A znate li kako je sve počelo? Počelo je kao "Arsene WHO?" daleke 1996. godine kada je mršavko sa ružnim naočarima stigao na Highbury. Kažu da nije osvojio titulu već 12 godina (Manchester United je, primjera radi, na titulu čekao punih 26 godina, pa je onda istu na Teatar snova donio Alex Ferguson). Kažu da Arsenal sa njim više nikada neće osvojiti istu. Kažu da je vrijeme da ode, a on je i dalje tu. Punih 20 godina na klupi jednog kluba. Život. Radost. Snaga. Bijes. Genijalnost. Tuga. Profesionalnost. Entuzijazam. Tvrdoglavost. Zabava. Magija. Sve je to Arsene Wenger. The Profesor. Prije nekoliko dana je proslavio 20. rođendan na klupi Topnika. I ne nazire mu se kraj. Rinus Michels modernog doba. Reinkarnacija Johana Cruyyfa.

Kritičari će uvijek pronaći elemenata da kažu kako je vrijeme da ide, i to stoji. Kritičari će uvijek pronaći elemente koji se temelje na vremenskom periodu bez najbitnijeg trofeja na Otoku, i to stoji. "Boring, boring Arsenal.." Tako se pjevalo u Sjevernom Londonu godinama prije dolaska Profesora. I šta je klub dobio kada je na kultni Highbury stigao Arsene WHO? Dobili su 20 sezona u kojima nisu završili lošije od četvrtog mjesta. Dobili su tri titule prvaka Engleske. Dobili su sezonu bez poraza što nije pošlo za nogom nijednom profesionalnom klubu u Engleskoj u historiji fudbala. Dobili su pregršt pehara u FA kupu po čemu je Francuz postao rekorder. Dobili su finale Lige šampiona. Dobili su finale UEFA kupa. Dobili su novi stadion. Dobili su novac. Dobili su igranje u Ligi prvaka 20 godina zaredom. Dobili su Thierryja Henryja, Dennisa Bergkampa, Patricka Vieiru, Roberta Piresa, Fredricka Ljungberga, Robina van Persieja, Cesca Fabregasa... Dobili su fudbal sa druge planete kojeg bi se postidio i veliki Rinus Michels, tvorac totalnog fudbala i onoga što danas gledamo na Nou Campu i što smo prije Katalonije nekoliko godina gledali na Highburyju.

"Fudbalski tim je kao prijelepa žena. Ako joj to ne govorite, ona će zaboraviti da je lijepa", izjavio je svojevremeno Arsene Wenger.

U igračkoj karijeri koja podrazumijeva zaborav (kao gotovo kod svih najvećih fudbalskih umova današnjice), Arsene Wenger je imao jednog jedinog uzora. Bio je to Kaiser Franz Beckenbauer. Na travnjaku mu nije uspjelo da bude sjena velikog Nijemca, ali je kao menadžer napravio sve. Sjećate li se onog nervoznog mršavka sa kraja osamdesetih i početka devedesetih koji u trenerci sjedi na klupi Monaca i puši cigarete? Eh, to je bio Arsene Wenger. Ono što će napraviti na početku svoje karijere u Londonu nekoliko godina kasnije, Arsene je napravio na početku svoje karijere na stadionu Louis II. Mladi i nepoznati stručnjak iz Strasbourga je osvojio prvenstvo sa Monacom. Znate li ko je otkrio liberijskog dragulja, Georgea Weaha? Upravo Wenger. On ga je doveo u Monaco i dao mu šansu. Weah je kasnije, kada je proglašen za najboljeg fudbalera na svijetu, pozvao na binu Arsena Wengera i njemu predao svoju nagradu.



"Ovo je čovjek koji me je naučio svemu. Rekao mi je: 'George, jednog dana ćeš biti sjajan fudbaler'. Kada sam stigao u Evropu, on mi je bio kao otac. Svakog dana kada sam igrao fudbal, igrao sam ga za Arsenea Wengera. Želio sam na takav način da mu se odužim za sve ono što me je naučio o fudbalu. Slomit ću svoje noge i glavu za njega ako treba. Tretirao me kao rođenog sina, nisam mogao da vjerujem u to. Ne želim da zadržim ovaj trofej, ova nagrada pripadanja upravo njemu. Hvala ti šefe", rekao je veliki Gerge Weah kada se obraćao Planeti i Wengeru tokom proglašenja za najboljeg igrača na svijetu.

