19. novembra 2005. godine Barcelona je gostovala na Santiago Bernabeu stadionu. Na rasporedu je bio još jedan El Clasico. Real Madrid - Barcelona, utakmica svih utakmica. Najveći derbi na svijetu. Sve oči bile su uprte u glavni grad Španije. Utakmica koja je više od fudbala. Sudar dvije različite filozofije, sudar dva najveća kluba na Planeti, sudar divova, sudar dvije različite politike. Kastilja protiv Katalonije, Katalonija protiv ostataka Španije. Sistem protiv buntovništva.

Oni koji iole prate fudbal nemaju potrebu za tim da im u ovom tekstu objašnjavamo šta se dogodilo na toj utakmici. Zanimljivu priču nekoliko godina kasnije ispričao je Andres Iniesta. Kada sa ove distance pogledamo na sve to, nije ni čudo što se i dan danas govori o toj nevjerovatnoj noći prohladnog novembra 2005. godine.

"Nekoliko dana uoči El Clasica na Bernabeu stadionu, Ronaldinho me je nazvao usred noći. Kada sam se javio na telefon, samo mi je rekao: 'Andres, znam da je kasno, ali moram ti nešto priznati. Odlazim na ljeto, moj brat Roberto je dogovorio transfer u Real Madrid. To su nevjerojatne cifre i ne mogu ih odbiti. Ti si mlad i možeš me razumjeti šta radim. Molim te, nemoj reći nikome od igrača ili upravi kluba. Molim te, nemoj me izdati, tebi jedino vjerujem. Laku noć ti želim", rekao je Dinho i odmah spustio slušalicu.

Tada mladi Iniesta je bio u šoku i nije mogao vjerovati šta mu je upravo najbolji fudbaler Barcelone rekao.

"Idući dan svi smo bili zajedno na treningu Barcelone. Vladala je neka čudna tišina, cijela ekipa je bila veoma čudna, kao da se nešto dogodilo. Došao je i El Clasico u Madridu, a Ronaldinho je uzeo riječ i rekao nam je pred utakmicu: 'Momci, danas igramo važnu utakmicu, oni su jaka ekipa, ali mi u posljednje vrijeme djelujemo kao porodica. Zvao sam svakog od vas posebno tokom noći i najavio transfer u Real Madrid, ali niko od vas me nije izdao nekom drugom saigraču ili upravi. Poslije toga sam shvatio da bi svaki od vas prije umro nego izdao drugoga, a sada idemo na teren održati lekciju ovima iz Madrida", rekao je Ronaldinho saigračima pred sami okršaj sa Realom.

Barcelona je te noći protutnjala Madridom. Blaugrana je slavila sa uvjerljivih 0:3, a Dinho je pružio vjerovatno najbolju partiju u dresu Barcelone. Sjećate li se sada magije sa početka ove priče? Ono što se dogodilo 19. novembra te 2005. godine jeste bila prava magija. Mađioničar sa crveno-plavom majicom je pravio istinske čarolije. Sjećate li se onih koji ne priznaju i ne vole te čarolije? I oni su aplaudirali. Momenat koji se ne zaboravlja. Tada sam imao 19 godina i još uvijek se u svako doba noći mogu sjetiti kako je Dinho protrčao po lijevoj strani, te potpuno posramio Sergija Ramosa i Ikera Casillasa. Još uvijek se u svako doba noći mogu prisjetiti navijača Reala i jednog vremešnog brkice na tribinama Bernabeua kako aplaudiraju Ronaldinhu, iako su navijači Real Madrida.



Trenutak za pamćenje. Cijeli stadion je aplaudirao Ronaldinhu, iako se utakmica igrala u Madridu, iako se radi o fudbaleru mrskog rivala. Kada je neko bolji od vas, čovjek ste kada to gospodski priznate. Ronaldinho je igrao fudbal sa druge planete i to je svima na planeti na koju je sletio bilo jasno.

