Real je osvojio treći trofej nešto kasnije jedne prohladne noći u Glasgowu. Utakmica će ostati upamćena po nevjerovatnom voleju Zinedinea Zidanea. Treći trofej u šest sezona. Jedan dečko je podigao sve trofeje, a bio je i strijelac na posljednja dva finala.

"Da sam znao da će se sve pretvoriti u takmičenje između mene i njega i da će on srušiti moj rekord, bio bih nešto ozbiljniji i pokušao bih da u svoje vrijeme postignem što više golova", rekla je svojevremeno jedna od najvećih legendi Real Madrida, Alfredo di Stefano.

U svijetu modernog fudbala teško je pronaći kompletnijeg fudbalera u punom smislu te riječi. Gotovo pa savršena igra sa obje noge, nevjerovatno pozicioniranje, odlično ubacivanje u prostor, neviđena fudbalska inteligencija i što je najbitnije - ubilački instinkt kod postizanja golova. Nemilosrdnost bez granica. Fudbalska elegancija pretočena u kreativnu maštovitost. Bez ijednog skandala u svojoj prebogatoj karijeri. Bez ijednog crvenog kartona. Zamislite 20 godina aktivnog igranja fudbala na profesionalnom nivou bez ijednog crvenog kartona. Španski bijeli vuk, neprevaziđeni El Matador. Anđeo Madrida. Šef lob udaraca. Njegovo istinsko kraljevsko visočanstvo. Raul Gonzalez Blanco.

Koliko fudbalera Real Madrida poznajete koji nikada nisu izviždani od strane navijača Barcelone ili obratno? Rijetki su oni koji su zaslužili poštovanje i Kastilje, a Boga mi i Katalonije. Jedan od njih je upravo Raul. Toliko je golova zabio Barceloni, ali nikada nije izviždan od strane Barcinih navijača. Njemu nije bio problem igranja na Nou Campu, jer je znao da ga tamo poštuju. Ne vole ga, ali ga poštuju, a kako i ne bi. Teško je pronaći barem nekoga na ovom svijetu ko nije volio gledati Raula Gonzaleza. Jednostavno, to je onaj tip fudbalera kojeg ne možete a da ne volite, ma koliko ne voljeli tim za kojeg nastupa.



Renato de Lacour, Raulov prvi trener, se prisjeća Gonzalezovih početaka u mlađim uzrastima Atletico Madrida. Da, dobro ste pročitali. Raul nije Realovo dijete. Raul je odgajan u duhu Jorgandžija. Sve je krenulo od njegovog oca koji je bio veliki navijač ekipe sa Vicente Calderona i koji je priznavao samo jednu boju (tačnije dvije, zbog boja Atletica).

"Raul nije bio među najboljom djecom, odmah to moram da kažem. Nije se toliko isticao, bilo je djece koja su bolje igrala fudbal od njega. Ali je uz veliki trud i zalaganje napredovao, te je nakon toga postao najbolji", rekao je de Lacour.

Pošto u to vrijeme Atletico Madrid i nije baš imao sluha za mlađe fudbalere i neke mlađe uzraste, Raul je bukvalno otjeran, a priliku je iskoristio konkurent sa druge strane Madrida, Real Madrid. Ostalo je historija koja nas vraća na izjavu velikog Alfreda sa početka ove priče.

"Iskreno da vam kažem. Kada je Raul otišao u Real Madrid, nakon što je igrao u Atletico Madridu, prvo što sam pomislio je to da je on jedna velika izdajica", prisjeća se njegov prvi trener Renato de Lacour.

Čovjek koji je među najzaslužnijim za Raulov progres u karijeri je nekadašnji trener Reala i njihova igračka legenda, Jorge Valdano.

"Raul nije bio među fudbalerima koji su imali besprijekornu brzinu i tehniku, ali je njegova najjača snaga bila u njegovoj glavi i mentalnoj snazi. Sjećam se trenutka kada sam mu rekao da ću ga prvi put ubaciti u igru, posmilio sam da je nervozan zbog toga, pa sam mu se obratio: 'Da li misliš da možeš da igraš, da li se bojiš?'. On mi je samo odgovorio: 'Ako želite da pobijedite, ubacite me da igram. Ako želite da izgubite, onda me ostavite na klupi'. Raul je imao nevjerovatnu mentalnu snagu. To je bilo njegovo najjače oružje. Kada je nešto kasnije zabio gol Atletico Madridu, svi su znali da će biti najveći", rekao je Valdano.



Ogromnu ulogu u razvoju Raula kao sjajnog napadača imao je i njegov tadašnji kolega u napadu sa kojim se znao još iz mlađih dana. Fernando Morientes. Bio je to jedan od najubitačnijih tandema koje je fudbal ikada vidio. Jedini koji su im u to vrijeme mogli donekle parirati bili su Andy Cole i Dwight Yorke, napadači Manchester Uniteda.

"Mnogo je fantastičnih fudbalera koje je Španija kroz svoju historiju imala. Ipak, za mene je Raul najbolji igrač Španije svih vremena. Volio bih kada okonča svoju karijeru da zajedno radimo trenerski posao", svojevremeno je izjavio sadašnji menadžer Manchester Cityja, Pep Guardiola.

Ipak, dolaskom u klub Florentina Pereza dolazi i nova era u svlačionicu Real Madrida. Čuveni Galacticosi. Novinari u Španiji i dan danas tvrde kako se Raulu nisu dopadali ti Galacticosi i kako on nije uživao u ideji kupovine skupocjenih fudbalera i celebrity igrača. Raul to nikada javno nije izjavio, ali se osjetila promjena u njegovoj igri. Više nije bio usamljeni madridski bijeli vuk.

