Postoje dvije fotografije koje oslikavaju mentalitet i shvatanje ne samo fudbala, nego shvatanje svega kada su u pitanju njemački kolektivi, bez obzira da li se radilo o lokalnoj fabrici za proizvodnju cijeđenog soka od jabuke ili fudbalskom kolektivu kao što je Bayern Munchen. Na dvije različite fotografije se oslikava taj ludi, bolesni, nevjerovatno utančani i kristalnim putem napisani njemački fudbalski mentalitet. Dok su na jednoj fotografiji fudbaleri PSG-a u delirijumu nakon pobjede protiv Red Bulla, što je i razumljivo jer su ljudi stigli do svog prvog finala Lige prvaka, na drugoj fotografiji su fudbaleri Bayerna koji mirno sjede nakon rutinske pobjede protiv Lyona i plasmana u svoje 11. finale Lige prvaka. Kao da su tek završili obični termin fudbala i odmaraju se. Njemački mentalitet ne priznaje nikakve euforije dok posao ne bude završen. Jednostavno pravilo uspjeha za sva vremena.

'Totalni fudbal' u dresu Bayerna

Zna to najbolje Gary Lineker kojeg je njemačko koplje toliko puta ranilo, baš kao i brojne poklonike ostvrskog fudbala. Ranilo ih je one '90. godine, kada su Nijemci izbacili Engleze i plasirali se u finale Mundijala, ali i šest godina kasnije kada je Elf, u Hramu fudbala - na Webleyju, pobijedio Gordi albion i plasirao se u finale Eura. Trebam li, uopće, dodati da su Panceri osvojili i spomenuto SP, ali i EP?

"Fudbal je igra u kojoj 22 čovjeka trče naokolo, tjeraju loptu, u kojoj jedan sudija napravi gomilu pogrešaka, te u kojoj na kraju uvijek pobjeđuju Nijemci", legendarna je i sada već pomalo otrcana izjava Garyja Linekera, koja iz dana u dan stoji kao dokaz da je to zaista tako kako je rekao Gary.

Teško da je jedna ekipa na ovako maestralan i zaslužen način osvojila najveće klupsko fudbalsko takmičenje na Planeti. Bayern je to uradio onako kako to samo rade veliki šampioni - pobijedili su u svakoj utakmici od početka takmičenja, a redom su padali Tottenham, Olympiacos, Crvena zvezda, Chelsea, Barcelona, Lyon i na kraju PSG.

Kako objasniti totalni Bayernov fudbal koji vas, jednostavno, ostavlja bez daha. Ne možete da ga ne volite. Često se vežem za holandsku reprezentaciju iz sedamdesetih i desetljeća kasnije, kada smo vidjeli neke od najvećih mađioničara sa loptom koje je fudbal ikada dao. Često se vežem za taj totalni fudbal izumitelja Rinusa Michelsa, kojeg će kasnije kopirati brojni treneri, od Cruyffa, Guardiole i brojnih drugih - neki sa velikim uspjehom, neki sa manje uspjeha, a neki potpuno ne razumijevajući šta to, dovraga, predstavlja taj veličanstveni fudbalski sistem koji svakoga ostavlja bez daha, a protivnike u velikoj nedoumici - kako mu se oduprijeti. Kada ste u prošlom vijeku željeli da kažete da neko igra magični, onaj najljepši fudbal onda ste samo svoju ekipu trebali da usporedite sa selekcijom Holandije koja je tada igrala najlepršaviji fudbal ikada viđen, ako zanemarimo brazilske Karioke sa početka sedamdesetih.

Totalni fudbal kojeg smo od Bayerna gledali ove sezone, posebno kada je na klupu stigao do tada nepoznati Hansi Flick, kupio je ljubitelje fudbala širom svijeta. I da ne miješamo ovu vrstu fudbala sa čuvenom Barcinom tiki-takom. Fudbal kojeg preferira Bayern je sve u jednom. I totalni fudbal, i tiki-taka, i agresivnost, napadanje, trčanje, disciplina, postavljanje, odlična tranzicija, jednostavan fudbal, konkretan, dopadljiv, simpatičan i učinkovit. Fudbal sa neke druge planete, a sve zbog onog upornog njemačkog, bavarskog mentaliteta čije su preteče bile Otmar Hitzfeld, Stefan Effenberg i njihova družina, te Jupp Heynckes, Phillip Lahm i veći dio družine koja je i sinoć podigla popularnog "klempu".

