Problem i nije bodovni zaostatak od deset poena koliko problem Guardioli predstavlja to što je Otok shvatio njegovu filozofiju i što Građani izgledaju očajno.

S obzirom da je Manchester City odlično otvorio sezonu, brojni su tvrdili da je Pepova genijalnost stigla do izražaja i u Premiershipu. Ako se po jutru dan poznaje, mnogi su Pepa vidjeli na tronu. Danas je Građanima upitan i plasman u Ligu šampiona. Guardiola ne djeluje kao neko ko ulijeva sigurnost da će situacija biti bolja, nedavno je čak najavio da će mu ovo biti posljednji posao u trenerskoj karijeri. I filozofu, kako ga je svojevremeno nazvao Zlatan Ibrahimović, je jasno da je stigao do visokog zida preko kojeg teško može dalje.

Već smo rekli da su njegovi kritičari došli na svoje. Tiki - taka nije recept za Ostrvo. Razloga za to je veoma mnogo. Krenut ćemo redom.

1) Najlošiji tim koji Guardiola vodi kao trener

Ne treba biti dovoljno upućen u fudbalska dešavanja na Planeti pa da shvatite da je Pep imao mnogo bolje timove na Nou Campu i Alianz Areni. To sa druge strane ne znači da Manchester City ima slab roster, ali znači da ima slabiji roster u odnosu na Barcelonu i minhenski Bayern. 

U Barceloni je recept za tortu bio jasan. Kada imaš sastojke kao što su Xavi, Iniesta i Messi, jasno ti je da od toga možeš da napraviš kraljevsku tortu, kakvu želiš, zamisliš i kakvu hoćeš. Dodatni detalji su bili Samuel Eto'o, Thierry Henry, Zlatan Ibrahimović ili David Villa. To su fudbaleri, posebno prva trojica nabrojanih, koji udišu Cruyffov fudbalski zrak. Igrači koji su idealni da vam na travnjaku igraju totalni fudbal, izum legendarnog genija Rinusa Michelsa, a kasnije i njegovog učenika Johana Cruyffa, a kasnije njegovog učenika Josepa Guardiole.

U Bayernu je Pep imao također veoma lijepe sastojke za tortu, samo u Bayernu je već nailazio na neke probleme. Problem je taj što je Bayernova torta već imala recept (odavno ga ima), pa je isti bilo teško mijenjati i prilagđavati mu neke nove komponente. Uspjeh je bio zagarantovan u Bundesligi (u kojoj bi Bayern bio šampion i bez Guardiole), ali je problem bio igranje u Evropi. Vještačka verzija Bayern Munchena nije bila dovoljno uvjerljiva na evropskoj sceni. Bayern ima samo jedan recept po kojem funkcioniše i nikakva ga filozofija ne može promijeniti ili ga učiniti boljim, jasnijim, produktivnijim. Bayern je ono što su sa sobom donijeli Udo Lattek, Ottmar Hitzfeld i Jupp Heynckes. Jasno kao dan. U velikoj mjeri te filozofije se drži i sadašnji trener Bavaraca, Carlo Ancelotti, sa malim primjesama talijanske taktike. Bayern će tek sada biti opasan. Sve do sada je bila igra sa pola snage.

Pep Guardiola je naišao na problem kada je preuzeo Manchester City, ekipu koja nije imala tako jak roster kao maločas dva spomenuta diva (iako je Guardiola doveo nekoliko odličnih pojačanja), te ekipu koja nije imala svoj identitet. U pola noći kada vas neko probudi znate kako igraju Barcelona ili Bayern Munchen. Ako vas neko pita kako igra Manchester City, šta biste mu rekli? Dobro biste se zamislili. Govorimo o periodu prije dolaska Pepa na Ostrvo.

2) Konkurencija jača nego ikada

Guardiola nikada nije naišao na tako jaku konkurenciju kao što je to ove sezone slučaj u engleskom Premiershipu. Dobro, oni koji vole Guardiolu će reći da je pomeo konkurenciju u Evropi. Jeste, ali sa Barcelonom. Barcelona i Manchester City su dva različita svijeta.

