Loši momci (Bad Boys). Grupa košarkaških ubica, u punom smislu te riječi, koje su svi mrzili, osim navijača Detroit Pistonsa. U vrijeme kada su Magic Johnson, Larry Bird i Michael Jordan bili vlasnici svih svjetala i naslovnica u NBA ligi i kada su „vedrili i oblačili“ sa svojim timovima (posebno se to odnosi na Magica i Birda, jer je Michaelova era došla nešto kasnije), pojavio se jedan NBA tim kojeg su svi mrzili do smrti, a koji je bio ozbiljan konkurent Lakersima i Celticsima, Real Madridu i Barceloni (u košarkaškom smislu) tadašnjeg vremena. Košarkaški nasilnici koji nisu marili kako se zovete i za koji tim igrate, sportski ratnici koji se nisu mogli pomiriti sa porazom, pa makar to značilo da trebaju izginuti na parketu, ali bukvalno. 

Legendarni Scottie Pippen je nedavno rekao kako ih je mrzio do smrti, te kako nije mogao smisliti jednog od glavnih igrača tima, Isiaha Thomasa. Ujedno, sve ono što je popularni Zeke uradio od početka svoje NBA karijere doprinijelo je tome da niko od glavnih NBA igrača ne želi da razgovara s njim, a njegova krvoločna želja da sruši sve na putu kako bi stigao do pobjede je rezultirala da ne bude na spisku igrača koji će činiti Dream Team na OI u Barceloni. Jedini koji je bio u dobrim odnosima sa Thomasom je bio Magic Johnson. Zekea su novinari voljeli nazivati „malim Magicom“, ali je i to prijateljstvo okončano kada je Magic tokom finalne serije protiv Pistonsa namjerno udario Thomasa laktom u glavu. Kada je Magic objavio da je HIV pozitivan, Thomas je navodno širio informacije da je Magic homoseksualac, što je rezultiralo dalje da spomenuta dva igrača ponovo ne pričaju. Thomasa nije voljeo ni Michael Jordan, jer je Isiah kreirao kultni način da se zaustavi Jordan po svaku cijenu (Jordanova pravila). Upravo je MJ bio povod da se Thomas izostavi sa spiska za Dream Team, jer je ljudima koji su bili okupljeni oko tadašnje selekcije SAD-a rekao kako ne želi Thomasa u timu, te da biraju između njega i Zekea. 

„Ne znam kakvo je bilo mišljenje Michaela Jordana, ali ja nisam želio Thomasa u Dream Timu“, rekao je prije nekoliko godina Scottie Pippen.

„Ne smeta mi kada najbolji svih vremena kažu da me ne žele u timu. Ne smeta mi kada to učine Jordan, Magic ili Bird. Ali, Scottie Pippen? Čovječe, idi u kafanu“, to je bio odgovor Thomasa na maločas napisanu konstataciju Pippena.

Ono što je bilo svojstveno tim Lošim momcima je to da oni uopće nisu marili šta ljudi misle o njima i njihovim postupcima na parketu. Udaranja, laktovi, guranje, štipanje, tuča nakon što se sudija oglasi, holivudska gluma, drski potezi... Teško je pobrojati sve ono što čini tu nepresušnu kolekciju raznovrsnih poteza Bad Boysa. 

„Ti si iz Chicaga i došao si me ovdje pitati šta mislim o svojoj ekipi? Nosi se odavde“, poručio je Dennis Rodman novinaru iz (njemu) mrskog Chicaga, s kojim će kasnije osvajati titule.

„Svi oni koji nas nazivaju nasilnicima mogu da me poljube u gu****“, poručio je bez imalo srama John Salley. 

Njihov posao je bio da tuku one koje su svi voljeli. Zato su ih (Pistonse) gotovo svi mrzili. Rijetki su bili oni koji su voljeli tadašnje Detroit Pistonse. Sa današnje vremenske distance Pistonsi su promijenili košarkaški DNK. 

