Englezima očito nije bilo upozorenje nekoliko slabih rezultata na velikim takmičenjima koja su iza nas, pa se nekako ponovo čini da će se Gordi Albion kući vratiti mnogo prije nego što su i sami planirali. Već i prije početka EURO-a Škoti, inače ljuti neprijatelji Engleza u svakom smislu, su se našalili prilikom izlaska fudbalera Engleske iz aviona kako isti ne treba gasiti jer će se igrači spomenute reprezentacije brzo vratiti u njega, aludirajući na to da će Gordi Albion brzo okončati svoj nastup u Francuskoj. Engleska uvijek važi za favorita na takmičenjima, ali će brojni reći „samoprozvanog“ favorita.

Prokletstvo penala i "samoprozvani" favoriti

Englezima očito nije bila dovoljna opomena to što se nisu plasirali na EURO 2008. godine, nije im bilo dovoljno ni to što su dvije godine kasnije okončali nastup na SP u osmini finala (činjenica jeste da su drastično oštećeni kada sudija nije priznao očigledan gol Lamparda protiv Nijemaca), nije im bilo dovoljno što su imali neuvjerljivo EP u Ukrajini i Poljskoj, kada su ponovo nakon ukletih penala ispali u četvrtfinalu, a nije im bilo dovoljno ni to što su u Brazilu svoje takmičenje završili već u grupnoj fazi. Ništa od toga im nije bila dovoljna opomena, baš kao ni tamošnjem fudbalskom savezu koji i dalje na klupi drži pomalo senilnog Royja Hodgsona, čija je fudbalska filozofija nestala iz mode još prije 30 godina.



Tokom svih prethodnih godina Englezi su mogli tražiti različite krivce njihovog neuspjeha na velikim takmičenjima. Na Mundijalu 1990. godine u Italiji i na EURO-u šest godina kasnije, kada su bili domaćini, može se reći da nisu imali sreće, te da su zbog za njih ukletih penala završili svoj show na tim turnirima. Slično se može konstatovati i za SP u Francuskoj, kada su Englezi ponovo nakon penala završili učešće na SP, ali se pored penala tada u košaru lokalnih krivaca svrstavao i David Beckham, koji je zbog udaranja Diega Simeonea dobio direktan crveni karton u tom meču.

Četiri godine nakon Francuske Englezi su u Južnoj Koreji i Japanu djelovali još jači, ali su u četvrtfinalu ispali od Brazila, kasnijih šampiona, kada im je tada mladi Ronaldinho dao gol sa 40 metara. U Engleskoj i dan danas kruži šala:

„Da je otac Davida Seamana prilikom odnosa sa svojom suprugom koristio zaštitu, Engleska bi igrala finale Svjetskog prvenstva u Južnoj Koreji i Japanu“.



U Portugalu na EP se ponovo dogodilo prokletstvo penala, ali se ponovo dogodio i David Beckham, koji je zakucao loptu pet metara preko gola Ricarda. Na Mundijalu u Njemačkoj sve je ponovo mirisalo na neku novu šansu, ali su Englezi ponovo ispali nakon izvođenja penala. Ponovo u četvrtfinalu i ponovo protiv Portugalaca. I ponovo smo imali lokalnog krivca, a on je bio Wayne Rooney koji je tokom te utakmice dobio direktan crveni karton. Umalo da se čovjek nakon crvenog kartona potuče sa svojim klupskim kolegom Cristianom Ronaldom. Turnire koji su došli nakon te 2006. godine smo već spomenuli.

Još jedan od velikih problema koji se godinama vuče pored imena selekcije Engleske je to veliko rivalstvo među fudbalerima koje je izgrađenu tokom utakmica u engleskom Premiershipu (ne treba toliko mnogo pratiti fudbal pa da shvatite da svi Englezi nastupaju u domaćoj ligi). Zbog toga se i može sa sigurnošću reći da je u Gordom Albionu uvijek nedostajalo timskog duha, povezanosti među igračima, a brojni od njih su imali reputaciju velikih zvijezda, što su i sami pokušali da budu, a jedan tim na velikom takmičenju ne može funkcionisati na taj način. Pitat ćete se zašto to onda nije slučaj i sa Špancima, koje uglavnom čine fudbaleri Barcelone i Reala? Španci znaju kako dišu njihovi saigrači, dok Englezi ne mare za takve stvari. Zajedništvo u timu sa Otoka je nepoznata riječ. Kod Španaca to nije slučaj i bez obzira što pola reprezentacije ima želju da se Katalonija odvoji od Španije.

Engleska je na EURO u Francuskoj stigla gotovo bez ijedne velike zvijezde, sve su to mladi fudbaleri još uvijek željni dokazivanja pred velikim svjetlima svjetske pozornice, a jedino se za Waynea Rooneyja može reći da je istinska zvijezda u ovom timu, s obzirom na njegovo ogromno iskustvo. Ipak, kapiten Engleske i Manchester Uniteda već godinama važi za korisnog i timskog fudbalera, tako da Rooney nije neko ko nazor želi da bude neki oblik vrhovnog engleskog fudbalskog vođe. Gordi Albion na ovom turniru ima jednu od najmlađih ekipa. Ipak, problem leži u drugom grmu.