Antonio Conte, Mauricio Pochettino, Jurgen Klopp, Arsene Wenger, Jose Mourinho, pa i jučer Ronald Koeman, ako hoćete. Chelsea, Tottenham, Liverpool, Arsenal i Manchester United. Guardiola nikada nije imao jaču konkurenciju. U Španiji se uglavnom nadmetao sa sujetom Josea Mourinha i bilo mu je lako da je pobijedi, dok u Njemačkoj nije ni imao ozbiljnog konkurenta. Na Otoku je sasvim druga priča. Osim toga, na Otoku nema kluba protiv kojeg možete reći: "Sa ovima će biti lako. Pobijedit ćemo ih sa 5:0".

Dokaz za to je i jučerašnja utakmica u kojoj su Karamele Ronalda Koemana rastavile na proste faktore Manchester City Pepa Guardiole. Zamišljeni i tužni Pep koji sjedi na klupi Građana je dokaz u kakvoj je očajnoj situaciji jučer bio City. Ronald Koeman slovi za sjajnog trenera (prošle godine sa Southamptonom završio kao peti na tabeli), ali na Otoku spada tek u drugi red onih najvećih. I kao takav je očitao lekciju fudbala Pepu Guardioli.

3) Tiki - taka jednostavno ne funkcioniše na Otoku

Jorge Sampaoli, karizmatični trener Seville koja je sinoć pobijedila Real Madrid i srušila niz Madriđana od 40 utakmica bez poraza, svojevremeno je na najjednostavniji način objasnio ekipu koja ima veliki posjed lopte.

"Jedne sam večeri otišao u bar. Cijelu sam noć razgovarao s jednom ženom, smijali smo se, flertovali, platio sam joj nekoliko pića. Oko pet sati ujutro u bar je ušao neki frajer, zgrabio ženu i odveo je u WC. Vodili su ljubav i i ona je otišla s njim. No, to nije važno jer sam ja imao veći posjed tokom večeri", rekao je trener Seville.

Engleski Premiership nije liga u kojoj možete da eksperimentišete sa sistemom tiki - taka. Uglavnom, možete, ali ako vodite Barcelonu, na Otoku. Arsene Wenger pokušava sa tim sistemom da se takmiči godinama, ali u posljednjih deset mu baš i ne ide (ide mu ako se četvrto mjesto računa kao trijumf). Dobro, ne ide mu sada kada ima mnogo lošiji tim od onog kojeg je nekada posjedovao (Vieira, Pires, Ljungberg, Bergkamp, Henry). 

U ligi u kojoj se ne svira svaki plačljivi pogled prema sudiji kao prekršaj se ne praštaju filozofije poput Pepove. U Premiershipu imate barem pet ili šest klubova koji će vam u nedostatku fudbalskih vještina onim karataškim pokušati objasniti da tiki - taka nije dobrodošla na Ostrvu. Pet kola je bilo dovoljno klubovima na Otoku da se naviknu na Pepa i da shvate njegovu filozofiju fudbala. Danas Guardiola ima deset bodova manje od Conteovog Chelseaja.

4) Nema Lionela Messija

Sergio Aguero jeste igrač svjetske klase i jedan od najboljih golgetera na Planeti, ali nije Lionel Messi.

Messi se idealno uklapao u Guardiolin sistem fudbala koji je podrazumijevao da sve lopte na kraju idu upravo prema omalenom Argentincu, koji ih je vješto pospremao u gol. Aguero u Cityju, prije svega, nema takve fudbalere kao što ih je u Barci imao Messi, koji mu uvijek mogu poturiti loptu. De Bruyne je odlično otvorio sezonu, ali se u posljednjih mjesec-dva i on uklopio u kolektivno sivilo Građana sa Etihada. Uostalom, Aguero nema slobodu kakvu je imao Messi.

Koliko je Pep nemoćan na Otoku govori jedan zanimljiv statistički podatak. U četiri sezone koliko je vodio Blaugranu upisao je samo 11 poraza. Za tri godine rada u Bayernu je upisao devet poraza. U 21 utakmici koliko vodi City (pola sezone) već ima pet poraza. Sa Barcelonom je, primjera radi, u sezoni 2009/10. imao svega jedan poraz i to onaj na Meazzi od Mourinhovog Intera.

5) Claudio Bravo, podvala godine

Najsretniji tip zbog trenutnog stanja u kojem se nalazi Manchester City je vjerovatno Joe Hart, kojeg je Guardiola pustio na posudbu u Torino nakon što mu je rekao da ne računa na njega kao na prvog golmana.

