Čuli ste za bogatog bečkog biznismena Hansa Laudu? Poznato vam je njegovo prezime. Da, tako ste i mislili. To je djed Nikija Laude, trostrukog šampiona Formule 1. Nikijevo srce je jutros prestalo da kuca. Otišao je jedan od najvećih u historiji auto-moto sportova. Otišao je veliki Niki Lauda, čovjek kojeg su zvali "Računar sa mozgom". 

Ako vas išta može potaknuti da pogledate film "Rush", u kojem lik Nikija Laude tumači sjajni Daniel Bruhl (Bruhlova uloga je bila, zaista, za Oscara, a film je istinsko remek djelo), a lik njegovog velikog protivnika Jamesa Hunta tumači Chris Hemsworth, onda to može da bude činjenica da je na neko bolje mjesto, tamo gdje će se vjerovatno prepirati sa Sennom da li da prekorači onih svojih čuvenih 20 posto rizika, otišao Niki Lauda. Niki, najveći vozač kojeg je Austrija ikada imala. Meni lično, jedan od pet najvećih vozača u historiji Formule 1. Michael Schumacher prije Michaela Schumachera. 

Niki Lauda se rodio u bogatoj austrijskoj porodici. Kako to obično biva u bogatim porodicama, posebno onima koje ne mare za snove svoje djece, Lauda nije imao poseban izbor. Mogao je da radi u lokalnoj kompaniji svog bogatog i poznatog djeda ili je mogao da bude odbačena crna ovca koja će ostati bez marke u novčaniku. Niki, poznat po svojoj trvrdoglavosti, ali i upornosti, odlučio je da bude crna ovca i da se tako hendikepiran trka sa cijelim svijetom. Ne mislim ovdje na trke na stazi, mislim ovdje na činjenicu da je bogati dečko došao u situaciju da moli banke da mu odobre kredit kako bi uložio u svoju F1 karijeru koja je bila na samom početku. A ko bi, dovraga, želio uopće da zaposli arogantnog brbljivca koji je bio toliko samouvjeren da može da bude najbolji i najbrži? 

"Zaboravite na porodični posao, ne morate mi pomoći. Uspjet ću sam. Samo zapamtite jedno, kada postanem svjetski šampion, nemojte me tražiti. Tada neću biti vaš sin, vaš unuk, niti ću biti neko ko vas poznaje", rekao je Niki svojoj porodici i napustio rodnu kuću u Beču.



Veliki Enzo Ferrari će kasnije shvatiti o kakvom čovjeku se radi, ali prije toga, Niki je morao proći sav pakao sranja koje je značilo - ko jači, taj kači. Niki Lauda, u očaju i zbog velikog duga, razmišljao je i o samoubistvu, ali je na kraju uzeo još jedan kredit od Raiffeisen banke i pristupio BRM-u (British Racing Motors) 1973. godine. Međutim, tim kojem se Lauda pridružio bio je u padu te se na prijedlog svog kolege iz tima, Clayja Regazzonija, pridružio ekipi Ferrari za takmičarsku sezonu 1974. Vlasnik Enzo Ferrari je pitao Regazzonija o Laudi i nakon što je dobio samo pohvale na račun Laude, ugovor je potpisan, a Niki Lauda je dobio dovoljan iznos za ugovor da riješi svoje novčane dugove.

I prije samog Laudinog dolaska u Ferrari počelo je jedno od najvećih rivala u povijesti Formule 1. Rivalstvo između Nikija Laude i Jamesa Hunta. Lauda je vozio za Ferrari, Hunt je vozio za McLaren. Obojica su bili svjetski šampioni. Lauda je bio posvećeni genije koji je 24 sata živio F1, Hunt je bio posvećeni partijaner koji je 24 sata živio kao da ga sutra neće dočekati. Upravo je to možda i jedan od razloga što nas je James Hunt tako rano napustio. Preminuo je od srčanog udara u 45. godini života.

"Na stazi, James Hunt je bio izuzetan protivnik. U F1 postoje dobri i loši vozači, ali i postoje oni specijalno talentovani koje je bilo veoma teško pobijediti. James Hunt je bio jedan od njih. Mnogo smo imali poštovanja jedan prema drugom. U tim danima, sjediti u takvim bolidima i voziti preko 300 kilometara na sat, a ako samo jedan od nas napravi malu grešku, značilo je da će neko poginuti. Hunt je bio vozač kojeg nisi mogao proučavati. James je jedini čovjek kojem sam ikada zavidio u životu", rekao je svojevremeno Niki Lauda.

