Nekoliko hiljada kilometara istočno od  Bosne i Hercegovine i njenog društvenog sivila, u sunčanoj zemlji Izraelu, živi čovjek po imenu Gideon Greif. Gospodin Gideon, sada već u zrelim godinama, kada se pod život podvlači crta i sabiraju i oduzimaju životni uspjesi i promašaji, može  biti zadovoljan onim što je postigao tokom svojih 71 godinu života koliko hoda ovom planetom. Diplomirani historičar, magistar historije, doktor nauka sa prestižnog Univerziteta u Beču, visokorangirani službenik izraelskog parlamenta, predavač i profesor na izraelskim i svjetskim univerzitetima, stručni savjetnik Muzeja u Aušvicu, dobitnik brojnih nagrada, pedagog, priznati stručnjak i istraživač. Gospodinu Gideonu Greifu, uglednom historičaru iz Tel Aviva, trebalo je samo još nešto za završetak briljantne karijere historičara i naučnika, trebala mu je jedna nagrada, ona za širenje istine o holokaustu. Tu nagrada vjerovatno nikada neće dobiti i sam je kriv zbog toga.

- Njemačka ambasada u Tel Avivu obavijestila je danas uzvanike da će ceremonija u čast 
izraelskog istoričara Gideona Greifa, zakazana za 10. novembar, biti odgođena “zbog nepredviđenih unutrašnjih razloga“,  objavili su mediji prošle godine. 


„Nepredviđeni unutrašnji razlozi“ koji će izraelskog historičara koštati nagrade, one koje dodjeljuje njemački predsjednik, a koju je čekao cijeli život, nalaze se u Banja Luci, u ladicama, fasciklama  i glavi čovjeka koji i nama cijeloj međunarodnoj zajednici  zadaje strašne glavobolje. Prije neke tri godine, Milorad Dodik, tadašnji predsjednik entiteta RS, u želji da se što više dodvori svom biračkom tijelu i ponizi bošnjački narod, posebno preživjele Srebreničane, formirao je „stručno tijelo“ pod nazivom „Nezavisna međunarodna komisija za proučavanje stradanja svih naroda na području Srebrenice u razdoblju 1992-1995. godine.“ Komisija je imala jednostavan zadatak: Da umanji broj žrtava u Srebrenici i da kreira neku novu istinu, onu po mjeri Dodika i njegovog režima, a to je da u  julu 1995. nije počinjen genocid. Na čelo komisije koja se nije osvrtala na presude domaćih i međunarodnih sudova, gdje je genocid dokazan i presuđen, postavljen je Gideon Greif.


Komisija za izvrtanje istine 


- Iako Komisija ne smatra ubistva koja su se dogodila oko Srebrenice genocidom, ona uvažava činjenicu da su hiljade ljudi (uglavnom ratnih zarobljenika) ubijene na najstrašniji način i da odgovorne za ove gnusne zločine treba kazniti – navodi se. 


- Naime, činjenica je da je postojao plan Vojske Republike Srpske da preuzme kontrolu nad teritorijom same enklave Srebrenica, ali logičan zaključak je da je takva akcija bila od vojnog značaja iz više razloga. Već je rečeno da je to područje bilo pod kontrolom naoružanih brigada 28. divizije Armije Republike BiH čije je sjedište bilo u Srebrenici, stoga je jasno da su snage Vojske RS smatrale da trebaju da imaju kontrolu nad istim. Stalno je postojala prijetnja od naoružane 28. divizije pod komandom Nasera Orića, a jasno je da te trupe nisu samo postizale vojne uspjehe već su počinile i ratne zločine nad srpskim stanovništvom u njihovim selima. Upravo su Direktive 7 i 7/1 VRS donijete zbog prijetećih napada od strane hrvatskih i muslimanskih snaga. Najzad, analizirajući Direktive postaje jasno da je napad na enklavu bio zasnovan na vojnoj nužnosti, odnosno da je glavni cilj bio potpuno fizičko odvajanje Srebrenice od Žepe čime se trebalo spriječiti pojedinačno komuniciranje između ovih enklava – piše u Izvještaju.


Gideonova Komisija ima svoju verziju značenja pojma „genocid“ i koristi termin „olako“. 

- U širem smislu, od presudnog značaja za prevenciju budućih genocida je da se pojam genocida kao zločina nad zločinima ne smije razvodniti. Ako bi se taj termin tako olako koristio, kao u slučaju događaja u Srebrenici tokom jula 1995. godine, na kraju bi postao besmislen. Ako se takvo pravno razumijevanje ostvari u budućnosti, navodi o genocidu postali bi redovni saputnici svake vojske i zajednički za sve sukobe i što je najvažnije nosili bi sa sobom male posljedice – upozorava Komisija.