"Galacticosi su nas povezali sa ostatkom svijeta i sa modernim fudbalom. Raul nas je povezivao sa našom tradicijom i našom historijom. On je bio istinski Madridista. Raul je bio vođa tih Galacticosa", rekao je Jorge Valdano.

Tokom 20 godina svoje fudbalske karijere Raul Gonzalez nikada nije dobio crveni karton, što samo govori o tome kakav je bio kao čovjek. Kakav je bio kao fudbaler - manje više o tome sve znate. U prvih 13 sezona dobio je samo, vjerovali ili ne, 19 žutih kartona. 

Radi se o čovjeku koji je redovno odbijao pozive Realovih zvijezda da zajedno idu u provode. Umjesto toga, Raul bi sa svojom suprugom išao na predstave ili bi posjetio neku košarkašku utakmicu Real Madrida. Njega u diskoteci teško da ste mogli pronaći. Za razliku od, primjera radi, Davida Beckhama ili Brazilca Ronalda. Oni su činili inventar gotovo svih madridskih klubova. Raulu je taj način života bio potpuno strani.

Donedavno je bio najbolji strijelac Real Madrida svih vremena, ali ga je pretekao nevjerovatni Cristiano Ronaldo. Donedavno je bio i najbolji golgeter Španije svih vremena, ali ga je pretekao David Villa. Dakle, trenutno je drugi najbolji strijelac Real Madrida i reprezentacije Španije u njihovoj historiji.

Mnogi Real Madridu zamjeraju zbog načina na koji je otišao Raul. Slično su doživjeli ranije Fernando Hierro (zbog neslaganja sa upravom i godina), te nešto kasnije Iker Casillas (jer je navodno odavao tajne novinarima). Mnogi smatraju da je Raul zbog sujeta i ega šefova Reala otjeran sa Santiago Bernabeu stadiona. Raul je toliko dobar da im to nikada nije zamjerio, jer on jednostavno to ne zna. Jedan od krivaca za njegov odlazak bio je i Jose Mourinho, koji ga je stavio u potpuno drugi plan. Uostalom, da li postoji ijedan igrač na Planeti koji se nije zamjerio tvrdoglavom Portugalcu? The Special One (da ne kažemo The Special Once) uvijek misli da mora biti The Number One.



Mnogi smatraju da je Raul istinski navijač Atletico Madrida. Greška. Njegov otac jeste bio ljubitelj Jorgandžija, ali pogledajte samo gol kojeg je Gonzalez zabio Atleticu. Bio je to njegov prvi seniorski gol u dresu Reala.

"Gol kojeg sam postigao Atleticu je moj najdraži gol. Bio je to moj prvi gol, a radovao sam se kao nikada u životu, kao malo dijete. Svi su bili na toj utakmici i gledali me, cijela moja porodica i moji prijatelji. Tada sam bio najsretniji u životu", rekao je Raul.



Kada je u pitanju Raulova reprezentativna karijera, tu se nije naosvajao trofeja kao u dresu Real Madrida, iako je i dalje obavljao svoj dio posla. Zanimljivo je da je njegova reprezentativna karijera počela i završila tako što je bio izostavljen iz selekcija za EP. Prvi put je izostavljen sa spiska za Euro 1996. godine u Engleskoj, a drugi put za Euro 2008. godine u Austriji i Švicarskoj. Raula ovaj posljednji izostanak posebno boli, jer se radi o EP na kojem je Španija osvojila trofej i na kojem je počela velika dominacija Furije (kasnije će osvojiti SP 2010. i EP 2012. godine).

Znate li zašto Raul uvijek ljubi prsten nakon gola? Zbog ljubavi prema svojoj supruzi, Mames Sanz. Raul se sa njom upoznao još kada je bio tinejdžer, pa su kao veoma mladi ušli i u brak. Mames Sanz je Raulova ljubav iz školskih dana. Zbog toga Raula nikada i nije zanimao taj neki noćni život. Sa njom trenutno ima četiri sina i jednu kćerku. Jedan od tih sinova mu se rodio neposredno pred finale Lige prvaka 2002. godine na kojem je zabio gol.

Upravo zbog vjernosti svojoj supruzi i velikoj ljubavi prema njoj, ali i sa druge strane zbog ogromne popularnosti, ljubomorne žene u Španiji su ga prozvale "Anđeo Madrida". 



Kako bi odao počast legendama Real Madrida i ljudima koji su mu pomogli u njegovoj karijeri, dvojici sinova je dao imena Hugo i Jorge, po Hugi Sanchezu velikom golgeteru Reala i Raulovom prvom treneru Jorgeu Valdanu.

Teško je pobrojati sve trofeje i nagrade koje je osvojio Anđeo Madrida. Toliko velikih imena je prošlo kroz Madrid, toliko nevjerovatnih fudbalera je zaigralo u dresu Reala. Međutim, niko nije kao Raul. Istinski Madridista. Skroman, ali nemilosrdan. Povučen, ali divlji. Anđeo, ali sa druge strane đavo za golmane i odbrambene igrače. Kao da je sva 114-godišnja historija Real Madrida sazidana u ove tri riječi, Raul Gonzalez Blanco. El Angel de Madrid.

Novinar: Haris Ahbabović