Slušam sinoć NBA legendu i jednog od najboljih šutera svih vremena, Reggieja Millera, koji se javio uživo u programu jednog američkog radija. Obično imam tu neku nepisanu rutinu da svaku noć prije spavanja pogledam neku emisiju, utakmicu ili bilo kakvu analizu koja se tiče NBA lige (valjda se to može nazvati bolešću kada do tri sata ujutro buljiš u mobitel i upijaš neke nove informacije iz NBA lige). Priča kako je Wunder Dirk donio NBA ligi nešto što do njega nikada nismo vidjeli. Kada promijeniš sistem onda znaš koliko si veliki. Znao je to i Holger, ludi profesor koji je počeo da trenira Dirka kada je još bio dijete. Reggie reče da je Larry Bird bolji od Dirka, ali da je Dirk donio u NBA nešto što nikada nismo vidjeli. Nikada nismo vidjeli tako visokog igrača, sa takvim filigranski preciznim šutem.

Slijedi priča o najvećem evropskom košarkašu svih vremena. Znam da se brojni neće složiti sa mnom, vjerovatno zbog imena Dražena Petrovića, ali kada sve saberem, Dirk Nowitzki je za zaista najbolji evropski košarkaš svih vremena. Jedini igrač koji je osvojio MVP nagradu u NBA ligi, a koji dolazi sa Starog kontinenta. Wunder Dirk. Čovjek zbog kojeg sam na igrici NBA Live redovno uzimao Dallas, jer sam znao da tamo imam najbolje moguće oružje. Dirka. Sve lopte na njega i ne bojiš se poraza.

"Dirk je povrijeđen. Gotovo da nema dijela tijela koji ga ne boli. Pitaš se kako će uopće večeras igrati. A on se pojavi i onda ti hladno saspe 30 ili 40 poena", rekao je svojevremeno Vince Carter.

Sve je počelo kada je nekadašnji njemački košarkaš, Holger Geschwinder, gledao Dirka još u tinejdžerskim danima, a nakon toga je odlučio da ga uzme u svoje ruke. Ludi profesor, naučnik, čovjek koji je studirao matematiku i fiziku i koji je košarku gledao kao nauku. Nije ni čudo što su ga prozvali Einsteinom košarke. 

"Svi smo u čudu gledali šta njih dvojica rade. U početku nam ništa nije bilo jasno, jer neke stvari jednostavno nisu imale smisla. Njih dvojica su bili ludi naučnik i Frankenstein. Nisam ih razumio šta rade, ali oni su sve znali", rekao je nekadašnji Dirkov saigrač, Mike Finley.



Holger i Dirk uopće nisu pričali na parketu. Kada su to radili bilo je veoma rijetko. Sve se odvijalo na bazi telepatije, šutnje i uzajamnog razumijevanja pogledima. Holger i Dirk su imali neki svoj izmišljeni jezik. Ujedno, čovjek koji je donio košarku na njemačko tlo je bio prvi Holgerov trener. 

Dirk Nowitzki je odrastao u sportskoj porodici. Otac mu je bio uspješan rukometaš, dok mu je majka igrala košarku. Stoga je otac uvijek želio da mu sin bude rukometaš, jer je mislio da je košarka za djevojke. Dirk se u početku isprobao i kao teniser. Nije bio loš, ali je daleko bio od profi tenisa. Svojevremeno je igrao mečeve sa Tommyjem Haasom i Mardyjem Fishom. Svaki uspješni sportaš je nekada imao genijalca - profesora koji je vjerovao kako ovaj prvi nikada neće biti uspješan. Tako je i Nowitzki imao svog profesora koji mu je savjetovao da se ostavi košarke, jer to nije sport za njega. 

"Holger Geschwinder je kao neka vrsta guru perfektnog šuta. To je ludi naučnik koji konstantno radi i ništa ne prepušta slučaju", rekao je Jason Kidd.

Slične metode, koje je koristio Dirk na treningu sa Holgerom, imao je Tom Amberry. Naime, radi se o čovjeku koji je postavio rekord po broju ubačenih slobodnih bacanja. Oficijalni rezultat iznosi 431 zaredom slobodno bacanje, ali je kasnije postavio Guinnesov rekord kada je ubacio 2.750 slobodnih bacanja. Zaredom. Čak su ga pokušavali ometati tako što su dovodili manekenke.

"Svaki put kada bi manekenka podigla majicu, imali ste zanimljiv prizor. Ali i svaki put bih hladnokrvno pogodio slobodno bacanje. Nijednom me nije mogla poremetiti", rekao je Amberry.

Don Nelson je uvjeravao Mavse da je Dirk Nowitzki pravi izbor za klub, ali mu uprava Dallasa u početku nije vjerovala. Uostalom, prva Dirkova sezona u Mavsima je bila toliko loša da su mu navijači redovno zviždali, a Nijemac je shvatio da NBA jednostavno nije za njega. Odlučio je. Želio je da se vrati u Njemačku, u svoj Würzburg.