Ova neobična komisija bavila se i brojem stradalih u srebreničkoj regiji, prvenstveno brojem ubijenih Bošnjaka. Napominju da je do sada bilo široko prihvaćeno tumačenje da ubistvo 8.000 muslimanskih muškaraca nalikuje genocidnim zločinima koje su počinili nacisti, sistematski odvajavši Jevreje i druge manjine od ostatka stanovništva, da bi ih potom ubili.


– Nalazi Komisije pokazuju da se zločin takve prirode nije dogodio. Štaviše, Komisija je utvrdila da su muslimanske snage 28. divizije Armije Republike BiH unutar Srebrenice formirale vojnu kolonu sa više od 12.000 pripadnika vojske koja se probila kroz formacije srpske vojske i krenula prema muslimanskoj teritoriji. Napadi na ovu kolonu, koji su prouzrokovali smrt približno četiri do pet hiljada pripadnika 28. divizije Armije Republike BiH, mogu se smatrati legitimnim vojnim akcijama. Međutim, pogubljenje 2.500-3.000 vojnih zatvorenika, uključujući nekoliko stotina muških civila iz baze Potočari, pored nekoliko stotina razmijenjenih vojnika, predstavlja ratni zločin. Komisija ne sumnja u zločinačku prirodu ovih ubistava – navodi se u zaključcima Dodikove komisije za izvrtanje istine. 


Tako je ugledni naučnik i historičar Gideon Greif, preko noći od priznatog stručnjaka, skliznuo u opskurnost i dobio nimalo zahvalan epitet, negator genocida. Ta titula nije nimalo laskava i zbog nje slijede posljedice. Dovoljno da se i u glavi profesora Greifa upali alarm i da kontroverzni izraelski historičar izjavi da će revidirati sporni izvještaj Republike Srpske o genocidu u Srebrenici, a čiji je jedan od autora.


- Objašnjenje izvještaja ćemo objaviti u nekoliko sljedećih sedmica, rekao je Greif dodajući da će u njemu biti sadržani odgovori i onima koji su ga optužili za reviziju historije.
Gospodin Greif sada se posipa pepelom i tvrdi da će revidirati svoje stavove, te da je sada saglasan da je u Srebrenici ubijeno 8.000 ljudi.


- Nismo izostavili niti jednu žrtvu, niti jednu. To je bila moja lična greška koju ćemo ispraviti i objavit ćemo ono što je istinito. Mislim da će se tada kontroverze oko komisije značajno smanjiti. Ovo je broj koji se od početka spominje - 8.000. Mi to ne iskrivljujemo i mi to prihvatamo. Naravno da osuđujemo zločine, a mi ćemo to još snažnije naglasiti u našem obrazloženju, istakao je.

- Nakon što smo pregledali kritike i bili upoznati s tekstovima koji su objavljeni, osjećali smo da nam je kritikama nanesena nepravda jer nismo imali loše namjere. Nismo namjeravali iskrivljavati historiju, nismo namjeravali da počinioce oslobodimo krivice, uvjerava Greif da javnost da eto on i njegova ekipa nisu imali loše namjere. 


Naravno da Gideonu Greifu niko ne vjeruje kada je u pitanju naknadna pamet i navodno kajanje zbog pogrešno interpretiranih stavova u izvještaju koje u naručili Milorad Dodik i njegova vlada. Da stvar po profesora Greifa bude još teža, on se nalazi na udaru medija i stručne javnosti u svojoj vlastitoj državi, Izraelu. 


Očajnički pokušaj kontrole štete


Izvršni potpredsjednik Svjetskog jevrejskog kongresa (WJC) i profesor na Pravnom fakultetu Columbia u New Yorku Menachem Rosensaft  smatra da ovaj izvještaj neće promijeniti mišljenje historičara. Ocijenio je da je Greifova najava da će revidirati izvještaj "očajnički pokušaj kontrole štete".

- Kao sin dvoje ljudi koji su preživljeli Aušvic i Bergen-Belsen i koji su bili duboko posvećeni prenošenju dokaza budućim generacijama o zločinima protiv evropskih Jevreja tokom holokausta, mene je posebno pogodila besramna manipulacija istinom u izvještaju. To je dokument koji zaslužuje da završi na smetljištu historije i služi samo da pokaže moralni pad pojedinaca, ukratko „korisnih idiota“, što oni i jesu, onih koji se trude poricati genocid i unijeti nemir - kaže ugledni profesor Menachem Rosensaft koji kaže da student na njegovom studiju koji bi se služio argumentima Greifove komisije ne bi dobio prolaznu ocjenu. 


Rosensaft je usporedio izvještaj Gideon Greifa sa nacističkom propagandom i Josephom Goebbelsom, Hitlerovim ministrom informisanja. 