Jack McCloskey, čovjek koji se kao mladić borio u Drugom svjetskom ratu i koji je bio ranjavan, je bio kreator ovog nevjerovatnog tima. Sve je počelo još početkom osamdesetih godina kada je McCloskey, tadašnji generalni menadžer ekipe, draftovao Isiaha Thomasa, koji je sa Indianom upravo osvojio državno prvenstvo. Thomas je želio da ide u Bullse, jer je bio iz Chicaga, a kasnije je priznao da je čak razmišljao da preskoči draft kako bi pokušao da upadne u tim Bullsa. Za one koji nikada nisu gledali Zekea, riječ je o nevjerovatnom košarkašu, jednom od najsrčanijih ikada, koji nije birao način da pobijedi. Njegova želja za pobjedom je možda bila i veća od Jordanove, ali se na putu koji je trajao nekoliko godina mnogima zamjerio i mnogi ga nisu voljeli zbog toga, iako je bio košarkaški genije. 

Oko Isiaha Thomasa su se uvijek vukle nekakve kontroverze. Jednom prilikom je prokomentarisao izjavu Dennisa Rodmana koja se ticala tadašnjeg najboljeg igrača lige, Larryja Birda. 

„Larry Bird je sjajan igrač, ali da je crnac bio bi samo dobar dečko i ništa više“, izjavio je Thomas. 

Ta njegova izjava je pokrenula brojne rasprave, čovjek je optužen za rasizam, a na njegovom vratu je okačeno zvono koje nekoliko godina kasnije nije uspio skinuti. Thomas je kreator taktike „Jordanova pravila“ koja je značila da se protiv Michaela Jordana ne biraju sredstva, te da se on mora zaustaviti na bilo koji način. I zaista se sredstva nisu birala. Brutalno izgledaju prekršaji koje su Pistonsi pravili nad Jordanom. Bullsi su jednostavno bili nemoćni. Pistonsi su zaista bili pravi tim, svi su igrali jedni za druge, a čak je i Rodman, kojem zbližavanje sa ljudima nije bila jača strana, rekao kako je u Pistonsima pronašao svoju porodicu. Jedini koji se protivio takvoj hemiji i koji nije svoje minute želio da žrtvuje za igranje nekih drugih saigrača bio je Adrian Dantley. Vrlo brzo nakon toga AD je postao historija, a McCloskey se kasnije pravdao da mu nije Thomas tražio da otpusti Dantleyja, iako su mnogi sumnjali u to, jer su McCloskey i Thomas bili u dobrim odnosima i jer su konstantno razgovarali. Dantley do dana današnjeg to nije opstostio Thomasu, a odmah nakon selidbe mu je rekao kako je najveća gnjida koju je ikada sreo i da mu to nikada neće oprostiti. Uostalom, situacija koja je prelila čašu je bila Dantleyjeva svađa sa trenerom Chuckom Dalyjem, jer je AD odbio da napusti parket. Ubrzo nakon toga je postao historija.



Thomas je imao teško djetinstvo. Odrastao je u siromašnoj porodici, borba je bila evidentna svaki dan, a svi njegovi članovi porodice su imali problema sa drogom.

„Svaki dan smo ustajali i nismo bili sigurni da li ćemo imati hrane za jelo. Morali smo se boriti za nju. Jedno jače dijete me tuklo svaki dan. Majka mi je jedan dan rekla: 'Moraš da se suočiš sa njim i da ga savladaš'. Heroin je harao društvom u to vrijeme. Jedan od moje braće je umro od side, dok se drugi predozirao drogom. Uvijek mi je govorio kada je zabijao iglu u ruku: 'Čak i kada mene gledaš da ovo radim, nemoj ti ovo nikada činiti'“, kaže Isiah Thomas.

Jedan od najomraženijih košarkaša koji se pojavio u NBA ligi bio je još jedan momak koji je odrastao u Chicagu. Bill Laimbeer je stigao u Pistonse odmah nakon Thomasa, a McCloskey ga je doveo iz Clevelanda. Za razliku od Isiaha, Bill je bio dijete bogataša, jer je njegov otac bio milioner. Laimbeer je izjavio kako je njegov otac više zarađivao od njega, uprkos tome što je potpisao milionski ugovor sa Cavsima. Thomas i Laimbeer su uskoro postali veliki prijatelji i neraskidiva veza na parketu. Obojica su mrzili poraz i obojica su bili krvoločni borci koji nisu marili na komentare i koji se nisu bojali odgovornosti. 

