Znam da su Edin Avdić i Adis Hadžić vrištali na svaki poen Celticsa ili Bullsa, dok sam ja letimično razgledao po frižideru i ostavi ne bi li pronašao koji zalogaj više, jer čekajući NBA u kasne sate budeš i više nego iscrpljen (Adis mi je kasnije tokom jednog razgovora pred kamerom Source.ba portala rekao kako su tokom te serije on i Edin iščupali kabal u kabini kada su skočili nakon trojke Allena). Tako je kada si lud za košarkom. Lud za NBA ligom. Lud za najatraktivnijom zabavom na Planeti. Ali, znam i samo jednu istinu. 

Vođenje lopte u stilu oronule kornjače i osjećaj da će upravo slomiti nogu kada doskoči na istu mu ne oduzimaju svu onu košarkašku besmrtnost koju posjeduje u svojim laktovima. Ne oduzimaju mu svo košarkaško umijeće i naslijeđe koje je donio na najsjajniju pozornicu, sa najviše svjetala na Zemlji. Ne oduzimaju mu ni svu onu lepezu tromih pokreta koji protivnika tjeraju na plač. Ne oduzimaju mu njegov snažni, ali i spori izbačaj, kojeg ne može braniti niko na svijetu. Ne oduzimaju mu njegovu svetost koju je donio sa sobom na parket. Ne oduzimaju mu njegovo sveto košarkaško ime. Samo je jedna ISTINA (The Truth). Samo je jedan Paul Pierce.

Nikada nisam volio Boston Celticse. Prije svega ne volim ekipe koje su bile veliki rivali Lakersima i srce mi se slamalo kada su Celticsi „izbušili“ Lakerse u šestoj utakmici NBA finala iz 2008. godine (to je ona sezona kada se NBA liga napokon smilovala i dodijelila Kobeju Bryantu MVP nagradu, iako je istu zaslužio barem tri puta ranije). Ipak, kada u TD Gardenu imate takve genijalce i košarkaške slikare kao što su Paul Pierce i Ray Allen morate priznati samo jedno – da su najbolji. A te 2008. godine jesu bili.

Kada o vama u superlativu govore košarkaške veličine kao što su Oscar Robertson (to je onaj „čiko“ što je donedavno držao rekord po tripl-dabl prosjeku u jednoj NBA sezoni, pa je to uradio i Russell Westbrook), Kobe Bryant ili Kevin Garnett, onda vam je svima jasno kakva je igračina bila Bostonova tridesetčetvorka. Paul Pierce. Istina. Kada o vama Doc Rivers piše hvalospjeve, vodi vas sa sobomo po klubovima i kada vas uvodi na nagovor navijača, onda znate kakva ste veličina. Paul Pierce. Istina. Kada KG zaplače pred kamerama na pomen vašeg imena, onda vam je jasno da ste Paul Pierce. Istina. Zanimljivo je to da je taj naziv dobio od Shaquillea O'Neala, s kojim će kasnije kratko igrati u Boston Celticsima.

Septembar je 25., a godina je 2000. Paul Pierce je u jednom noćnom klubu izboden čak 11 puta, u lice, vrat i leđa. Pierce je samo želio da razdvoji momke koji su učestvovali u tuči, a ubrzo nakon toga je dobio 11 uboda u tijelo. Podvrgnut je hitnoj operaciji koja je trajala satima. Neki od uboda su prošli par milimetara od srca i glavnih arterija, ali nijedan nije bio koban. Istina se vratila na parket već naredne sezone i odigrala sve utakmice u dresu Celticsa. Istinu, jednostavno, ne možete ubiti. Ona će uvijek biti tu. Tri godine kasnije, Pierce je donirao 2,5 miliona dolara bolnici u New Englandu u kojoj je operisan te noći i u kojoj su mu doktori spasili život. 

„Ovo je moja prilika da se odužim bolnici i ljudima koji su mi pomogli te noći. Oni su bili tu kada je bilo najpotrebnije, zato im se sada ovako zahvaljujem“, rekao je Pierce.



Zanimljivo je kako je Paul dobio nadimak „Istina“ kojeg mu je, kao što sam već napisao, dodijelio Shaq. Lakersi su u tijesnoj utakmici pobijedili Celticse sa 112:107, a Paul Pierce je zabio 42 koša, uz šut iz igre 13/19. O'Neal je nakon utakmice izjavio:

„Zapišite sada ovo: 'Ja se zovem Shaquille O'Neal, a Paul Pierce je je**** istina'. Zapišite tako i nemojte ništa više dodavati. Znao sam da zna igrati, ali nikada nisam znao da ovako zna igrati. Paul Pierce je istina“, rekao je te noći Shaq.

Nakon odlaska Jordana, a sa njim i njegovih Bullsa, uvijek sam najviše simpatisao Los Angeles Lakerse. Simpatisao ih je i Paul, pa je u vrijeme kada je bio dječak imitirao poteze najvećih legendi LA Lakersa. Nekoliko godina kasnije ih je ubijao u pojam. Čuvao je Bryanta direktno. Sveo ga je na mizerne procente šuta u NBA finalu. Znao je čak i direktno blokirati njegove šuteve. Bio je navijač Lakersa, a kasnije ih je sam pobjeđivao. Kobe Bryant – govorimo o trećem najboljem strijelcu NBA lige svih vremena. Boljem (barem tako brojke kažu) i od Michaela Jordana.