- Još jedan katastrofalan aspekt Greifovog izvještaja je autorova očigledna namjera da su Bošnjaci krivci za radnje bosankih Srba, u suštini prebacujući krivnju na žrtve. Veliki dio izvještaja je posvećen genocidu koje su počinile ustaše protiv Srba i Jevreja u Drugom svjetskom ratu, kao i dugački izvještaji o navodnim agresivnim potezima Bošnjaka od 1991.  Prema argumentima u izvještaju bosanski Srbi ubili su srebreničke Bošnjake, ne kao dio genocida, nego iz osvete ili da preveniraju buduće vojne akcije Bošnjake, kako je rečeno. 


- Okrivljavanje Bošnjaka za zločine počinjene protiv njih podjeća na Goebbelsovo opravdanje nacističkih anti-jevrejskih pravila. Optužujući Alberta Einsteina i njemačke jevrejske pisce Emila Ludwiga i Liona Feuchtwangera da vode opaku kampanju protiv Njemačke, Goebbels je u aprilu 1933. objavio da je „Njemačka nacija sprema ostaviti po strani jevrejsko pitanje, ako Judaizam ostavi njemačku naciju na miru“ – smatra profesor Menachem Rosensaft.  

Od ovog lošeg izvještaja i njegovog autora peru ruke i oni koju su ga i priželjkivali i učestvovali u njegovoj narudžbi. 


- Naše institucije nemaju ništa zajedničko sa izvještajem. Nije ga organizirala Vlada. Vlada je željela tim stručnjaka da sazna šta se tamo tačno dešavalo, ali sve to nije bio alat u rukama Vlade – izjavila je  Željka Cvijanović, predsjednica RS-a u intervju za izraelski Haaretz. 



Gospođa Cvijanović ima vrlo jednostavan recept za suživot u BiH: Zaboraviti sve, ne pričati o prošlosti i gledati u budućnost. 


- Nađimo balans, recimo da su žrtve samo žrtve. Ne recimo da ova majka plače više nego druga majka jer pripadaju različitim narodima...Mi nikada nismo željeli politizirati bilo čiju smrt. Bosna ne može krenuti naprijed, jer mi čak i danas raspravljamo o ovakvim stvarima, umjesto da raspravljamo o energetskom sektoru...Moj stav jeste da sjednemo zajedno sa mojim kolegama, tako je uvijek. Razgovaramo o o svakom pitanju, kulturi, školama koje se trebaju obnoviti, o ratnim zločinima, o bilo čemu, raspravimo i pogledajmo kako možemo postići zajedničke stavove o pojedinim pitanjima -  kaže Cvijanović za ugledni izraelski list. 


Da li je ovaj politički vuk promijenio ćud ako pritisnut teškim pitanjima izraelskih novinara na trenutak promijeni retoriku? Nije, smatraju mnogi. 


- Politički lideri Republike Srpske, uključujući i trenutnu predsjednicu Željku Cvijanović, istrajno umanjuju i poriču punu realnost genocida...Poricanje se pojavilo u mnogim formama, od očiglednog negiranja događaja, preko minimiziranja broja žrtava, do trenutne pozicije u kojoj se priznaje da je u Srebrenici počinjen ratni zločin, ali kao odgovor na bošnjačke napade na srpske trupe i civile u toj regiji. Predsjednica Cvijanović istrajava na stavu da su događaji u Srebrenici osveta za nasilje koje su protiv Srba počinili Bošnjaci smatra Jelena Subotić, politologinja na Georgia State Univerzitetu.


Tako je Gideon Greif, izraelski historičar, namagarčen i iskorišten kao korisni idiot politike iza koje stoje Cvijanović i Dodik.  Zbog čega je čovjeku na kraju životnog i profesionalnog puta trebala ova blamaža? Hoće li mu sada od pomoći biti gostovanja na televiziji Happy i emisiji Ćirilica kod Milomira Marića ili gostovanja na TV Pink? Hoće li mu od koristi biti  orden „Viteza svetosavskog pacifizma“ koji mu je uručio Ivica Dačić, zamjenik premijera Srbije? Teško.


Sramota je relativan pojam, no kada budete proglašeni nepoželjnim gostom u zgradi UN –a, kada vas prozovu poricateljem genocida ili  vam moćna njemačka država uskrati već dobivenu nagradu, to nije dobro. Ovaj jeftini pokušaj izvrtanja istine presuđene na međunarodnim tribunalima donio je samo sramotu i za one koji u izvještaj naručili i one koji su izvještaj pisali.
 

- Da sam ja Milorad Dodik, tražio bih da mi se vrati moj novac – kaže pomalo ironično profesor Rosensaft. 


Novinar: Kenan Bešlija