Piše: Haris Ahbabović

Rađa je pričao o periodu pred Svjetsko prvenstvo 1990. godine, koje je propustio zbog neugodne povrede stopala.

Jugoslavija je bila na pripremnom turniru "Goodwill Games" u Seattleu gdje su sve ekipe sa Mundobasketa 1990 igrale. Rađa je u to vrijeme pregovarao sa više klubova, pa je morao svaki dan da se čuje sa menadžerom kako bi se dogovorili oko ponuda.

Rađa je otkrio kako je reagovao kada mu je menadžer saopštio da je italijanski Masseggero spremio milionsku ponudu za njega.

- Dogovor sa menadžerom je bio da mu se javim u određeno vrijeme jer pregovara sa više ekipa. Zovem ja njega i on kaže da imam ponudu. Reci, pitam ga. Kaže on meni:  "Je li sjediš". U govornici sam gdje da sjednem. "Sjedi na pod". Kad mi je rekao cifru, kao da mi je rekao dobar dan. Je*alo se meni za pare, bez obzira koliko je to bilo nevjerovatno. Nisam ni okom trepnuo, nije mi srce zalupalo. Meni je bilo važno da igram i da dobijem utakmicu, a o parama nikada nisam mislio.

Majka je bila u šoku kada joj je javio.

- Onda sam zvao majku kući i rekao joj za ugovor u dolarima, a ona pita koliko je to para. Ja joj prevedem u njemačke marke jer je sve onda bilo u njima, a ona me opet pita: "Koliko je to para". Ja prevedem u dinare. Na to će ona: "A koliko je to para". Onda sam joj izračunao da bi 700 godina sa svojom platom morala da radi za to, a da ne popije ni čašu vode, nego da sprema i sa strane. I na kraju ponovo pita ona mene... "A koliko je to para". Stara je očito bila u šoku - rekao je veliki Rađa.