Dešavalo se i to da je izvršen veliki broj samoubistava nakon te finalne utakmice na Maracani kada je Brazil izgubio od Urugvajaca. Navodno se oko 300 ljudi ubilo nakon poraza Brazila. Eto, šta ti je fudbal. Samo što su ga neki baš preozbiljno shvatili. Način života, red, rad, posao, porodica, kuća, žena, djeca. Život. Sve. To je fudbal.

Veće čudo se dogodilo četiri godine kasnije na Mundijalu u Švicarskoj kada je tadašnja Zapadna Njemačka pobijedila čuvenu mađarsku laku konjicu sa Sandorom Kocsisem, Jozsefom Tothom, Xavijem Hernandezom tog vremena - Nandorom Hidegkutijem, i neprevaziđenim golgeterom i jednim od najboljih napadača u historiji šutanja lopte, Ferencom Puškašom. Ferenc Puškaš. Cristiano Ronaldo prije Cristiana Ronalda. Mađarska laka konjica. Preteča svake tiki-take koja se pojavila nekoliko decenija kasnije, prvo pod vodstvom Johana Cruyffa i njegovih katalonskih dječaka, a poslije i nekih novih klinaca (prije svega mislim na Pepa Guardiolu).

Mađarska je bila apsolutni favorit tog Mundijala i u grupnoj fazi je deklasirala Njemačku sa 8:3 (Južnu Koreju su, primjera radi, deklasirali sa 9:0). Šta je, uostalom, ko mogao da očekuje od Zapadne Njemačke, zemlje koja je potpuno razrušena izašla iz Drugog svjetskog rata svega par godina ranije. Bitno je učestvovati, to je bila parola tadašnjih Pancera. Pogledajte samo slike Berlina, Frankfurta, Munchena ili ostalih njemačkih gradova iz 1945. godine. Sablasni gradovi iz kojih su i duhovi davno pobjegli.

Njemačka je, ipak, napravila veliki podvig i plasirala se u finale gdje ju je čekala, ko drugi nego, mađarska laka konjica, ista ona Mađarska koja im je u grupi "utrpala" osam komada. Sve prognoze su bile na strani Mađara. Tako je i počelo, već nakon osam minuta Mađari su imali vodstvo od 2:0. Sve je bilo gotovo. Bit će zaboravljeni duhovi predratnog Mundijala iz Francuske. Mađari mogu da slave. Laka konjica će napokon dobiti svoje zlatnike. Švabe nisu mislile tako. A niko nije mislio ono što su Panceri mislili. 

Nijemci su shvatili da im je jedini spas protiv Mađarske kiša koja je taj dan, 4. jula 1954. godine, bila najavljena u Bernu. I pala je kiša, a nakon toga je pala i laka mađarska konjica. Nijemci su na kraju slavili sa 3:2 i napravili jedno od najvećih čuda u povijesti sporta. Tog 4. jula je kreiran ELF. Univerzalna fudbalska četa koja je spremna da pobijedi sve, i onda kada to od njih ne očekujete. Tog 4. jula kreirana je fudbalska mašina koja radi sve do danas, šezdeset i kusur godina kasnije, bez ikakvog podmazivanja. Mašina koja melje sve ispred sebe. Najveća fudbalska sila koja se može zamisliti. Zaboravite na Brazilce i Argentince, zaboravite na Real Madrid i Barcelonu, zaboravite na talijanski fudbal s kraja devedesetih, zaboravite na ekspresni i popularni engleski Premiership. Njemačka fudbalska reprezentacija je najveća fudbalska sila u historiji ovog sporta. Tog 4. jula se dogodilo čudo. Das Wunder Von Bern. Čudo iz Berna. Obavezno pogledajte taj film.

Koliko vas je čulo za ime Fritza Waltera? To je kapiten tadašnje reprezentacije Zapadne Njemačke koji je, sa suzama u očima, podigao pehar koji je namijenjen za najbolji tim na svijetu. Po tom čovjeku današnji stadion Kaiserslauterna nosi ime. Stadion Fritz Walter. Neka ti je vječita slava prvi kapitenu Elfa. Neka ti je vječita slava, frajeru fudbalski.



Godine su prolazile, a Njemačka je gotovo pa uvijek igrala važnu karijeru u svijetu fudbala. Do dana današnjeg četiri Mundijala i čak tri Evropska prvenstva. Dajte mi jačeg? Brazil? Mislite onaj Brazil kojeg je Elf na njihovom travnjaku u polufinalu SP prije tri godine razbio sa 7:1? Koješta. 