Ipak, stvari za Dirka su ubrzo krenule onako kako su očekivali svi oni koji su vjerovali u njega. Radi se o čovjeku koji bi nakon izbijanja zuba trčao u svlačionicu, a onda se vraćao i sam pobjeđivao svoje protivnike. Mnogi NBA košarkaši i danas tvrde da je Dirk Nowitzki, pored Kobeja Bryanta i Rayja Allena, imao najbolju radnu etiku u NBA ligi (Kobe Bryant je redovno trenirao u 04:00 sata ujutro tokom ljeta, kada većina NBA zvijezda nije znala ni za koji klub nastupa).

Međutim, poraz od Miami Heata u NBA finalu 2006. godine je mnoge naveo da napišu kako Dallas nikada neće osvojiti NBA prsten sa Dirkom. Mark Cuban, koji je toliko novca uložio u Mavse, nikoga nije želio da vidi pune tri sedmice. Slično je bilo i sa Dirkom. Sličnu sudbinu je mnogo godina ranije proživio Magic Johnson koji sedmicama nije izlazio iz kuće nakon poraza od Bostona u NBA finalu. 

"Da sam pogodio slobodno bacanje protiv Heata možda bi sve bilo drugačije", redovno je ponavljao Dirk nakon tog finala.

Sljedeće godina Dallas je djelovao još bolje. Bili su najbolji tim lige, Dirk je dobio MVP nagradu, ali su Mavsi ispali u prvoj rundi doigravanja od Golden Statea. Brojni su bili ubijeđeni da je to to. Titula s Dirkom je nemoguća misija. Kako su samo imali pogrešno razmišljanje.



Titula je stigla 2011. godine i to u kakvom maniru. Mavsi su deklasirali aktuelne prvake, Los Angeles Lakerse, a onda su u finalu pokazali Jamesu, Wadeu i Boshu kako se igra košarka. Veterani iz Dallasa, predvođeni upravo Dirkom, su napokon osvojili NBA naslov. Dirk je postao šampion. Stigla je i osveta Miami Heatu.

"Bilo mi je drago zbog Dirka kada je Dallas osvojio titulu. Jednostavno vam mora biti drago zbog tog čovjeka", rekao je Kobe Bryant nakon titule Dallasa.

"Dirk je nakon tog finala bio emotivan kao nekada Michael Jordan. Samo je otrčao u svlačionicu, jer nije želio da ljudi vide njegove suze. Holger je bio na tribinama i bio je u suzama. Nakon poraza od Heata 2006. godine, Dirk je do jutra sjedio u svlačionici i bio je u suzama, a danas je prvak svijeta", rekao je nakon tog finala trener Mavsa, Rick Carlisle.



Dirk Nowitzki. Uz Tima Duncana vjerovatno najobičnija zvijezda koja nikada nije željela da bude u centru zbivanja. Zvijezda koja je uz zvuke saksofona učila svoje nove košarkaške pokrete. Oženio je Jessicu Olsson, Šveđanku koja je inače sestra mnogo poznatije braće Olsson koja igraju fudbal.

Nakon neuspjeha protiv Heata i godinu dana kasnije protiv Warriorsa, Dirk je sa Holgerom otputovao na Novi Zeland. Živjeli su nekoliko dana na plaži, bez ičega, kao dva potpuno zaboravljena moreplovca koje je voda izbacila na obalu. Dirka je to restartovalo. To mu je u konačnici, par godina kasnije, i donijelo naslov prvaka NBA lige.

"Ovo je stvarni život. Ne postoji nikakav mentalni pritisak u prirodi. Tu kategoriju je izmislio čovjek. Jednostavno, samo brineš o stvarima koje možeš da kontrolišeš", rekao je tada Holger Geschwinder.

Danas, kada je Nowitzki u godinama i kada mu je ostalo još par godina aktivne košarke, teško je reći da je Evropa nekada imala boljeg košarkaša, pa makar se on zvao i pokojni Dražen Petrović. Postići preko 30.000 poena u takvoj ligi, kroz koju su prošla takva košarkaška imena. Nevjerovatno.

Gledati Dirka Nowitzkog kako igra, kako šutira, kako skače sa jedne noge, kako postiže poene. Čista nauka pretočena u melankoličnu umjetnost. Uostalom, još prije nekoliko godina Holger, Dirkov drugi otac i mentor, je to fino objasnio:

"Košarka je visoka umjetnost. Kao i svaka umjetnost ona ima svoja striktna pravila. Košarka je sport sa tri dimenzije. Košarka je kao ples. Nisam želio da od Dirka stvorim šablonskog igrača. Želio sam da stvorim umjetnika, šutera, napadača".

Najveći evropski igrač svih vremena. Das Wunderkind. Dirk Nowitzki. Ne idi još, majstore!

Novinar: Haris Ahbabović