"Zaletio sam se prema Gazzi kao bik da ga oduvam. Mislite li da su meni aplaudirali ispred Kopa kada sam se zagrijavao? Jesu ku***"
Grupna faza Lige šampiona, sezona 2004/05. Liverpoolu pod hitno treba još jedan gol protiv Olympiacosa kako bi pobijedili sa 3:1 što bi bilo dovoljno da se kvalifikuju za narednu rundu Lige prvaka. Lopta dolazi do Stevena Gerrarda, par minuta prije kraja. Bum! Anfield u delirijumu.
Godinama kasnije sam shvatio da se taj gol vrtio na svim mogućim top listama. Gol jeste bio lijep, ali ne toliko spektakularan da se godinama kasnije priča o njemu. Klasični gerrardovski gol. Nalet, jak udar po lopti i lopta u rašljama - već viđeno. Ipak, kada pogledate sa ove vremenske distance koliko je taj gol važan za historiju kluba sa Anfield Roada, onda će vam sve biti jasno.
Liverpool je te sezone, u nezaboravnom istanbulskom finalu, podigao svoj peti trofej pobjednika Lige prvaka u historiji. Pehar je podigao strijelac prvog gola za Redse i njihov kapiten. Legenda Merseysidea koja je veća od svih legendi koje su potrčale svetim travnjakom Anfielda i zajedno pjevale čuvenu pjesmu Gerryja i Pacemakersa "Never Walk Alone". Steven Gerrard.
Tužna vijest za sve ljubitelje fudbala, nogomet na Otoku, a posebno navijače Liverpoola. Steven Gerrard je odlučio da okači kopačke o klin. U fudbalsku penziju odlazi još jedan univerzalni otočki romantik krvničke želje da vam "izvali" ruku iz ramena kako bi pobijedio. Šteta pa je bio jedan od onih koji su okusili onu nepisanu kletvu Liverpoolove suše u Premiershipu, ali je sa svojim Redsima osvojio najveći trofej koji se može osvojiti u klupskom fudbalu - Ligu prvaka. Te jedne noći u Istanbulu, Steven Gerrard je otišao u fudbalske besmrtnike. Već tada je mogao reći: "Dosta mi je svega, odlazim". Niko mu ne bi zamjerio ili ga krivo pogledao. Kao što mu niko ne može zamjeriti klizanje protiv Chelseaja koje je Liverpool vjerovatno koštalo jedine titule prvaka Engleske još od 1990. godine.
Upravo zbog toga, i zbog nekih grešaka od ranije, navijači Chelseaja su mu često pjevali:
„Steve G, Steve G, ti si obična Chelseajeva kur**“, pjevali su u transu navijači na Stamford Bridgeu.
I dan danas kruže lokalne priče da je Steven Gerrard kao dijete navijao za Karamele (Everton), ali sami fudbalski angažman u Liverpoolu još od najmlađih dana kaže da to ima malo veze sa istinom. Svi smo mi u mladosti imali neke svoje fudbalske simpatije, ali nikada kasnije nismo navijali za njih (ja sam prije 20-ak godina volio gledati Juventus i Bayern, danas ih ne mogu smisliti).
Dok je igrao fudbal sa starijom djecom često se dešavalo da ga udaraju, ali se nije mogao previše žaliti. Bio je najmlađi u timu i morao je trpiti izljeve sujete i ljubomore starije djece. Bio je najbolji, ali je dobijao i najviše batina - jer je bio najbolji. Jasan razlog. Djeca ne trpe najbolje među njima. Ne trpe hvalisavce, pa makar i šutili.
Jedna priča kaže da je Gerrardova karijera mogla završiti i prije nego je počela, kada je imao tešku povredu noge koju je zadobio tako što se nabio na grablje, pa su doktori u prvi mah mislili da će mu morati amputirati prst na nozi. Još jednu tragediju i nesreću Steve G je preživio kada je bio dijete. Naime, njegov rođak i dječak sa kojim je često išao na utakmice Liverpoola je stradao u tragediji na stadionu Hillsborough koja se dogodila 1989. godine, kada je smrtno stradalo 96 navijača Liverpoola. Među njima je bio i Gerrardov rođak, maleni John Paul.
Preko 700 utakmica u dresu Liverpoola, gotovo 200 golova. Status legende zagarantovan i kada su brojke u pitanju. U novembru 1998. godine uslijedio je debitantski nastup u dresu Liverpoola protiv Blackburn Roversa.
"Jeza mi je prolazila kroz tijelo. Preko 40 hiljada ljudi su na Anfieldu pravili nevjerovatnu buku. Kada sam izlazio na travnjak, dodirnuo sam grb Liverpoola, a nešto kasnije me trener poslao na zagrijavanje. Svi igrači koji su se zagrijavali su dobili aplauz od Kopa. Mislite li da su meni aplaudirali ispred Kopa kada sam se zagrijavao? Jesu ku***", prisjeća se Gerrard svoje prve utakmice.
Gerrard je u jednom intervvjuu za britanski dnevnik Daily Star otkrio kako ga je u počecima bavljenja fudbalom često bilo strah da neće uspjeti kao profesionalni igrač. Rekao je kako je često pomišljao kako će ga nizak rast spriječiti da obuče najdraži dres i da zaigra na Anfieldu. Klasični lokalni momak, koji sanja da jednog dana na Anfieldu pjevaju njegovo ime. Postoji li bolja nagrada od toga. Zaboravite na sve trofeje. To je život.
