Teško je povjerovati da se naš najuspješniji sportski kolektiv našao na samom dnu, pa se pitamo može li gore od ovoga. I teško je vjerovati da se iz istog možemo povući i pojaviti se na površini kao feniks, izaći iz pepela sujeta, ozbiljnih egoističkih poteškoća i ličnih interesa koji od domaće reprezentativne košarke prave sprdnju par exellence.

Legendarni košarkaški trener i najtrofejniji trener na Starom kontinentu, njegovo trenersko visočanstvo Željko Obradović, je to prije 11 godina najbolje objasnio na press konferenciji u kojoj je pričao o razlozima debakla selekcije Srbije/Crne Gore na Eurobasketu na domaćem parketu. Obradović je imao probleme koji se tiču ljudskih osobina sa početka našeg teksa. Ne lično on, nego ljudi koji su radili sa njim, koje je vodio kao selektor. Genije je to znao objasniti do u detalje na press konferenciji na kojoj su svi šutili i povremeno aplaudirali. A i šta bi drugo mogli da urade?

Danas, 11 godina nakon Željkove predstave na Eurobasketu u Srbiji, u sličnoj situaciji se nalazi bh. košarka. Ipak, uz jednu vrlo bitnu opasku. U Bosni i Hercegovini je problem mnogo ozbiljnije prirode i ne tiče se isključivo košarkaša/reprezentativaca.

Dan nakon poraza od Rusije u Tuzli, gdje smo imali veliku prednost u prvom poluvremenu i koju smo ispustili jer je selektor domaće reprezentacije više bio zaokupljen svađama na parketu/klupi i neprimjerenim psovkama koje vrijeđaju mnoge gledatelje pored malih TV ekrana, kapiten našeg nacionalnog tima, Mirza Teletović, održao je press konferenciju kako bi naciji objasnio zbog čega je odgurnuo Džanana Musu i zbog čega su njih dvojica imali konflikt pred sami kraj mejdanskog čina. Kapiten, koji za državni tim nastupa 13 godina, je donekle uspio objasniti cjelokupnu situaciju, pa su se usijana pera novinara i usijane glave navijačke nacije vrlo brzo ohladile. Priča je u potpunosti bila završena kada su Musa i Teletović objavili video u kojem se javno izvinjavaju jedan drugom, ali i navijačima, te poručuju da je primarni cilj Bosna i Hercegovina i njen plasman na Eurobasket. I tu smo imali zicer, ali ga nismo iskoristili. 

Za Argentince često znaju reći da su nacija koja ima tako veliki ego, da kada bi bilo koji Argentinac skočio sa vrha svog ega izvršio bi tako samoubistvo. Pojedini ljudi u KSBiH su se jučer pretvorili u Argentince. 

Uvrijeđen press konferencijom Mirze Teletovića, selektor Damir Mulaomerović je sazvao svoju press konferenciju gdje je napravio "monolog/samo ja pričam" i odlučio da iznese sav prljavi veš iz svlačionice bh. tima, svega nekoliko dana pred najvažniju utakmicu kada je u pitanju bh. košarka u posljednjih nekoliko godina. Zašto najvažniju? Zato jer je naredni Eurobasket 2021. godine (čitaj: za pet godina). Mirza Teletović će tada, primjera radi, imati 36 godina.

Nakon što je rekao sve suprotno od onoga što je nekoliko sati ranije rekao Teletović i nakon što je kolegama novinarima odlučio da kaže kako ne poznaju košarkašku taktiku (valjda selektor koji pozove time out nakon 15 uzastopnih poena Rusa u Permu, a ne da ranije prekine njihovu seriju kao Gregg Popovich, treba da bolje zna. Valjda selektor koji pozove time out da bi mu se igrači "malo odmorili" bolje treba da zna, ili selektor čija ekipa u tri utakmice nije napravila tri smislene akcije, tri pick and roll kombinacije, ostavila tri otvorena šuta za naše najbolje šutere ili napravila tri spuštanja na niski post), Damir Mulaomerović je bio jasan - Mirza Teletović mu više ne treba! Da razjasnimo stvar za one nešto mlađe. Damir Mulaomerović, rođeni Tuzlak, Bosanac, koji je prije 20 godina odlučio da obuče dres susjedne Hrvatske, a ne svoje zemlje Bosne i Hercegovine, je odlučio da iz reprezentacije izbaci najboljeg igrača tima, kapitena, čovjeka koji je u timu čak 13 godina, čovjeka koji je bolestan igrao za svoj nacionalni tim, igrača koji je svojim saigračima plaćao režije, čovjeka koji je ostavljao svoju porodicu kako bi igrao kvalifikacije u nacionalnom dresu (ovaj dio me podsjetio na pokojnog Dražena Petrovića koji nije želio propustiti nijednu utakmicu Hrvatske, pa makar bio prijateljski meč sa drumskim amaterima). Gdje prestaje logika tu počinje Bosna i Hercegovina.

