Prvi meč je okončan nakon produžetaka, pobjedom Bullsa od 105:103. U drugom meču su Celticsi slavili sa 118:115, baš kao i u trećem kada je bilo 107:86. U četvrtoj utakmici ponovo produžeci, ali dvostruki. Slavili su Bullsi sa 121:118. Peti meč, novi produžeci. Ovaj put su pobijedili Celtisci sa 106:104. U sedmom meču, Celticsi su lako pobijedili Bullse sa 10 poena razlike. Namjerno sam propustio spomenuti šestu utakmicu. Zašto?

Meč broj šest odigran je u United Centru u Chicagu. Igrala su se čak tri produžetka, a Bullsi su na kraju pobijedili sa 128:127. Kakva utakmica. Jedna od najupečatljivijih u historiji košarke, koju sam barem ja gledao. Zašto fokus na ovoj utakmici? Iz jednog prostog razloga. Sugar Ray Allen. 51 koš, šutevi iz publike sa zvukom sirene. Skok šut koji ti paralizuje. Ovih dana je objavio kako je završio svoju karijeru. Jesus Shuttlesworth odlazi u penziju.

Zaboravite Stepha Curryja ili Reggieja Millera. Ray Allen je košarkaš sa najljepšim izbačajem i skok šutom u historiji košarke (postigao najviše trojki u historiji NBA lige). Savršena mašina programirana da se nikada ne pokvari, pa čak ni onda kada bude imala 40 godina starosti. Ne vjerujete? Pitajte košarkaše San Antonio Spursa šta ih je zadesilo prije tri godine, kada je ista ta mašina ispalila šut za produžetak, koji će nešto kasnije, u sedmoj utakmici, LeBronu i družini donijeti NBA prsten. Samo se morala podmazivati, a kao takva uvijek je funkcionisala besprijekorno.



Rođen u Mercedu u Kaliforniji prije 41. godinu, Ray Allen je u svojoj bogatoj igračkoj karijeri nastupao za Milwaukee Buckse, gdje se baš nije proslavio prije svega zbog Georgea Karla koji je izjavio da ga je nemoguće trenirati, te da su njegova supruga i on kao Barbie i Ken. Nakon boravka u Bucksima (koji ga usput nisu draftovali, nego ga je draftovala Minnesota), Allen odlazi u Seattle SuperSonicse (franžizu koja danas ne postoji pod tim imenom). Ray je bio dio velike trojke, ili bolje rečeno četvorke (Pierce, Garnett, Allen, Rondo) koja je Boston Celticsima donijela titulu u NBA ligi u sezoni 2007/08., prvu nakon 22 godine pauze. U Miami Heatu je osvojio još jedan prsten, a upravo je njegov šut za izjednačenje u utakmici broj šest protiv Popovichevih Spursa omogućio Heatu sedmi meč i osvajanje NBA prstena.

Allenova priča je mnogo zanimljivija izvan terena. Radi se o košarkašu koji nema nijedne tetovaže u moru afroameričkih košarkaša kojima je crtanje po tijelu hobi. Za novinare je uvijek poseban gušt da razgovaraju sa Allenom, jer se radi o košarkašu koji sagovornika uvijek gleda u oči i pogled mu nikada ne luta, dok također nije neko ko će svom sagovorniku ponuditi loš odgovor ili izjavu koja baš i nema veze sa mozgom. Upravo je njegova direktnost razlog što se Kobe Bryant i Ray Allen nikada nisu nešto posebno poštovali ili voljeli. 

"Sada kada je Shaq napustio LA Lakerse, Kobe Bryant će uskoro od Jerryja Bussa tražiti da mu dovede adekvatno pojačanje ili da ga proda. Također, Kobe će u narednom periodu biti sebičniji nego ikada, s obzirom da će uzimati ogroman broj šuteva", rekao je svojevremeno Ray Allen.

Međutim, nije se dugo čekalo na odgovor Black Mambe, koji je Allenu preko medija poručio sljedeće:

"Nemojte mene i tog lika uopće da stavljate u istu rečenicu. To je moj odgovor", poručio je Kobe Bryant.