Ronaldo de Assis Moreira, svima nama poznatiji kao Ronaldinho ili Dinho, je prije nekoliko sedmica najavio penzionisanje. Čudno je to, iako čovjek ne igra fudbal već duže vremena i jer ga niko ne želi, pa makar ga u tim doveli kao marketinški trik.

"Imam 36 godina i star sam. Nemam više 26 godina i trenutno razmišljam o tome šta ću raditi kada završim svoju karijeru. Želim igrati fudbal još samo jednu godinu. Upleten sam u muziku i fudbal, i time ću se baviti nakon okončanja karijere. To su jedine moje dvije ljubavi", rekao je nedavno Ronaldinho.

Mnogo je stvari koje će vas odmah asocirati na ovog fudbalskog genijalca. Vječito nasmijan na travnjaku, uvijek željan zabave i ludih provoda, čovjek kojeg niste mogli a da ga ne volite. Zabavljač kakvog fudbal nikada nije vidio. Teško je povjerovati da više ne igra i da uskoro odlazi u službenu penziju. Svi ostali su mađioničari u pokušaju. Ronaldinho je jedini istinski mađioničar. Njegove predstave su unaprijed bile rasprodate. Svi su željeli vidjeti njegovu unikatnu magiju.

"Ronaldinho je stigao u Milan u trenutku kada je njegova forma bila u blagom padu. Iako se mnogima činilo da više nije onaj stari, vjerujte mi da je i dalje bio stari Dinho. Ono što je on radio na treninzima, mi nismo imali priliku da vidimo ni u filmu. Kada je htio i kada je bio raspoložen, pokazao bi nam poneki potez, ali smo ga morali moliti da to učini. On je najbolji fudbaler na Planeti, kakav Maradona, Pele i Zidane. Ronaldinho je najveći", nedavno je za medije ispričao nekadašnji saigrač Ronaldinha iz Milana, Kevin Prince Boateng.

Svi u fudbalu su imali ili imaju neke svoje uzore, a znate li ko je bio najveći uzor Ronaldinhu? Njegov brat Roberto. Roberto je bio veoma talentovan fudbaler, ali se krajem osamdesetih teško povrijedio i rano je okončao karijeru. Ubrzo je otišao u menadžerske vode. Ne treba ni spominjati da je Dinho upravo njega angažovao kao svog menadžera. Slavni brazilski fudbaler, Tostao, je kratko objasnio fudbal kojeg igra Ronaldinho.

"Ima dribling Rivelina, brzinu, spretnost i fizičku snagu Jairzinha i Ronalda, tehniku Zica, te kreativnost Romarija. Sasvim dovoljno da bude najbolji", rekao je Tostao.



Pogled prema nebu nakon svakog gola? Jednostavna simbolika. Dinho je izgubio oca kada je bio dječak. Njegov otac je čisteći bazen, koji im je upravo poklonio brat Roberto, doživio težak srčani udar i nakon toga je preminuo. Upravo se Roberto brinuo za svoju porodicu nakon smrti oca. Ronaldinho ni dan danas nije zaboravio svog oca i uvijek ga se prisjeti nakon svakog gola.

Uvijek je volio broj 21, ali je na njemu insistirao samo dok je igrao za PSG. Mnogo je simbolike za Dinha u tom broju. Rođen je 21. marta 1980. godine, za Barcu je potpisao 21. jula 2003. godine, a njegovo puno ime i prezime sadrži 21 slovo. Međutim, uvijek je nosio desetku. Ona mu najbolje pristaje. Desetka kao kruna njegove magije. Desetka na njegove predstave.

Već smo u ovoj priči spomenuli detalj da Dinho veoma voli i uživa u muzici. Često puta je govorio da se nije počeo baviti fudbalom, da bi se bavio muzikom. Upravo to je ono što i planira da radi nakon što službeno okači kopačke o klin.

