Godine za nama obilježavaju razne afere na bh. političkoj sceni. Bilo da smo u sred globalne pandemije, pogođeni prirodnim katastrofama ili nečim trećim - važi izreka ,,selo gori, a baba se češlja''.

Sve se to posloži tako da se skrene pažnja sa glavnog problema koji potresa našu zemlju, a kao i uvijek iz nevolja koje nas potresaju izroni neprevaziđeni, crni humor.

U ovim danima obojenim bjelinom martovskog snijega, u kojima nam se zavrti u glavi od visokih brojki novoinficiranih žrtava COVID-a 19, ono što nam svakako ozari lica su nepresušne, satirične izjave političara koje nas ni u kojem slučaju ne mogu i ne smiju ostaviti ravnodušnim.

Prisjetimo se događaja koji je definitivno obilježio kraj 2020. godine i aferu ,,Ikona'' te riječi Ivanića da se ,,ovakva sramota nije dogodila u novijoj diplomatskoj historiji.'' kao i poruku bivšeg predsjednika SDS-a upućenu članu Predsjedništva BiH, Miloradu Dodiku, da pročita dječju bajku ,,U cara Trojana kozje uši''.

Dan za danom, jedna po jedna hitna sjednica Skupštine ili Vlade KS-a, međutim još uvijek smo daleko od konkretnog sporazuma o nabavci vakcine za građane, da ne govorimo o podjeljenim mišljenjima u vezi sa pooštravanjem epidemioloških mjera u cilju spriječavanja daljeg širenja koronavirusa. A možda se čekao povratak ,,delegacije NIP-a sa turističkog putovanja u Tursku''. Kao i uvijek, kako to biva, i od najbitnijeg ima bitnije; pa se tako i sada neki viši ciljevi stavljaju ispred onih koji bi trebali ići prvi - interes građana pada u drugi plan.  Čijom krivicom je ,,Sarajevo u do sada najgorem scenariju i postaje novi Bergamo''? Možda krivicom ,,neustavne Vlade i nesposobnog kriznog štaba'' samo su pretpostavke i neke od riječi koje se vode između političkih neistomišljenika.

Previše pitanja je pred nama, problemi se ili odgađaju ili ,,stavljaju pod tepih'', a promjena nigdje. Je li to ta svjetla budućnost koju trebamo da živimo?

Ono što mi, kao nijemi posmatrači, možemo da zaključimo jeste da se neke stvari nikada neće promjeniti, neka pitanja će vječno ostati u zraku, a oni koji su u takvoj poziciji - gledaće samo svoj interes.  Valjda je tako suđeno napaćenom Balkanskom narodu koji se bori za sopstvenu egzistenciju još od svog postanka.

(Semra Šantić)