"Kada u grupi na Euru 2004. godine ne možeš da pobijediš Latviju (koja je te godine zalutala na EP) i onda napraviš rekonstrukciju i kreiraš novi (poboljšani) plan. Od 2004. godine, nakon tog Eura, Njemačka je na svakom narednom velikom takmičenju igrala barem polufinale. Znate šta su napravili u Brazilu prije tri godine. U nedjelju sa C timom igraju finale Kupa konfederacija. Večeras im mlada repka osvoji Euro protiv Španije u kojoj su igrali Gerard Deulofeu, Hector Bellerin, Inaki Williams, Saul Niguez, Sandro Ramirez i Marco Asensio. Kakva je to fudbalska sila i mašinerija. Jednostavno, ELF", napisao sam prije nekoliko dana na svom Facebook profilu.

Mundijali u Švicarskoj, Zapadnoj Njemačkoj, Italiji i Brazilu (osim toga imaju finala Mundijala u Engleskoj, Španiji, Meksiku i Južnoj Koreji/Japanu). Evropski šampionati u Italiji, Belgiji i Engleskoj (finala u Jugoslaviji, Švedskoj i Austriji/Švicarskoj). Prije dva dana su sa C timom osvojili Kup konfederacija, prošetali se ljudi do finala. Mislim, prošetala se djeca do finala. Mlada reprezentacija im je, također, prije nekoliko dana osvojila Euro. A sve dok se oni najpoznatiji njemački fudbaleri odmaraju u tropskim krajevima, ispijajući neki ljetni sokić i plivajući u moru. 

A znate šta je Joachim Low uradio svojim fudbalerima pred početak Mundijala u Brazilu? Odveo ih je u najtopliji dio Brazila, umotao u celofan i obukao im skafandere, te im naredio da tako trče i treniraju. Naši fudbaleri su, primjera radi, trenirali u Hrasnici jer je Hrasnica mnogo bliža restoranu gdje svaku noć pjeva izvjesna Ifeta. To je ta razlika u mentalitetu. Zato oni jesu najbolji, a zato mi jesmo tu gdje jesmo.



"Fudbal je igra u kojoj 22 čovjeka trče naokolo, šutajući loptu, u kojoj jedan sudija napravi gomilu pogrešaka, te u kojoj na kraju uvijek pobijedi Njemačka", rekao je veliki engleski golgeter Gary Lineker nakon poraza od Njemačke u polufinalu Mundijala u Italiji 1990. godine. 

Pa dobro, neki će reći - Njemačka je uvijek imala moćne timove. A kako onda nazvati tim u kojem su igrali Rehmer, Baumann, Ramelow, Ziege, Neuville, Hamann, Ricken, Jancker, Asamoah, Kehl, Bode, Böhme, Schneider, Metzelder i Butt? Taj tim je, vjerovali ili ne, stigao do finala Svjetskog prvenstva u Južnoj Koreji i Japanu. U finalu nisu mogli protiv moćnog trokuta Ronaldo - Rivaldo - Ronaldinho. Brazil je tada, u to vrijeme, jednostavno bio prejak za Pancere. A nije da nisu imali svoje šanse. Sjetite se samo promašaja Olivera Neuvillea.

Dvije godine kasnije, Njemačka je došla u jakom sastavu na Euro u Portugalu i obrukali su se. U grupi su izgubili od Čeha, a odigrali su neriješeno sa Holanđanima i maločas spomenutim Latvijcima. I onda samo BUM. Niotkuda. Potpuna rekonstrukcija saveza. Potpuna rekonstrukcija fudbala. Potpuno resetovanje uma. Potpuno resetovanje fudbala. Ugasi mozak i pusti ga da se malo ohladi. Angažovan je ogroman broj skauta koji su bili zaduženi za to da nijedan Nijemac ne zaigra za neku drugu reprezentaciju. Kada kažem Nijemac, mislim na svakog čovjeka koji je rođen na tlu Njemačke, nebitno da li je arijevske krvi ili je porijeklom sa Kavkaza. Bitno je bilo samo da ima njemački pasoš.



Rezultat? SP u Njemačkoj 2006. godine - treće mjesto. EP u Austriji i Švicarskoj 2008. godine - finale. SP u Južnoj Africi 2010. godine - treće mjesto (tukli Engleze 4:1 i Argentince 4:0), EP u Poljskoj i Ukrajini 2012. godine - polufinale, SP u Brazilu 2014. godine - šampioni (pobijedili Brazil u polufinalu sa 7:1), EP 2016. godine u Francuskoj - polufinale. Kup konfederacija 2017. godine u Rusiji - šampioni sa C timom. SP u Rusiji naredne godine? Možete i sami nagađati.

Eto, to ti je ELF. To su ti Panceri. To ti je fudbal. To ti je sila. Pa ti vidi šta ćeš i kako ćeš. To su ti Švabe!

Novinar: Haris Ahbabović