Nakon što je Real Madrid preoteo Barceloni Davida Beckhama, Barcelona je morala odgovoriti sa nekim zvučnim igračem. Ronaldinho je bio želja oba kluba, ali se u cijelu priču oko transfera uplela i politika. Barcelona i Real imaju rivalstvo koje je veće od fudbala.



Bivši potpredsjednik Barcelone, Sandro Rossell, je najzaslužniji za realizaciju transfera Dinha na Nou Camp. U posao su se čak uključili i politički dužnosnici. Jordi Puyol, nekadašnji prvi čovjek Katalonije i uticajni političar, je čak nazvao Rossella kako bi ga spojio sa Ronaldinhom. Puyol je Dinhu objasnio koliko bi Kataloncima i Barceloni značilo kada bi on potpisao upravo za taj klub. Ronaldinho je potpisao za Barcelonu i nije se pokajao. Kasnije je rekao da je to jedini klub na svijetu kojeg voli da gleda.

Brojni ljubitelji fudbala, bivši fudbaleri ili nogometni stručnjaci za Ronaldinha vole reći kako je najbolji fudbaler koji je ikada igrao ovu igru. Možda bi argumenti za ovu konstataciju bili i jači da Dinho nije previše volio izlaske i lumpovanja do zore. Međutim, ono što je napravio u Barceloni ostat će upisano i upamćeno za sva vremena. To je, uostalom, Ronaldinho kakvog svi pamtimo. Svi ga pamtimo po onom plesu na Stamford Bridgeu i golčini iz koljena Chelseaju. Mislite da iko razmišlja o njegovom vremenu provedenom u Indiji ili Meksiku? Koješta.

"Toliko godina sam igrao fudbal i čuvao sam brojne svjetske fudbalere. Međutim, jednog nisam mogao nikako čuvati, jer jednostavno nisam znao kako da ga čuvam. Sve što sam ja pomislio da će uraditi, on je uradio suprotno i tako me svojim driblinzima redovno sramotio pred publikom i navijačima pored malih TV ekrana. Riječ je o Ronaldinhu, mom veoma dobrom prijatelju, koji je imao magiju u nogama", izjavio je svojevremeno vjerovatno najbolji lijevi bek u historiji fudbala, Brazilac Roberto Carlos.

Baš kao i njegovi nešto stariji sunarodnjaci Ronaldo i Romario, Ronaldinho je također bio čest gost brojnih lokala i diskoteka, a često je u klubovima ostajao do zore. Nije bilo noći kada Dinho nije lumpovao. To se, barem dok je igrao za Barcelonu, nije moglo uopće primijetiti na travnjaku. Nije bilo sile ili poroka koji bi mogli da ispare tu magiju.

"Ronaldinho nije trenirao nijedan dan u sedmici, a onda bi došao samo u petak, pred subotnji meč, kako bi malo trenirao. Igrači sa tako velikim talentom kao Ronaldinho su uvijek bili pomalo ludi", svojevremeno je rekao Jerome Leroy, bivši Dinhov saigrač u PSG-u.



Sa Barcelonom je osvojio sve što je moguće bilo da se osvoji, baš kao i sa reprezentacijom Brazila. Kada smo već kod dresa Karioka, kada mi neko spomene Ronaldinha uvijek se prisjetim one golčine iz četvrtfinala SP 2002. godine, kada je dao gol Davidu Seamanu sa 40 metara. Uvijek je imao tu neku ogromnu dozu lucidnosti u svojoj igri. Magiju. Dječiju maštovitost i genijalnost.



Nedavno sam gledao reklamu koju je snimio za "XXL All Sports United". Ima nešto u tim krvavim očima. Ima još magije u tim pomalo tužnim očima. Ima još magije. Samo što je mađioničar najavio svoju oproštajnu predstavu. Nakon nje odlazi u fudbalsku vječnost. Nema Ronaldinha, nema zabave. Nema magije.

Novinar: Haris Ahbabović