenerom i fazu rebildinga u kojoj su se našli Denver Nuggetsi, može se reći da je sezona Jusufa Nurkića u svijetlo-plavom dresu bila dobra, tačnije rečeno pristojna.

Golden State, Curry i Bryant obilježili sezonu

Ovu NBA sezonu (regularni dio) su obilježili Golden State Warriorsi koji su srušili čuveni rekord Chicago Bullsa od prije 20 godina (omjer pobjeda i poraza). Sezonu je obilježio Stephen Curry koji je apsolutno prvi favorit za nagradu MVP, ali i čovjek koji je postavio jedan nestvaran rekord. Curry je završio sezonu sa preko 400 pogođenih trica, što nikada nikome u historiji NBA lige nije uspjelo. Ne tako davno igrači su se mučili da preskoče brojku od 200 pogođenih trica. Warriorsi su napravili omjer 73-9 i prva su ekipa od osnivanja NBA lige koja je ostvarila manje od 10 poraza u jednoj sezoni. Ipak, vijest godine je ta da je košarkaš LA Lakersa i jedan od najvećih ikada, Kobe Bryant, okončao svoju košarkašku karijeru. Black Mamba je u posljednjoj utakmici karijere (protiv Jazza) zabio nevjerovatnih 60 poena i otišao u legende.

Golden State Warriorsi su na Zapadu opravdali ulogu favorita i jednostavno nisu imali dostojnog konkurenta. Pobijedili su u 73 utakmice, a na domaćem parketu u Oracle Areni su samo dvije utakmice izgubili. Još bolji omjer na domaćem parketu napravio je San Antonio, a jedini poraz u Teksasu im je nanio upravo Golden State. Spursi su vjerovatno i najveći konkurenti Warriorsima na Zapadu, uz Oklahomu koja još uvijek nije na onom nivou koji se očekuje od Duranta, Westbrooka i društva.



Play Off su očekivano dohvatili Oklahoma City, LA Clippersi, Dallas, Memphis i Houston koji se doigravanja dočepao tek u posljednjoj utakmici. Prijatno iznenađenje na Zapadu je Portland koji je uprkos brojnim povredama uspio da završi na petoj poziciji, što je svakako veliki rezultat kada vidite snagu Zapada, ali i odličan trenera Terryja Stottsa. Damian Lillard je još jednom pokazao da je neopravdano izostavljen sa spiska za All Star.

LA Lakersi su, svakako, najveće razočarenje Zapada. Mnogi su bili mišljenja da će ekipa iz Staples Centera ovaj put izboriti Play Off, ali kako je sezona odmicala sve je evidentnije bilo da će to biti samo pusti snovi. U svemu tome je i stigla odluka Kobeja Bryanta da se povuče na kraju sezone. Lakersi ponovo moraju u rebilding ekipe nakon odlaska Black Mambe, tako da ih čega slična sudbina kao i onda kada se prije 20-ak godina iz ekipe povukao veliki Magic Johnson. Pitanje je šta će biti sa Lakersima i da li će i naredne sezone "lutati" po ligi. Još uvijek se ne zna ni sudbina trenera Byrona Scotta. I dalje je tajna šta se valja iza brda kalifornijskog.



Uprkos što se ova sezona i ne može nazvati baš kvalitetnom, s obzirom na brojne tranzicije i rebildinge ekipa, Istok je ove sezone bio nešto bolji u odnosu na neke prethodne NBA sezone. Cleveland Cavsi su opravdali ulogu favorita na Istoku, ali je bilo "šaranja" i u njihovim igrama, pa je tako David Blatt dobio otkaz u toku sezone. Toronto je, predvođen tandemom DeRozan - Lowry, ostvario omjer koji je bio dovoljan za drugo mjesto, dok je Miami Heat, uprkos novoj nesreći i bolesti Chrisa Bosha, osvojio treće mjesto na Istoku. Heat je tokom trade perioda napravio nekoliko dobrih poteza, a to se najviše ogleda u dovođenju Joea Johnsona iz Brooklyna. Atlanta je očekivano izborila doigravanje, a to je učinila i Indiana, iako je nešto slabije ušla u sezonu. Charlotte je nagrađena zbog dobrih igara šestom pozicijom, a sa zvukom sirene je Play Off izborio Detroit. Možda i najprijatnije iznenađenje na Istoku su Boston Celticsi koji su bez ijedne velike zvijezde izborili petu poziciju.