Da se KSBiH nalazi u jednoj vrsti dobro izrežirane komedije pokazuje podatak da se u vrijeme sveopćeg haosa koji je nastao oko reprezentacije BiH Dubravko Barbarić, kako nezvanično saznajemo, nalazio jučer u Hrvatskoj kako bi glasao na izborima u susjednoj zemlji. U vrijeme kada vlada potpuni kolaps u timu i u Savezu, sekretar istog ide da glasa za svoju političku opciju u susjednoj zemlji. Niko iz Saveza se nije oglasio ili napravio zvaničnu press konferenciju kako bi zaštitio svoje košarkaše. Niko!

Ipak, generalnom sekretaru nije smetalo da nekoliko dana ranije optuži nekadašnjeg sekretara, Haruna Mahmutovića, zbog toga jer su navodno blokirani računi KSBiH u iznosu od 100.000 KM. Za istog je rekao da njegove ranije postupke i rad u Savezu trenutno istražuje SIPA.

Podsjećanja radi, za vrijeme Haruna Mahmotovića Bosna i Hercegovina je bila jedna od rijetkih zemalja u Evropi koja je imala na raspolaganju sve reprezentativne selekcije (s tim se ne mogu pohvaliti ni neke od najvećih košarkaških sila Staroga kontinenta). Reprezentaciju su vodila dva velika košarkaška imena, Aco Petrović i Duško Ivanović, uz dodatno mentorstvo legende jugoslovenske košarke, Mirka Novosela. A reprezentacija je na Eurobasketu u Litvaniji prije tri godine zbog koš razlike propustila drugu fazu takmičenja (iako smo pobijedili Crnu Goru, Makedoniju i kasnije viceprave Litvance, koje smo imali u šaci). Dvije godine prije Slovenije, na EB u Litvaniji, također zbog koš razlike nismo prošli u drugi krug (ostvarili smo dvije pobjede na EB nakon gotovo 20 godina). Kadetska selekcija je osvojila prvo mjesto na Olimpijskim igrama mladih u Tbilisiju, dok je ista ta reprezentacija nekoliko mjeseci kasnije postala prvak Evrope, pobijedivši u finalu domaću Litvaniju. Selekcija do 18 godina je na EP osvojila četvrto mjesto. Mnogo je toga još za nabrajanje.

Sa druge strane, tokom proteklih nekoliko mjeseci, koliko Savez vode Aleksandar Fulurija i Dubravko Barbarić, uspjeli smo doći na rub provalije kada je u pitanju plasman na Eurobasket, a naredni se igra tek za četiri godine, kada neki od igrača možda više neće biti ni aktivni. Atmosfera u A selekciji nikada nije bila lošija. Za selektora je postavljen Damir Mulaomerović koji uopće nije imao konce u svojim rukama, pa je kasnije kao "uvrijeđena mlada" odlučio da iznese prljavi veš iz svlačionice pred najvažniju utakmicu u posljednjih nekoliko godina. Zbog loše atmosfere počeli smo da gubimo sponzore. Kadeti, koji su bili prvaci Evrope, sada su ispali u B diviziju. Generacija Musa/Čampara/Sikiraš nije prošla dalje od osmine finala na SP u Španiji. Perspektivni trener, Josip Pandža, koji je vodio momke do titule u Litvaniji više nije selektor nijedne selekcije. Mnogo je toga još za nabrajanje.

Šlag na tortu košarkaškog ludila danas je stavio Jusuf Nurkić, razočaran ponašanjem javnosti u BiH, te je centar Nuggetsa rekao kako će razmisliti o svojoj budućnosti u reprezentaciji. I njegov menadžer, Enes Trnovčević, bio je dio višemjesečne sage na relaciji KSBiH - Nurkić - Trnovčević, ali nećemo sada o tome. Jusuf je bio naš najbolji igrač u dosadašnjem dijelu kvalifikacija i jedino je to sada bitno.

I ponovo se vraćamo na kultnu press konferenciju Željka Obradovića sa početka ovog teksta. Onaj ko želi da igra za ovu reprezentaciju, u njoj će uvijek imati mjesta. Onaj kome smetaju drugi igrači, mediji ili navijači, ne mora igrati ako mu srce ne misli tako (ne mora biti selektor ili raditi u KSBiH). Niko nikoga ne tjera da igra/radi za reprezentaciju. Reprezentacija je iznad svega. Svi će otići, ali će ona biti i dalje tu. Ona je naša, svih navijača i ljubitelja košarke koji su tako svoju ljubav prema najatraktivnijem sportu pomiješali sa domoljubnim osjećajima. Ona se ne uslovljava. Ona se ne odbija. Ili jesi, ili nisi. Tačka.

Tužan sam na dva dana pred meč sa Šveđanima, na prvi dan velikog praznika Bajrama tugujem zbog košarke. Naredni Eurobasket je zakazan tek za 2021. godinu, a kako smo samo bili blizu da budemo neko i nešto na evropskom košarkaškom nebu. Samo malo nam je nedostajalo. Samo da se u bajku nisu umiješali sujeta, ego i lični interesi. 

Kao što reče Željko Obradović, koji je čak osam puta osvojio Euroligu, prije 11 godina:

"Ja znam ko sam ja i šta sam, ali znate li vi ko ste i šta ste?!"

Novinar: Haris Ahbabović