"Gerrard je za mene, na poziciji koju igra, jedan od najboljih koji se ikada pojavio. On ima snažan uticaj na igru. Kada je u pitanju posao, on to lijepo radi. Što se tiče lično mene, za mene je jedan od najvećih ikada", rekao je prije devet godina legendarni Ronaldinho.
"Da li je on najbolji na svijetu? Možda nema popularnost Messija ili Ronalda, ali je najbolji. Ima sjajnu preglednost, pas igru, može igrati dobru odbranu, davati golove, ali što je najvažnije, daje igračima pored sebe sigurnost i samopouzdanje. To su igrači koji se jednostavno rode da bi bili vođe", rekao je svojevremeno za Gerrarda Zinedine Zidane.
Kada to o vama kažu dva igrača koji se vjerovatno nalaze među deset najboljih koji su ikada hodali Zemljom, onda vam više ne treba nikakva preporuka. Ljubitelji fudbala koji ne navijaju za Liverpool će reći: "Nikada nije osvojio Zlatnu loptu, ali je osvojio naša srca".
Zanimljiva anegdota dolazi iz vremena kada je Gerrard igrao protiv legendarnod Paula Gazze Gascoignea. Dvije najsvetije osmice koje je engleski fudbal ikada vidio. Dvije je**** legende. Voljeli ih ili ne, to morate priznati.
"Kada sam prvi put pokušao da otmem loptu Gazzi, dobio sam lakat u prsa. 'Tako hoćeš, je li?', proderao sam se na njega. Zaletio sam se naredni put kao bik kada je imao loptu, želio sam da ga oduvam. Nisam bio ni blizu. Pokušaj da uhvatiš Gazzu je bio kao pokušaj da uhvatiš duha. Potom sam mu pokušao proturiti loptu kroz noge, ali sam se osramotio. Kontam 'Šta to pokušavam? Pokušavam da prodam suknjicu jednom od najtalentovanijih igrača u Evropi'. Mora da sam bio lud. Nakon toga mi je rekao: 'Pi*** mala'. Na kraju utakmice Gazza mi je prišao i rekao mi: 'Nastavi tako, je**** si dobar igrač'", rekao je Steve G.
Previše psovki u priči? Nisu slučajno tu. Gerrard je neko u čijoj se gotovo svakoj izjavi može pronaći poneka psovka. Što bi rekao legendarni košarkaš Detroit Pistonsa, Isiah Thomas. "Ponekad morate upotrijebiti psovku da bi neka rečenica dobila značenje".
Pred posljednju utakmicu u dresu Liverpoola cijelim Anfieldom se orilo ime njihovog kapitena.
"Veoma će mi nedostajati igra pred ovim navijačima. Veoma sam razočaran što više neću moći igrati pred njima. Igrao sam pred najboljim navijačima na Planeti", rekao je tokom oproštaja od Anfielda Gerrard.
Znao je. Steve je znao da više nikada neće obući dres Liverpoola. Istog momenta je znao, još onog dana kada se opraštao od Anfielda. Zato se i povlači. LA Galaxy je bio samo lažna nada da će uživati u fudbalu. Liverpool bez Gerrada može. Gerrard bez Liverpoola je obična mašina kojoj su istrošene baterije. Oronuli fudbalski starac bez strasti. Strasti koja je godinama tekla Stevenovim venama. Crvena liverpoolska krv ubrizgana direktno sa Kopa. Adrenalin koji te tjera da letiš preko vlastitih mogućnosti.
Ponekad, nije grijeh doći do vrha istih. To samo odražava smrtnost još jednog fudbalskog besmrtnika. Stevena Gerrarda. Ne vjerujete da je imao tu strast? Pogledajte njegovo obraćanje igračima nakon pobjede protiv Manchester Cityja u aprilu 2014. godine kada su imali titulu u svojim rukama.
Sjećate li se povlačenja i odlaska nakon istanbulskog finala kojeg smo maločas spomenuli? Gerrard je nakon jednog od najluđih finala ikada rekao:
"Kako da odem sa Anfielda nakon ovoga? Kako da odem?", pitao je novinare Gerrard.
Roman Abramovič je davao pravo bogatstvo za njega, davao je i Real Madrid. Šta će ti novac kada će sve buduće generacije i fudbalski naraštaji na Anfieldu pjevati samo za tebe onu legendarnu "You'll Never Walk Alone".
Fudbal kojeg je igrao Steve G lagano izumire. Teško da se slična lojalnost i privrženost danas može pronaći bilo gdje u svijetu. Znao je to i Steve. Znao je istog onog trenutka kada je potpisao za Galaxy, znao je i kada je odlučio da napusti Ameriku i ne prihvati ponudu Celtica i nekadašnjeg menadžera Brendana Rodgersa.
Prava ljubav se rađa jednom u životu. Istinska Gerrardova ljubav je bila Liverpool. Sve ostalo su bile obične sjene i lažne simpatije. Pak čak i kapitenska traka selekcije Engleske.
"Walk on, walk on with hope in your hearts. And you'll never walk alone. You'll never walk alone".
Captain Fantastic, uživaj u penziji!
Novinar: Haris Ahbabović