Uprkos tome što su bili rivali koji u F1 do tada nisu bili viđeni, Niki i James su van terena ostali veliki prijatelji. Uostalom, njihov odnos se drastično promijenio nakon Laudine kobne nesreće u Nürburgringu 1976. godine, kada je austrijski vozač gotovo u potpunosti izgorio u svom bolidu nakon stravične nesreće. Lauda je prije utrke tražio od organizatora i ostalih vozača da se utrka odgodi, jer je to "barbarska utrka opasna po život". Međutim, organizatori to nisu željeli da učine, ali ni njegov veliki rival James Hunt koji je smatrao da je to samo Laudina taktika kako bi dobio F1 šampionat. Na kraju se ispostavilo da je Lauda bio upravu.



Sedmicu dana prije utrke za VN Njemačke na Nürburgringu, iako je bio najbrži vozač u tom trenutku, Lauda je pozvao svoje kolege da bojkotuju utrku, uglavnom zbog sigurnosnih uslova koji su vladali na 23 kilometara dugoj stazi. Kao razlog za bojkot naveo je da organizatori nemaju dovoljno sredstava da pravilno upravljaju tako dugom stazom, uključujući nedostatak vatrogasnih vozila, vatrogasne i sigurnosne opreme i sigurnosnih vozila. Osim toga, na dan utrke počela je padati i kiša, što je dodatno otežale uslove u Njemačkoj. Većina ostalih vozača glasala je protiv bojkota tako da se utrka nije odgodila.

U drugom krugu utrke na Nürburgringu, na vrlo brzom lijevom zavoju, Lauda je doživio nesreću u kojoj je njegov Ferrari skrenuo sa staze, udario u nasip, zapalio se i pri tome se sudario sa bolidom Bretta Lungera. Za razliku od Lungera, Lauda je ostao zarobljen u olupini bolida. Vozači Arturo Merzario, Lunger, Guy Edwards i Harald Ertl stigli su na mjesto udesa nekoliko trenutaka kasnije, ali prije nego što je Merzario uspio izvući Laudu iz bolida, pretrpio je teške opekotine na glavi i nagutao se toksičnih plinove koji su mu oštetili pluća. Iako je nosio modifikovanu kacigu, pjena se stisnula nakon čega mu je kaciga skliznula s glave nakon nesreće, ostavivši lice izloženo vatri. Neposredno nakon nesreće Niki je bio svjestan i bio u stanju da stoji, ali je kasnije pao u komu. Lauda je u nesreći pretrpio velike povrede u vidu ožiljaka od opekotina na glavi, izgubivši većinu svog desnog uha, kao i kosu na desnoj strani glave, obrve i kapke.

Izgled velikog austrijskog šampiona od tog dana je u potpunosti promijenjen. Lauda je ličio na strašilo. Uprkos teškim povredama glave, Niki se na stazu vraća svega šest sedmica nakon nesreće u Njemačkoj, te u Italiji pravi čudo i osvaja četvrto mjesto. Niko nije vjerovao da se čovjek vratio na stazu, jer uopće nije bio dovoljno oporavljen. 

Lauda je kasnije rekao kako je upravo James Hunt probudio u njemu takmičarsku životinju koja mu nije dozvoljavala da leži u bolovima i da se oporavlja, nego da ide na stazu i da se takmiči sa Britancem. Prije svega nekoliko mjeseci Laudi su transplatirana pluća, ali "Računar sa mozgom" ovu utrku nije uspio završiti. 