Laimbeer je vjerovatno igrač koji je napravio najviše prljavih faulova u historiji NBA lige i zbog toga su ga svi mrzili. Ali nije samo on taj koji je dijelio batine, znao je i on dobiti iste, jer mu drugačije niste mogli odgovoriti.

„Laimbeer je bio prljav igrač. Nije ga bilo briga šta mislite o njemu. Jednom sam pao na parket, njegov saigrač mi je pokušao da pomogne da se dignem. Znate šta je uradio? Udario ga je po ruci i rekao mu da to ne čini“, rekao je legendarni igrač Atlante, Domique Wilkins. 

Uskoro je u tim stigao legendarni NBA trener Chuck Daly, koji je važio za jednog od najvećih gospodina koji su se ikada pojavili u NBA ligi. Daddy Rich. Čovjek koji je izgledao poput holivudske zvijezde i koji je imao na hiljade odijela. Jedan dan vam je poput oca, a drugi dan nekoga želi da otpusti. Ipak, Thomas i Laimbeer nisu bili dovoljni. To se vidjelo već u Play Offu 1985. godine kada Pistonsi nisu mogli preko Birda i Celticsa. Larry Bird je bukvalno rešetao koš Pistonsa, koji nisu imali odgovora.

„Moja majka je voljela Larryja Birda svojevremeno da zove nadimkom 'Skok šut - tiha smrt'. Uvijek me to nasmijavalo“, rekao je Isiah Thomas.

Ubrzo nakon toga u tim stiže Joe Dumars, možda i najbolji momak koji se pojavio u grupi opakih momaka. Dečko kojem je uzor bio njegov otac, veteran Drugog svjetskog rata, je u Pistonse stigao u full paketu, kao sjajan defanzivac i igrač sjajnih napadačkih predispozicija. Sljedeći koji je stigao u Pistonse bio je Rick Mahorn. Mahorn je bio igrač kojeg je na parketu sve zanimalo, osim košarke, pardon lopte. Tačnije, Mahorn i nije bio neki košarkaški znalac, ali je svoje nedostatke krpio žestokim udarcima, štipanjima, postavljanjima u blokovima koji su znali da raznesu protivničke igrače.

„Svaki put kada pogledam Isiaha Thomasa kako se smije dođe mi da ga zalijepim po ustima. Nisam ga volio, nisam volio ni Billa Laimbeera. Nisam mogao podnijeti Pistonse, nisam želio da dođem u taj tim. Lambeer mi je rekao kako je moj posao da igram odbranu i da skačem. Ja sam mu rekao: 'Koji ku*** si ti?'“, kaže Mahorn.

Nakon ispadanja od Hawksa u Play Offu 1986. godine, McCloskey je znao da ima još mnogo posla i da njegov tim nije spreman za pohod ka tituli. U tim ubrzo stiže Adrian Dantley, ali su već počele glasine kako se on i Thomas neće snaći skupa. 

„Znao sam da dolazim u tim gdje je show ukrao Isiah Thomas. Nisam znao kako ćemo funkcionisati. Nikada nisam vjerovao ljudima“, rekao je Dantley.

Najkomičnija ličnost koja je stigla u tu generaciju Pistonsa bio je John Salley. Isiah Thomas je kasnije rekao kako je Salley bio najsmješniji košarkaš Pistonsa. Salley je bio pravi komičar, koji je volio da izvodi šale koje je ranije naučio, ali je bio košarkaš koji je igrao sve bolje kako su utakmice bile važnije. Pravo bruklinsko dijete koje je sve nasmijavalo.