Ray Allenov recept uspjeha je bio taj što je, osim nevjerovatnog skok šuta i savršene tehnike šuta, posjedovao i veliku želju da svoje tijelo uvijek drži savršenim. Iako je igrao u svojoj 40. godini života, Ray Allen kao da se nalazio u tijelu 25-godišnjaka. Uvijek je bio spreman, bez obzira kada, gdje i na koji način. Postoji zanimljiv detalj iz vremena kada je Ray igrao za Miami Heat. Nakon utakmice koju je Heat igrao u Washingtonu, Ray je nagovorio LeBrona Jamesa da nakon meča trče do hotela nekih šest ili sedam kilometara. Sve bi to bilo sasvim uredu da vani nije bila velika snježna oluja. Zamislite dvojicu profesionalnih košarkaša koji sa kapama na glavi trče ulicama glavnog američkog grada, po velikoj oluji, svega pola sata nakon odigrane utakmice. 



Kada smo već kod njegovog skok šuta, za kojeg mnogi tvrde da je najljepši koji je ikada viđen u NBA ligi, Allen je svojevremeno dao jednu zanimljivu izjavu:

"Svaki put kada mi kažu da je moj šut dar od Boga, ja se naljutim. Znam koliko treniram svaki dan i šta sve činim da bi moj šut bio što bolji, a i siguran sam da Bog ima pametnijeg posla od zanimacije mojim skok šutom", rekao je Allen.

Za one koji su pratili Ray Allena na treningu, kažu da se zna desiti da čovjek šutira punih 45 minuta, a da se u tih 45 minuta nikada ne desi da promaši jedan šut. Općepoznato je da je Ray Allen čovjek koji robuje navikama, pa zbog toga mu je dok je bio tinejdžer ustanovljeno da ima blagi oblik opsesivno-kompulzivnog poremećaja. 

Ipak, da li je njegov poremećaj toliko blag procijenite i sami. Saigrači su ga svojevremeno znali zadirkivati zbog toga, ali Allen nije imao problem da redovno napravi frku oko poremećaja kosmičke ravnoteže u nekom svom univerzumu. Vikao je na saigrače koji bi mu uzimali mjesto u avionu, prijetio je Antoniju Danielsu jer mu je ovaj uzeo parking mjesto pred duel sa Knicksima u kojem je Allen ubacio 40 poena. Saigrača je znao istjerati iz hotelske sobe jer je, pazite sad, pritisnuo tubu sa pastom za zube na vrhu, a ne na dnu, kako bi po nekom Allenovom kosmičkog pravilu trebalo da ide.

Ray Allen nikada nije dobro funkcionisao u Boston Celticsima sa Kevinom Garnettom. U nekoliko navrata je umalo došlo do tuče, koju bi redovno sprečavao kapiten Paul Pierce. Allen nije previše mario za Garnettove "plastične" rituale (KG je uvijek glumio opakog tipa), dok sa druge strane KG nije previše mario za Allenov poremećaj. Zanimljivo je da obojica odlaze u penziju ove godine.

"Ray Allen je potpuno lud. Jednom sam promašio zakucavanje na zagrijavanju pred utakmicu i on je od mene tražio da na svakom sljedećem zagrijavanju promašim zakucavanje na potpuno isti način. Drugi put je tražio da budem na svom mjestu u avionu jer promjenom mjesta narušavam harmoniju u ekipi. Kada bih svaki dan morao da radim ono što on radi, jednostavno bih morao da se ubijem", rekao je svojevremeno Paul Pierce.



Kroz cijelu svoju karijeru Ray Allen, koji inače nosi nadimak Šećer, je imao potpuno isti ritual, koji je mnoge njegove saigrače izluđivao. Dolazio bi tri sata pred utakmicu, a onda bi šutirao na koš dva sata i 45 minuta. Uz sve to, uvijek bi jeo isti obrok, na isti način oblačio svoju opremu koja je uvijek morala da bude u milimetar srazmjerna ostatku opreme. 