"Kada su mi naštimali pluća, onda sam išao na transplantaciju kože. Uzimali su mi kožu sa nogu i onda je stavljali na glavu. Kada sam se probudio nakon operacije, ruke su mi bile vezane, a medicinska sestra je sjedila kraj mene i čitala knjigu. Ona mi je rekla da me nadzire da slučajno ne dodirnem svoje lice rukama, jer bih tako uništio operaciju lica. Druga sestra mi je potom rekla: 'Da li želiš da se pogledaš u ogledalo?'. Kada sam se pogledao u ogledalo, nisam mogao da vjerujem šta vidim. Onda sam sebi rekao: 'Izgledat ćeš ovako do kraja života, šta ćeš onda uraditi?' Ništa! Tako je kako je. Imam kačket na glavi, jer je to zaštita od glupih ljudi koji me gledaju glupo. Kada mi dođu ljudi i osjetim da me čudno gledaju zbog mog izgleda, kažem im: 'Gledaj me u oči dok pričaš sa mnom, dovraga'. Uostalom, ja imam razlog da izgledam ružno, neki drugi ljudi to nemaju. Oni su svakako ružni", rekao je Niki Lauda.



Niki je jedini čovjek koji je još prije 40 godina imao hrabrosti velikom Enzu Ferrariju da kaže ono što bi mnogi voljeli danas da kažu čelnim ljudima Ferrarija, ali se ne usuđuju. Niki je bio čovjek koji je stvari nazivao pravim imenom.

"Enzo me je upitao kakav je bolid, a onda sam mu otvoreno rekao: 'Bolid je jedno obično sranje'. Onda mi je Piero Ferrari, sin od Enza Ferrarija, rekao da ne mogu reći da je auto sranje, ali sam mu rekao: 'Zašto ne mogu da kažem kada je zaista tako?!' Onda je Piero preveo Enzu šta sam rekao, pa je Enzo upitao: 'Ferrari nije dobar?" 'Da, Ferrari je obično sranje', direktno sam rekao Enzu. A onda mi je Enzo rekao: 'Uredu, šta nije uredu, reci mi?', pa sam mu pobrojao sve. 'OK, ako ti popravimo auto kako želiš, koliko brže možeš da voziš?' Rekao sam mu: 'Od tri do pet sekundi po krugu'. 'OK, popravit ćemo ti auto, ali ako ne budeš išao toliko brže, onda si otpušten, jer si rekao da je auto sranje i da možeš voziti bolje ako ga popravimo'. Na prvom testu sam vozio čak osam sekundi brže. Nakon toga, Enzo me je veoma poštovao", rekao je Niki.



Od čovjeka koji je napustio porodicu jer ga nije podržala u njegovim trkačkim namjerama, Niki je bio sličan i van F1 terena, ali i na njemu. Često puta je isticao da uopće nema pravih prijatelja, a zapravo jedan od najboljih prijatelja mu je bio upravo James Hunt, njegov najveći rival i jedini čovjek kojem je ikada zavidio.

"Mnogi su mi dolazili i govorili da mi žele biti prijatelji zbog ovoga ili onoga. Onda sam odlučio da se zaštititim od toga, pa sam se upitao: 'Gdje su pravi prijatelji?' Pravi prijatelj je onaj kojem se možeš obratiti bilo kada u 24 sata i pričati o bilo kakvom problemu kojeg imaš. Iskreno, nisam imao nijednog takvog prijatelja. Moja bivša supruga je znala reći da sam na stazi, tokom trkanja, najveći šu*** na Planeti i bila je u potpunosti upravu. Jednostavno sam bio takav, blokirao sam sve sa strane i samo se fokusirao na trkanje. Nakon nesreće me gledala i pomislila je: 'Nadam se da će sada prestati', ali ja nisam želio da prestanem, jer sam želio sebi dokazati da mogu dalje", rekao je Lauda.

Na neko bolje mjesto jutros je otišao "Računar sa mozgom". Otišao je veliki Niki Lauda, sin bogatih stanovnika Beča koji nisu marili za njegove snove, ali je on itekako mario za svoje snove. I ostvario ih je, itekako ih je ostvario. Veliko srce i nevjerovatna predanost su ono što od Nikija niko ne može da kupi, po bilo kojoj cijeni. Sve ima svoju cijenu, ali Nikijeva želja da bude najbolji nema, jer kao što je i sam nekada rekao, "Lauda nije neko ko odustaje".

"Mnogo ljudi kritikuje Formulu 1 da je to jedan obični bespotrebni rizik. Ali, kakav bi onda život živjeli kada bi samo činili ono što je neophodno?"

Auf Wiedersehen, Herr Lauda!

Novinar: Haris Ahbabović