„I ja sam želio da prebijem Billa Laimbeera, ali uostalom ko to nije želio. Ipak, sada to više nisam mogao da učinim. Ovo je bio nevjerovatan tim u kojem sam morao odrasti za nekoliko mjeseci“, rekao je Salley.



A nakon njega u tim stiže jedna od najčudnijih osoba koja se ikada pojavila u NBA ligi. Neobjašnjivi Dennis Rodman. Istinska košarkaška zvijer koja je na parketu bila spremna da pogine za svoj tim i trenera. Zašto? Jednostavno, nije znao ko mu je otac, a sa majkom je bio na „vi“. Detroit Pistonsi su mu bili sve, Chuck Daly mu je bio poput oca, a saigrači poput braće. Plakao je kao dijete kada je dobio nagradu za odbrambenog igrača godine. Savršeno se uklopio u Bad Boyse. Čovjek je bio mašina za skokove. Lumpovanje do kasnih jutarnjih sati, a onda bez spavanja uhvati 20 skokova i zalijepi vam dvije – tri banane. Hiperaktivan na sve strane. Mašina koja se nije kvarila. Čudovište na parketu sa kojim je znao postupati jedino veliki Chuck Daly. Zato Dennis i jeste jedan od najvećih.

„Dennis je pokušavao da vam uđe u glavu. On bi vas hvatao za zadnjicu tri četvrtine. Gledali biste ga i pitali se: 'Šta je sa ovim likom?' Nakon toga bi samo odšetao“, rekao je James Worthy.

Serija protiv Boston Celticsa iz 1987. godine je ostala i dan danas upamćena po ratu koji se vodio između ova dva tima. Mahorn je redovno tukao Birda, dok je isto to činio Laimbeer, a njegova žrtva je bio McHale. 

„Volio sam igrati mentalne igrice sa Larryjem Birdom. Ako slomite njega, slomit ćete cijelu zajednicu“, rekao je Bill Lambeer.

Upravo to je i dovelo do toga da Bird poludi zbog grubog prekršaja Laimbeera i potuče se s njim. Kasnije ga je namjerno gađao loptom. Bird je bio iznerviran. Billova taktika je uspjela. Celticsi su poraženi. Ipak, u sljedećim utakmicama Celticsi su odgovorili Lambeeru, tačnije Parish koji ga je brutalno faulirao. Laimbeer se nakon gubitka svijesti probudio i prvo što je rekao je bilo: „Izbacili su me“. Detroit je imao šansu da pobijedi u Bostonu, jer je imao vodstvo i loptu pet sekundi prije kraja utakmice. Međutim, Thomas se uspaničio, izgubio loptu, Celticsi su poentirali i poveli u seriji sa 3:2. Pistonsi se nisu mogli psihički oporaviti nakon te utakmice i ponovo su ispali od Celticsa.

Uskoro je na red stigao i Michael Jordan. Uskoro je i MJ dobio žestoke batine od Pistonsa. Jordan je odmah optužio Mahorna kako je namjerno napravio težak prekršaj na njemu i kako mu je želio okončati karijeru. Počela je žestoka mržnja prema Pistonsima. Detroitu je prijalo to. I sami su napravili kult opakih ličnosti i boraca. Bad Boysi su počeli da istinski žive. Identitet je stvoren. Pistonsi su se 1988. godine napokon domogli finala, a tamo su ih čekali LA Lakersi. Tu je završeno veliko prijateljstvo Magica Johnsona i Isiaha Thomasa. Magic je tokom napada Pistonsa žestoko faulirao Thomasa, a ovaj je krenuo da se obračuna s njim.

„Magic mi je bio najbliža osoba u NBA ligi, ali kada smo ušli u finale sve se promijenilo. To prijateljstvo je otišlo kroz prozor. Vodim loptu i on samo dođe i udari me laktom. Ustao sam i rekao mu: 'Koji ti je ku***?'“, prisjeća se Thomas.