Chicago Bullsi su najveće razočarenje na Istoku. Osim što su u jednom momentu bili na drugoj ili trećoj poziciji Istoka, Bullsi su užasno igrali nakon All Stara što ih je na kraju koštalo plasmana u doigravanje. Prethodnih dana se šuškalo da bi tim mogao napustiti Pau Gasol, a mnogi su kao glavnog krivca zbog loših igara i slabe hemije u svlačionici vidjeli u Jimmyju Butleru. Mnogo se više ove sezone očekivalo od Washingtona, Orlanda, New Yorka i Brooklyna. Sve su to ekipe koje se nisu domogle Play Offa i koje su već u  februaru izgubile šanse za isti.

Play Off i kandidati za nagrade

Kada je u pitanju Play Off, Golden State i San Antonio se nekako izdvajaju kao najveći favoriti na Zapadu (Oklahoma nas još nije uvjerila da može preko Warriorsa ili Spursa), dok se na Istoku izdvaja Cleveland, te vjerovatno Miami, koji bi mogao i bez Bosha da se domogne konferencijskog finala. Nije teško zaključiti da je najviše onih koji smatraju da bismo i ove godine u velikom finalu mogli gledati Curryja, Thompsona i Greena protiv Jamesa, Irvinga i Lovea. Brojni su oni koji smatraju da će rekord Golden Statea (73-9) pasti u vodu ako ne osvoje šampionski prsten. Činjenica jeste da su Bullsi te 1996. godine imali mnogo jaču konkurenciju nego što su je ove sezone imali Warriorsi. U ligi je bilo nekoliko ekipa koje kao da nisu ni znale zašto se nalaze tu gdje se nalaze i šta im je cilj. Kao što je i sam Charles Barkley za Phoenix rekao da to uopće nije ozbiljna ekipa, jer kako da nazovete ekipu koja je u pojednim momentima šampionata gubila utakmice po 30 ili 40 poena razlike?!

Glavni kandidat za MVP nagradu je nevjerovatni Steph Curry, a Warriorsi su napokon, nakon legendarnog Ricka Barryja, dobili prvog strijelaca lige. Kada bismo nabrajali sva dostignuća Curryja iz ove sezone, ovaj članak bi postao suviše dug i naporan da napišemo sve ono što je Steph napravio. Lista tih stvari je zaista ogromna.

Uprkos odličnim igrama Kristapsa Porzingisa (New Yokr), Karl-Anthony Towns (Minnesota) je vjerovatno prvi favorit za nagradu Rookie godine. Prvi favorit za najboljeg defanzivca lige je košarkaš Spursa, Kawhi Leonard, čovjek koji sve više i više neodoljivo podsjeća na legendu Chicaga, Scottieja Pippena.

Kada je upitanju nagrada za trenera godine, među kandidatima su svakako Steve Kerr (Golden State), Gregg Popovich (San Antonio), Brad Stevens (Boston), Terry Stotts (Portland) i Steve Clifford (Charlotte). Pitanje je koliko će liga priznati od onoga što je napravio Kerr, je su se od Warriorsa očekivali slični rezultati, pa je možda blaga prenost na strani trenera Portlanda i Bostona. Jedan je sa bolnicom punom povrijeđenih igrača uspio završiti kao peti na Zapadu, a drugi je bez ijedne velike zvijezde uspio završiti kao peti na Istoku.

Pripremio: Haris Ahbabović