Problem selektora čije su medote zastarjele

Roy Hodgson. Nekadašnji trener Fulhama, Liverpoola, West Broma i brojnih drugih klubova jednostavno nije čovjek koji bi Englezima mogao donijeti dobar rezultata sa EP u Francuskoj. I bez obzira na slabe predstave u Ukrajini i Poljskoj, te fijasko kojeg je Engleska doživjela u Brazilu, Fudbalski savez Engleske mu je ponovo ukazao priliku, što nikome na Otoku nije bilo jasno. Čovjek niti je imao rezultate, niti su igre njegovog tima djelovale ubjedljive. Jedina pozitivna stvar tokom njegovog posla na klupi selekcije Engleske bile su minule kvalifikacije za EP kada je Engleska pobijedila u svih deset utakmica. 

U utakmici protiv veoma slabe reprezentacije Rusije su se vidjeli svi nedostaci Engleske, ali su isti ti nedostaci rezultirali očiglednom tvrdoglavošću Hodgsona. Već i prije samog odlaska na EURO, brojni su se pitali zbog čega je Hodgson na spisak stavio fudbalere koji uopće nisu imali ni pristojne sezone iza sebe, a izostavio je neke koji su briljirali, poput veznjaka Leicestera, Dannyja Drinkwatera. 

Sinoćnja postavka igre protiv Rusa pokazala je koliko su metode kojima se i dalje koristi Hodgson potpuno zastarjele u današnjem modernom fudbalu. Kada pri rezultatu 1:0 u vašu korist iz igre izvodite svog najboljeg i najiskusnijeg igrača (Wayne Rooney), a pri tome uvodite nekoga ko je iza sebe imao veoma slabu sezonu (Jack Wilshere), onda očito nešto nije uredu s vama. Posebno kada se uzme u obzir da su se Englezima otvarale brojne šanse da dotuku nezainteresovane Ruse, ali to kao da nisu željeli da učine, pa su protiv takve reprezentacije išli na kukavičko čuvanje rezultata od 1:0, što im se na kraju i obilo o glavu. 

U kojem univerzumu morate da igrate pa da vam Harry Kane, glavni napadač i čovjek koji je visok 188 centimetara, izvodi gotovo sve prekide, umjesto da ide u šesnaesterac protivnika i radi ono što najbolje zna? Osim toga, napadač Tottenhama potpuno bezopasno izgleda u formaciji koju uporno forsira Hodgson, što se vidjelo i sinoć, kada su ga svaki put zaustavili ruski odbrambeni fudbaleri koji zajedno imaju 200 godina. Podsjećanja radi, radi se o najboljem stijelcu engleske Premier lige za sezonu koja je iza nas.

Sve više se u igri Royja Hodgsona vide primjese taktike Louisa van Gaala, za kojeg su se na Otoku često mogle čuli kritike da igra kukavički fudbal, što očigledno radi i Hodgson, a ima jednu od najboljih ekipa na EP. Dokaz da je to tako je podatak da je Jamie Vardy sinoć ostao na klupi, uprkos brojnim problemima u napadu za Gordi Albion i nemogućnosti Kanea da pretrči čovjeka od 36 godina. Napadač Leicestera i najbolji igrač Premier lige za prethodnu sezonu je neko ko mora imati mjesta u prvih 11.

Nema mjesta za Vardyja, Barkleyja i Rashforda

Odavno je pročitana igra Engleza sa Sterlingom i Lallanom po krilima, iako je fudbaler Liverpoola sinoć odigrao dobru utakmicu, što se nikako ne može reći za Sterlinga koji je bio u potpunosti izgubljen na terenu. Englezi kao da su dobili novog Thea Walcotta, kojem osim nasumičnog trčanja sa loptom gotovo ništa drugo ne polazi za nogom. I kao šlag na tortu je pozicija koja je dodijeljena mozgu ove ekipe, Wayneu Rooneyju. Fudbaler Manchester United sinoć je, prema postavci Royja Hodgsona, igrao po krilu (?!) Iako je Rooney i na toj poziciji djelovao kao jedan od najboljih igrača, Hodgson ga je mijenjao iz samo njemu poznatih razloga, a u igru je ubacio čovjeka koji u protekloj sezoni jedna da je odigrao pet utakmica. Treba istaći da klupu u ovoj reprezentaciji i dalje griju igrači kao što su Marcus Rashford i Daniel Sturridge. Još jedna velika greška bi moglo biti nekorištenje sjajnog krila Evertona, Rossa Barkleyja, koji bi svakako bio mnogo produktivniji i opasniji od, primjera radi, Raheema Sterlinga.

Ako se po jutru dan poznate, onda se Englezima sprema novi fijasko na jednom velikom takmičenju. Javnost na Otoku je već toga svjesna, pa na sav glas kritikuju selektora Hodgsona, ali koji izgleda ne mari mnogo za kritikama koje stižu iz Engleske. Čovjek se i dalje uporno drži neke svoje davno pročitane fudbalske filozofije pomoću koje vjerovatno nikoga neće moći pobijediti u grupi B.

Engleska svoj naredni meč igra protiv komšijskog Velsa, što bi vrlo lako mogao biti i početak kraja za Gordi Albion, ukoliko se nešto drastično ne promijeni u igri Engleza. Svoje putovanje u grupnoj fazi Englezi završavaju nekoliko dana kasnije protiv Slovaka.

Veliki problem Englezima predstavlja i ponašanje njihovih navijača u Francuskoj, koji očito svoje divljačke frustracije ne mogu da liječe u svojoj zemlji, jer je ta država davno dobila bitku protiv huligana, pa su odlučili da to čine u Francuskoj. Tome svjedoče dešavanja prije, u toku i nakon utakmice Rusije i Engleske u Marseille.

Novinar: Haris Ahbabović