Pistonsi su imali vodstvo u seriji kada je u utakmici broj šest Isiah Thomas sa povrijeđenim člankom ubacio nevjerovatnih 25 poena za jednu četvrtinu. U toj utakmici su ipak slavili Lakersi nakon izmišljenog prekršaja koji je dosuđen za Kareema Abdul-Jabbara. Thomas se nije mogao oporaviti do sedme utakmice i Pistonsi su izgubili finale. 



Ipak, nakon što je Dantley dobio otkaz, u tim stiže posljednja kockica mozaika, Mark Aguirre. Čovjek je odrastao u Chicagu, znao je kako diše tim, Mark je znao svoj posao, za razliku od Adriana se nije previše protivnio odlukama ekipe i trenera. Novi pohod ka tituli je mogao početi. Prvi na meti su bili Chicago Bullsi. Pistonsi su ih bukvalno istukli. Jordan nije mogao preko teških prekršaja i žestoke odbrane. Ovaj put nije bilo faulova, nije bilo povreda, nije bilo Magica. Pistonsi su napokon osvojili titulu. Prvaci svijeta.

„Realnost nam nije bila jasna u posljednjim sekundama. Pitali smo se: 'Jesmo li prvaci, jesmo li prvaci svijeta?' A onda smo bili svjesni svega. Mi smo je**** šampioni“, rekao je Mahorn o prvoj tituli koju su Pistonsi osvojili.

U osvajanju titule su učestvovala još dva bitna imena. Vinnie Johnson i James Budha Edwards. Ipak, hemija se morala prodrmati kada je NBA liga odlučila da napravi ekspanzijski draft, jer su Pistonsi morali poslati Ricka Mahorna u Minnesotu. Mahorna je to zaista pogodilo, pa je takva gromada od košarkaša zaplakala zbog te odluke, nekoliko godina kasnije, kada se prisjećao te odluke pred kamerama ESPN-a. Sljedeća sezona je ponovo bila u znaku Pistonsa i Bullsa, ali su Pistonsi ovaj put odlučili da puste Jordana da odradi svoj posao, ali su zato na sve moguće načine zaustavili Scottieja Pippena, koji je bio potpuno odsječen u toj seriji. Pistonsi su ponovo slavili i u finalu su čekali Portland. 

Čovjek odluke u finalu protiv TrailBlazersa je bio Joe Dumars koji je najbolji meč finala odigrao u danu kada mu je preminuo otac. Saigrači mu to nisu saopćili, jer je to bila želja njegovog oca. 

„Kada je ubacio jedan težak poen pred kraj meča, pogledao me je i signalizirao mi da je bilo teško. Posmilio sam: 'Joe to je učinio tvoj tata. To je bio poklon iz raja'“, rekao je Isiah Thomas.



Ipak, naredna sezona je bila posljednja za Bad Boyse, jer su Chicago Bullsi ovaj put bili spremni. Thomas je bio začetnik ideje da Pistonsi napuste parket prije kraja utakmice i ne pozdrave se sa Bullsima. Bio je to još jedan od razloga zbog kojeg Thomas nije pozvan u Dream Team.

„Šta ste očekivali da uradimo? Zvali su nas nasilnicima i divljacima. Govorili su da smo pošast za košarku i da ne zaslužujemo titulu. Šta smo mogli da uradimo?“, rekao je Isiah Thomas.

Bio je to početak kraja ere Bad Boysa. Michael Jordan je kasnije izjavio da ne bi uspio da ga Pistonsi nisu toliko motivisali. Pričamo o najboljeg igraču svih vremena koji je tek kasnije osvojio svojih šest titula.



I dalje kada otvorite košarkaške knjige, ne možete ih promašiti. Dvije godine je, pored Lakersa, Celticsa i Bullsa, dominirao tim koji je tukao najbolje i upadao na gala zabave. Njihovu odbranu danas mnogi kopiraju. Izmijenili su košarkaški DNK zauvijek. I danas je teško shvatiti kako su uspjeli. Bili su tim u pravom smislu te riječi, zajedništvo koje je teško opisati riječima. Stoga, ako ih i dalje mrzite ili ih ne poštujete. Njima se fućka za to, jer oni su Loši momci.

Novinar: Haris Ahbabović