Nakon brojnih korupcijskih i kladioničarskih skandala u francuskoj Ligue 1, Arsene Wenger odlazi u Japan gdje preuzima Nagoyju Grampus u kojoj je tada nastupao jedan od najboljih fudbalera sa Balkana svih vremena, Dragan Piksi Stojković. Upravo je Wenger rekao kako je Piksi odličan nasljednjik na klupi ovog japanskog kluba, a mediji na Otoku su pisali kako bi Stojković nekada u budućnosti mogao biti nasljednik Francuza i na klupi Arsenala. Wenger je bio mentor jednom od najboljih fudbalera koje je bivša Jugoslavija vidjela. 

Svoj oproštaj od japanske publike je izgovorio na japanskom jeziku. Kada smo kod jezika, Arsene Wenger, inače diplomirani ekonomist, je pravi poliglota. Francuz govori maternji francuski jezik, njemački, engleski, talijanski, španski, a pomalo govori i japanski jezik.



"Kažu da je Wenger inteligentan, da zna pet jezika? Mi imamo 15-godišnjaka iz Obale Slonovače koji isto zna pet jezika", rekao je svojevremeno za Arsena Wengera nekadašnji trener Manchester Uniteda, Sir Alex Ferguson, čovjek koji je najviše poštovao Wengera od svih menadžera, i bez obzira na ovu izjavu.

Kada je 1. oktobra 1996. godine Wenger zvanično postao menadžer Arsenala, brojni mediji na Otoku su pisali "Arsene Who?". Legendarni kapiten Topnika, Tony Adams, je nešto kasnije za jedne novine podijelio svoje razmišljanje o Wengerovom dolasku.

"U prvi trenutak kada je Wenger stigao u Arsenal pomislio sam: 'Šta ovaj Francuz uopće zna o fudbalu? On nosi naočare i više mi lični na nastavnika iz škole. On neće biti jednako dobar kao George Graham. Govorio li on uopće engleski jezik?'", rekao je svojevremeno Tony Adams.

Ipak, da su svi pogriješili Wenger je pokazao već u prvoj sezoni. Arsenal je u potpunosti promijenio filozofiju fudbala. Od dosadne družine za gledanje klub je postao sinonim za lijep i atraktivan fudbal, a odmah su stigli i rezultati. Ne treba zaboraviti da je Arsenal svega dvije godine prije dolaska Wengera završio na užasnom 12. mjestu u ligi. Titula je bila miljama daleko udaljena od Highburyja. Wenger je osvojio titulu u svojoj drugoj sezoni na klupi Arsenala, i to duplu. Bio je to prvi strani menadžer u historiji koji je osvojio duplu krunu. 

Bilo je to vrijeme kada su engleskim fudbalom vladali samo Manchester United i Arsenal. Bilo je to vrijeme kada su engleskim fudbalom vladali Alex Ferguson i Arsene Wenger. Bilo je to vrijeme kada su derbiji između Arsenala i Uniteda ličili na sveti fudbalski rat. Armagedon. Bilo je to vrijeme kada su Roy Keane i Patrick Vieira bili spremni da jedan drugom iščupaju srce, bez treptaja. Hladno. Krvnički.

Nakon Arsenalove titule iz 1998. godine, United uzima titule u narednim godinama, a onda se Wengerova družina vraća i uzima duplu krunu 2002. godine (treba li uopće spominjati da su se Arsenal i Manchester United samo smjenjivali na prve dvije pozicije?). Legenda leži u tome što je Arsenal titulu iz 2002. godine osvojio upravo u gnijezdu Alexa Fergusona, na Old Traffordu. Wiltord je rasplakao navijače Crvenih đavola kada je pogodio mrežu svog zemljaka Bartheza i donio Topnicima titulu na Old Traffordu. Profesor je ponovo pjevao šampionsku pjesmu.



Godinu dana kasnije Leeds United je pomrsio Wengeru račune, pa je Arsenal ponovo završio iza Uniteda, ali je pred kraj te sezone počela sezona o kojoj će nekad biti napisane knjige i o kojoj će se snimati filmovi. Je**** The Invincibles. Fudbalsko ludilo. Nogomet sa druge Planete. Kontranapadi koji oduzimaju dah. Blitzkrieg šutanje lopte. Savršenstvo.

Brian Clough o kojem smo pisali prije nekoliko dana je uspio sa svojim Forestom da napravi niz od 42 utakmice bez poraza. Wengerovi "nepobjedivi" momci su to srušili nekoliko decenija kasnije. Arsenal je odigrao 49 utakmica bez poraza i taj rekord još niko nije srušio. Teško da će ga ikada i srušiti. Cijela jedna sezona je odigrana bez poraza. Nešto što nijednom klubu u Engleskoj nikada nije uspjelo. Arsenal je bio na krovu svijeta fudbalskog savršenstva. Arsenal je igrao nadograđeni totalni fudbal Rinusa Michelsa, Johana Cruyffa i Arsena Wengera. 