Maločas spomenuti incident u klubu Paul je ovako opisao:

„Želio sam samo da uživam u klubu. Ta noć u tom klubu kada sam izboden mi je promijenila život. Pozdravio sam se sa nekoliko djevojka, a onda se samo nešto počelo dešavati. Neki momci su nas napali i počeli da nam prijete. Uboden sam nekoliko puta. Cijeli naš separe je bio od krvi. Disao sam duboko koliko sam mogao i nadao se da neću izgubiti previše krvi kako ne bih umro. Sreća pa je bolnica bila udaljena od kluba jednu ili dvije minute. Doktoru sam samo ponavljao: 'Hoću li umrijeti, hoću li umrijeti?'“, rekao je Paul Pierce nakon kobne noći kada je izboden.

A znate li zašto ga je Shaq nazvao istinom? Ne zbog te noći i tih 40+ poena. Nego zbog toga što je Pierce bio igrač koji je igrao bolje što je protivnik bolji. Sve što je veći ulog imat ćete bolju istinu. Pravu istinu. Paula Piercea. Ne vjerujete? Pogledajte samo kako je igrao tu seriju protiv Bullsa 2009. godine, kako je igrao protiv Cleveland i LeBrona Jamesa ili godinu ranije kako je igrao protiv Bryantovih Lakersa. Veći ulog - veća mu**. To je bio Paul Pierce.

Život Paula Piercea je također bio težak. Nikada nije upoznao svog oca. Kada je bio u osnovnoj školi, nastavnik ga je upitao:

„Paul, šta želiš biti kad porasteš?“, a Pierce je kao iz topa ispalio:

„Želim da budem smetljar na ulici i da sakupljam smeće“.

- To je veoma lijep izbor za jednog mladića, ironičan je bio nastavnik koji nije mogao da vjeruje šta je Paul upravo "ispalio".



Paul Pierce je odrastao svega par stotina metara od GW Foruma, nekadašnje dvorane LA Lakersa u kojima se igrao Showtime. Uživo je gledao Magica, Worthyja i ostalu klapu.

„Ponekad smo se i sami znali ušunjati u dvoranu i gledati Lakerse. Gledali smo Magica i Worthyja i kopirali ih nakon utakmice“, rekao je Paul.

Od samih početaka u NBA ligi, Pierce se nametnuo kao sjajan strijelac, skakač i asistent, te je postao jedan od najboljih igrača Istočne konferencije. U sezoni 2001/02. Pierce je uz pomoć Antoinea Walkera, odveo Celticse do finala Istočne konferencije gdje su izgubili od New Jersey Netsa. U trećoj utakmici serije, Pierce je od svojih 29 poena, 19 postigao u zadnjoj četvrtini čime je odveo svoju ekipu do pobjede unatoč zaostatku od čak 21 poena.

Kada su na početku sezone 2007/08. Celticsi napokon kreirali sjajan tim i kada je stvorena velika četvorka (Paul Pierce, Ray Allen, Kevin Garnett, Rajon Rondo), iste sezone je stigla NBA titula, a Pierce je proglašen MVP igračem NBA finala u kojem su Celticsi lako pobijedili LA Lakerse sa 4:2.

"Kada gledaš njegove noge i njegovu igru, to je veoma teško naučiti, ali je isto tako veoma teško braniti", rekao je njegov trener u Celticsima i Clippersima Doc Rivers.

"Klasika. Jedna od najhladnokrvnijih zvijeri koje sam upoznao u svom životu", rekao je Kevin Garnett.

Dvije su stvari po kojima je Istina bila prepoznatljiva. Jedna je nevjerovatna snaga i odlučnost da trenira dvostruko više od svakog svog saigrača, svakog svog protivnika. Tap, tap, tap... Pierce je samo trenirao, šutirao i driblao. Slična radna etika se može naći kod Kobeja Bryanta, iako je Kobe bio malo radikalniji (radi se o čovjeku koji je toko ljeta ustajao u četiri ujutro kako bi trenirao, svaki dan, dok su neke njegove kolege pušile marihuanu po Kubi ili Havajima).

Druga stvar je to da je konstantno provocirao svoje protivnike. Svađao se sa saigračima, protivnicima, trenerima, svojim trenerima, navijačima, sa svima. Brojni njegovi bivši treneri su rekli kako je Paul sjajan igrač, ali kako ga je gotovo pa nemoguće trenirati (iako je Danny Ainge kasnije rekao da je PP bio igrač koji se lako trenirao). Nakon što mu je sasuo dvije-tri trojke u lice okrenuo se prema Michaelu Jordanu i rekao mu:

„Starče, jednostavno si prestar za ovu igru. Napusti ovu ligu. Vrijeme je da ideš“, rekao je Pierce.



Plakao je. Plakao je Paul, a i brojni navijači Bostona na njegovoj posljednoj utakmici u TD Gardenu, kada su Clippersi gostovali kod Bostona. Kao i da su se suze na njegovom licu uklopile u onu njegovu prepoznatljivu tromost. I suze su sporo padale niz lice Istine. Ali su bile istinite.

Odlazi pretposljednji Mohikanac ove igre (čeka se još Dirk). Iako ga nikada nisam volio, niti sam bio ljubitelj Celticsa, Paul Pierce je toliko veliki da je zaslužio da napišem tekst o njemu. Pa makar bio i nešto kraći od mojih prethodnih. A znate zašto? Zato što je Paul Pierce ISTINA. A istina je samo jedna.

Novinar: Haris Ahbabović