Tako su neki zastupnici negodovali zbog kupovine tako skupog automobila, kao i zapošljavanja tri službenika u kabinetu Ane Babić. Mirsad Pindžo je bio najglasniji među zastupnicima, pa je tražio očitovanje i od Elmedina Konakovića, premijera KS, koji je poručio kako Vlada KS nije nadležna da daje saglasnost za kupovinu službenih automobila, te da je svako lično odgovoran za šta je nadležan.

Danas smo pokušali dobiti komentar od Ane Babić, predsjedavajuće Skupštine KS, ali Ana Babić nije odgovarala na naše pozive tokom cijelog dana.

Pokušali smo dobiti komentar i od Elmedina Konakovića, premijera Kantona Sarajevo, kako bismo ga upitali nekoliko stvari (gotovo sva pitanja se odnose i na gore spomenutu Anu Babić koja nije odgovarala na naše pozive):

1) Ako premijer jednog kantona nije nadležan za ovakve stvari, ko je (imenom i prezimenom, da nazovemo stvari pravim imenom) nadležan da dozvoli predsjedavajućoj Skupštini KS kupovinu službenog automobila u iznosu od oko 150 prosječnih penzija u BiH?

2) Kako je moguća kupovina spomenutog automobila kada to uopće nije precizirano Budžetom za 2016. godinu?

3) Ako premijer Kantona Sarajevo može da kupi službeni automobil do 35.000 KM, kako onda predsjedavajuća Skupštine KS može da kupi automobil koji košta 50.000 KM?

4) Ako se moraju popuniti mjesta za tri službenika u kabinetu predsjedavajuće Skupštine koja nedostaju, kako je moguće da se ista popune kada nikada nisu ni bila upražnjena?

S obzirom da smo već istakli da smo ostali uskraćeni za komentar predsjedavajuće Skupštine KS, pokušali smo dobiti komentar premijera KS, koji nam je potom kratko poručio kako ne želi komentarisati takve stvari, te da Source.ba portal traži komentar samo onda kada je u pitanju neko žutilo, a ne kada su u pitanju "pozitivne stvari".

Uredu. Možda bi novinari Source.ba portala snimali "pozitivne intervjue" sa Elmedinom Konakovićem u slučaju da smo internet glasilo stranke kojoj dotični pripada, ali bismo u tom slučaju prodali svoje novinarsko dostojanstvo. "Pozitivne intervjue" snimaju stranačka glasila ljudi koji pripadaju tim strankama. Izuzev ako premijer KS ne misli da je u gradu Sarajevu sve u savršenom redu, pa više nemamo problema oko kojih bismo razgovarali?

Problem su novinari koji su pozvani da isprate otvaranje sada već kultnog trotoara ispred Predsjedništva BiH, ali nije problem u tome što smo za taj isti trotoar platili 360.000 KM (čitaj slovima: hiljadu prosječnih penzija u BiH).

Problem su novinari koji pitaju o "uhljebljenoj" kćerki Fadila Novalića, čije se ime usput spominje oko vlasništva nekoliko firmi, te koja je iz moralnih razloga dala otkaz u FIA-i. Moralnost u BiH je danas kao argentinski ego. Ako bi skočili u njega, vrlo brzo biste se udavili.

Nisu moje ovlasti - trenutno nagledaniji film u Vladi Kantona Sarajevo. Kanton Nisu Moje Ovlasti. Spavate li mirno ovlasti drugih ljudi? 

Nisu ovlasti premijera Konakovića da komentariše "uhljebljenu" kćerku Fadila Novalića, jer bi mu se stranački kolega mogao naljutiti.

Nisu ovlasti premijera Konakovića da komentariše svog stranačkog šefa, jer bi mogao dobiti slično upozorenje kao Senad Šepić. 

Nisu ovlasti premijera Kantona Sarajevo da komentariše kupovinu službenog automobila Ane Babić, jer bi se mogli naljutiti koalicijski partneri iz SBB-a, a i sama Ana Babić.

Ali zato premijer ima ovlasti da dogovori na kafi posao koji košta 250.000 KM. Da se razumijemo, nije problem što se izdvaja toliko novca za koncert Dine Merlina (koji će se višestruko vratiti Sarajevu), nego je problem što imamo jasne ovlasti da na kafi dogovorimo posao od četvrtine miliona KM. Ili nemamo ovlasti da dogovorimo spomenuti posao na drugi način?

Kladimo se da Zagreb nije dogovorio Armina van Buurena na kafi za 780.000 KM, da Rijeka nije Gibonnija dogovorila na kafi za 90.000 KM, da Budva nije dogovorila Željka Joksimovića, Sergeja Ćetkovića i Parni valjak na kafi za 150.000 eura. 

Ili možda nemamo ovlasti da postavimo takvo pitanje? Ili je previše žutilo da pričamo o ciframa za spomenute muzičare, baš kao što je žutilo da pričamo o uhljebljenim kćerkama, trotoarima koji vrijede hiljadu prosječnih penzija u BiH, ili službenim automobilima koji vrijede po 50.000 KM, ili je žutilo da poslove od 250.000 KM dogovaramo na kafi sa jaranima?

Novinar: Haris Ahbabović