I sam Arsene Wenger  danas kaže kako nikada ne bi pomislio, posebno u tom trenutku, da će čak 12 godina (barem za sada) čekati na novu titulu. Posljednju titulu, onu bez poraza, Topnici su osvojili na najljepši mogući način, na Tottenhamovom White Hart Laneu. San. Ljepota života. Film. Suze. Trans.

Od pijane čete, predvođene Adamsom, Wenger je napravio istinske profesionalce koji su otkidali noge i ruke protivnicima, a koji su i pored toga igrali najljepši fudbal na Planeti. 

"Možda smo našim navijačima dali previše toga sa duplom krunom. Kada jednom probate kavijar, teško se vraćate na kobasice", rekao je svojevremeno Arsene Wenger.

Toliko dobrih poteza i transfera. Znate li da je Thierry Henry u Juventusu igrao na lijevom beku? Wenger ga je doveo na Highbury i od njega napravio najboljeg strijelca Arsenala svih vremena i jednog od najvećih golgetera koje je fudbal ikada vidio. Znate li za koliko novca je doveden mladi Cesc Fabregas? Za 300.000 eura! Nekoliko godina kasnije Wenger je Fabregasa prodao Barceloni, iz koje ga je i doveo, za 42 miliona eura.

Thierry Henry ga je intervjuisao prije nekoliko dana i postavio mu je tri kratka pitanja. Pitanja su bilja sljedeća:

1) Kojeg igrača si najviše koristio tokom svoje karijere u Arsenalu?
2) Kojeg igrača si najviše puta zamijenio?
3) Kojem timu je Arsenal u tvoje vrijeme zabio najviše golova?

Wenger je odgovorio sa: Kolo Toure, Theo Walcott i Liverpool. Ipak, nijedan odgovor nije bio tačan. Odgovori su bili: Patrick Vieira, Dennis Bergkamp i Tottenham.

"Vidi, spreman sam da budem kažnjen zbog Bergkampa kojeg sam zamijenio 140 puta. Ipak, to može biti i pozitivno. Možda sam ga izvodio kada je utakmica bila završena i kada smo već upisali tri boda", kaže kroz smijeh Wenger.

Kada je u pitanju odnos na relaciji Wenger - Henry, on je uvijek bio poseban, bez obzira na nesuglasice u posljednje vrijeme jer je Henry često kritikovao filozofiju Arsena Wengera putem TV-a, kao fudbalski analitičar.

"Najdraži gol Thierryja Henryja u dresu Arsenala mi je onaj kojeg je postigao protiv Leedsa u Kupu, kada se vratio iz Amerike. Postigao je toliko lijepih golova, ali je to bio samo posao. Kada je postigao gol po povratku, to je bila sreća. Tada je ušao u srca svih navijača Arsenala, zauvijek", rekao je Wenger.



I bez obzira što trofej najboljeg tima u ligi nije podigao već 12 godina, novoizgrađeni Emirates je donekle poljuljao šampionske planove Arsenala koji je morao prodavati svoje najbolje igrače. Čak je prije nekoliko dana to priznao i Arsene Wenger. 

I bez obzira voljeli ga ili ne, cijenili ga ili ne, on je na klupi Arsenala već 20 godina. On je najuspješniji trener Topnika u historiji. Jedini za kojeg je Alex Ferguson rekao da mu je rival zbog kojeg ponekad nije mogao da spava. 

I danas ostaje sjećanje na visokog mršavka za kojeg su se svi na Otoku pitali: Ko je, dovraga, ovaj lik? Novac mu nikada nije bio bitan.

"Bez obzira koliko novca danas možete zaraditi, na kraju ćete uvijek imati tri obroka i spavat ćete u jednom krevetu", rekao je Wenger.

Brojni i dalje smatraju da je vrijeme da ide, među tom grupom se nalazim i ja. Ipak, 20 ljeta na klupi jednog fudbalskog kluba. Dvadeset godina lojalnosti, strasti, sretnih i teških trenutaka. Dvadeset godina totalnog fudbala. Dvadeset godina tiki-taka Michelsove formule čiji je vozač Arsene Wenger. Kakav će biti život u Arsenalu nakon Wengera? Ko to zna... U dvadeset godina se na Highburyju i Emiratesu nikada nije pjevalo "Boring, boring Arsenal". Navike su tu da se ponekad mijenjaju. Teško da će Wengerova koncepcija fudbala biti navika koja će se promijeniti. I ne treba da se mijenja, pa makar Arsene više ne bio menadžer.

"Želim da me historija pamti kao nekoga ko je samo želio da zabavi ljude i podari im igru koju strastveno volim".

Novinar: Haris Ahbabović