Claudio Bravo nije golman svjetske klase, ma koliko ga Guardiola hvalio i ma koliko insistirao na njemu. Pogledajte samo kakve je jučer golove na Goodisonu primao. Jedva da se i prilikom jednog bacio barem desetak centimetara u stranu. Uglavnom se bacao u mjestu. Na kraju je kao šlag na tortu stigao gol kroz noge. Da ne spominje izlijetanja koja su za zatvora.

Manchester City je do sada u 21 utakmici primio čak 26 golova. Manje od njih su primili Chelsea, Tottenham, Liverpool, Arsenal, Manchester United, Everton, pa čak i Middlesbrough. Ne leži problem samo u slabom golmanu. Problem leži i u slaboj odbrani. Stonesu koji je potpuno izgubljen, te izostanku kapitena Kompanyja.

6) Sindrom Ibrahimovića u liku Tourea

Nije ni stigao na Otok kako treba, a već je sebi pronašao svog novog Zlatana Ibrahimovića. Yaya Toure, godinama najbolji igrač Građana, više nije tako bitan faktor na Etihadu, a jedan od razloga toga je dolazak Pepa Guardiole, koji nije baš u nekim specijalnim odnosima sa ovim fudbalerom.

Odmah nakon što su uslijedile prve varnice, Toure je postao redovan stanovnik klupe, pa i nije čudo što u posljednje vrijeme kada igra liči na blijedu kopiju nekada najboljeg fudbalera Manchester Cityja. 

Ulje na vatru je stavio i Toureov menadžer koji je jednom prilikom rekao kako se Guardiola ponaša kao da je on najpametniji i kao da sve zna. Tourea je to koštalo gotovo dva mjeseca bez ijedne minute na travnjaku. Pep je bio jasan i svjesno ga je zapostavio.

7) Barcina tiki - taka nema repliku

Thierry Henry, nekadašnji fudbaler Barcelone kojeg je na Nou Campu trenirao Pep Guardiola, je na najbolji mogući način objasnio na koji način se primjenjivala Guardiolina filozofija fudbala.

Cilj je bio vjerovati saigraču da će ti dodati loptu kada to bude najpotrebnije, ne mijenjati poziciju, ne gubiti vrijeme na vraćanje, ostati u svom zamišljenom prostoru i držati se svetog pravila Barcinom trokuta. Klučnu ulogu su igrali bočni napadači koji su se ubacivali u prostor i tako lako varali svoje čuvare.

U Cityju taj sistem fudbala ne funkcioniše. Iz jasnog razloga što Građani nemaju takve fudbalere. Najbolji primjer za neefikasnost te filozofije kod Manchester Cityja je Raheem Sterling, koji ponekad djeluje izgubljen u takvom okruženju, što zbog nekih tehničkih nedostataka, što zbog toga jer ga ostatak ekipe ne prati onako kako ga mora pratiti i kako Pep zahtjeva.

8) Uz dužni respekt, fudbaleri Cityja nemaju IQ kao igrači Bayerna/Barcelone

Možda i ključni problem u svim nedostacima koje ima sadašnji tim Pepa Guardiole. Pep Guardiola nema mozak na terenu. U Barceloni su to bili Xavi Hernandez ili Andres Iniesta. U Bayernu nije bilo takvih genijalaca, ali je bilo više onih koji su imali približne IQ kvalitete. U Cityju je to problem i to se itekako vidi na travnjaku.

Fudbaleri Barcelone i Bayerna su redovno, osim što su bili najbolji strijelci lige, bili i najbolji dodavači. U Cityju je to sada problem jer imate samo Kevina de Bruynea koji Guardioli donosi ono što mu je potrebno. Ipak, Belgijanac na travnjaku nema ono što mu je potrebno, a to je da ima barem jednog fudbalera približne/slične kvalitete koji bi mogao da prati njegove kretnje, ideje i kreacije na travnjaku.

I dalje smatrate da je Pep Guardiola očajan trener. Činjenica je da je to jedna obična zabluda. Pep je sjajan trener, ali njegova filozofija fudbala jednostavno nije stvorena za sredine kao što je engleska Premier liga, bez savršenog tima kojeg je, primjera radi, imao na Nou Campu.

Ne vjerujete? Pogledajte samo Barcelonu Franka Rijkaarda, sezonu prije dolaska Pepa Guardiole. Isti tim, drugi sistem. Tiki - taka je samljela Evropu. Ali, tiki - taka sa Barcelonom. Sa svim ostalim timovima je bila samo kopija, ili blijeda kopija. Vjerovatno je to i on već odavno shvatio.

Novinar: Haris Ahbabović