Flick i Hasan - dobitna kombinacija

Kada smo kod Flicka, čovjek ima fascinantne brojke u ovoj sezoni. U Ligi prvaka je pobijedio sve i svakoga, doslovno. Ukupno je sa klupe vodio 36 utakmica Bayerna, a u njih 33 je izašao kao pobjednik, uz svega dva poraza i jedan remi. Ako uzmemo u obzir da su porazi došli u direktnim okršajima sa njemačkim klubovima, gotovo da mu se to ne može nimalo zamjeriti. U Evropi nije štekalo, ni najmanje. Bayern je pod njegovim vodstvom postigao čak 116 golova, a primio svega 26. Dakle, Bayern je u prosjeku postizao više od tri gola po utakmici. Uvjedljivo je osvojena Budesliga, njemački Pokal također lagano, baš kao i titula u Ligi prvaka, gdje je, primjera radi, Bayern tukao Tottenham sa 7:2, Zvezdu sa 6:0, Chelsea sa 3:0 i 4:1, Barcu sa 8:2, Lyon sa 3:0 i na kraju PSG sa 1:0.

Veliku zaslugu za nevjerovatnu Bayernovu sezonu ima i naš Hasan Salihamidžić, kojem je ovo bilo treće finale Lige prvaka kao uposlenika u klubu. Jedno je izgubio kao igrač, ono na Nou Campu protiv Manchester Uniteda, jedno je dobio kao igrač, dvije godine kasnije na San Siru protiv Valencije, a sada je kao sportski direktor podigao trofej. Zaslužan je za brojne transfere, ali onaj najvrijedniji je dovođenje nepoznatog Kanađanina Alphonsa Daviesa koji se pokazao kao veliko pojačanje i nevjerovatan talenat. Salihamidžić je također 'glavni krivac' jer će dres Bavaraca od naredne sezone nositi njemački reprezentativac, Leroy Sane.

I tako, dok gledamo Salihamidžića kako se grli sa Karlom-Heinzom Rummeniggeom, u Bosni i Hercegovini i dalje vlada ultrakafanska priča da je Hasan neko ko nikada "nije igrao svim srcem" za reprezentaciju BiH, te da je uvijek bio bolji u Bayernu, nego u selekciji BiH. Priča koja te izludi da pomisliš da nekim ljudima, jednostavno, treba zabraniti praćenje i komentarisanje fudbala. U Bosni i Hercegovini si neko kome se svaki potez mjeri i stavlja na vagu ispitivanja, u Njemačkoj i ostatku Evrope si fudbalski genije i odličan sportski radnik. Zato Njemačka jeste tu gdje jeste. Zato mi jesmo tu gdje jesmo. Kvazistručnjački mentalitet sa primjesom mirisa ubuđalosti.

Ono što je posebno zastrašujuće je to da je Bayern već napravio ozbiljnu pripremu za narednu sezonu. Većina igrača ostaje, još uvijek se ne zna sudbina Thiaga Alcantare, ali u klub je stigao već spomenuti Sane. Okosnica tima su veoma mladi fudbaleri. Primjera radi, Sule, Davies, Pavard, Kimmich, Goretzka, Sane, Coman, Gnabry, Zirkzee... Niko od njih nema više od 25 godina. Uz par iskusnih starih lisaca kao što su Neuer, Muller i Lewandowski dominacija je, vjerujem, zagarantovana.

Mentalitet tigra i finoća mašine bez greške

"Kada sam '93. godine osvojio svoj prvi Premiership, želio sam da moji igrači ostanu fokusirani, čvrsto na zemlji. Na taj način sam želio zadržati prednost i ojačati snagu Manchester Uniteda. Rekao sam tada: 'Neki ljudi se žele odmarati, samo žele otići u Saltcoats, 25 milja udaljenu obalu od Glasgowa. Neki su sretni ako mogu ostati kod kuće i gledati patke kako plivaju u jezeru. A neki žele otputovati na Mjesec", rekao je svojevremeno Sir Alex Ferguson nakon prve titule Man. Uniteda pod njegovim vodstvom u Premier ligi.

Rijedak je to primjerak mentaliteta koji ne poznaje granice i koji je drzak i bezobrazno uspješan. Upravo takav mentalitet ima Bayern, od samog svog osnivanja, kroz sve svoje generacije, kroz sve Kaisere, Tigere, Titane, Lahme, Mullere i Neuere. Jer, meni je Bayern Munchen ono što je na travnjaku bio Stefan Effenberg. Meni je Bayern ratnik, koji uvijek ide prvi na čelu kolone, koji nikada ne posrće, koji se nikoga ne boji, koji ništa, ama baš ništa, ne prepušta slučaju. Meni Bayern djeluje baš kao i Effenberg, Der Tiger, kao tigar koji je spreman da vas razbije u paramparčad i da ne trepne.

Vjerovatno smo dobili ekipu koja bi mogla dominirati svjetskim fudbalom u narednih barem pet godina. Ne vidim tim koji trenutno ima bolju viziju fudbala od Bayerna!

Novinar: Haris Ahbabović