Kako sam već napisao, Allen nikada nije imao problem da ljudima kaže ono šta misli, nije se stidio ničega, pa je tako u maniru najboljih holivudskih glumaca odglumio ulogu u filmu "He Got Game", kojeg je režirao Spike Lee, inače veliki navijač New York Knicksa. Osim Allena, u filmu su se pojavili Denzel Washington i Milla Jovovich. Posebno je zanimljivo to što je Allen potpuno hladnokrvno u filmu odglumio scenu seksa sa dvije profesionalne porno glumice. Upravo je gluma nešto čime bi se Allen mogao baviti nakon okončanja NBA karijere, barem je tako rekao prije nekoliko godina. Danas je vlasnik lanca restorana zdrave hrane, a vrlo često se dešava da i sam kuha, te uslužuje svoje mušterije u restoranu.

Ray Allen se od košarke oprostio emotivnim pismom kojeg je napisao 13-godišnjem sebi.

"Ono što želim da napraviš je da izađeš na košarkaški teren i tamo ostaneš zauvijek. Čitavu egzistenciju tamo možeš osigurati. Da je svijet ogroman, to ćeš ubrzo shvatiti. U srednjoj školi ćeš misliti kako razumiješ šta trebaš napraviti da budeš veliki košarkaš, ali zapravo nećeš imati pojma i nećeš razumjeti ništa. Kada dođeš na UConn, tvoj će ti trener pokazati šta znači pravi rad. Njegovo ime će biti Jim Calhoun. Mogao bih zaključiti ovo pismo i ovdje, ali ćeš sigurno i dalje biti uzbuđen šta ćeš sve postići u životu. Još imaš 18 NBA sezona ispred sebe. Igrat ćeš protiv svojih heroja, Michaela Jordana i Clydea Drexlera. Igrat ćeš zajedno s budućim članovima Kuće slavnih, Kevinom Garnettom, Paulom Pierceom, LeBronom Jamesom, Dwyaneom Wadeom i mnogim drugim. Ova igra nije film. Nije stvar u tome da budeš čovjek u posljednjoj četvrtini i nije stvar u priči. Stvar je u tome da treniraš svaki dan kada te niko drugi ne vidi".



"Ponekad ćeš misliti kako si izostavljen, ponekad ćeš se bojati. U karijeri ćeš uputiti više od 26 hiljada šuteva, od kojih više od polovine neće ući u koš. Rekao sam ti da je ova igra prokleta. Pišem ti ovo kao 41-godišnjak koji će se penzionisati i kao čovjek koji je našao potpuni mir. Bit ćeš više od košarkaša, glumit ćeš u filmovima, putovati svijetom. Postat ćeš suprug i otac petero djece. Sada najvažnije pitanje ti neće biti: 'Šta bih trebao biti?' ili 'Šta trebam napraviti da bih osvojio još jedan NBA prsten?', već 'Tata, pogodi šta je bilo danas na času matematike'", napisao je u emotivnom pismu sebi Ray Allen.

Mnogo je genijalaca otišlo u penziju tokom ovog ljeta. Kobe Bryant, Kevin Garnett, Tim Duncan, Ray Allen... Fascinirajuća je priča kako je Allen bio toliko fokusiran na svoj rad, pa nikada nije ni pokušao da izađe u neki klub za vrijeme utakmica. Uvijek je govorio da je ljeto predviđeno za izlaske, te da na gostovanja nikada ne nosi dodatnu odjeću jer mu ne treba. Izlasci nisu ono za šta se trenira košarka.

Najljepši skok šut u historiji košarke odlazi u penziju. Sa njim odlaze i čudne navike mašine koja se nikada nije pokvarila, koja nikada nije zastala, koja nikada nije izdala. Možda ga i dalje budemo gledali kako maltretira svoje glumce kolege sa setu snimanja zbog gaženja linija ili neporavnavanja peškira. Downtown King. Umjetnik koji je slikao po parketu svojim prepoznatljivim skok šut kistom. Odlazi Ray Allen. Uživaj majstore.

Novinar: Haris Ahbabović