Sve bi to prošlo neopaženo da otac djevojčice nije podijelio "facebook status" o njenoj inicijativi i reakciji majke dječaka uz pitanje “Kakvu to djecu odgajamo”. 

Danas se pitamo i u kakvom to društvu živimo, šta nas to tjera da omalovažavamo one lijepe geste nastale iz humanih poriva. 

Za Source portal govorila je Maida Horozović, socijalni radnik i jedna od osnivačica sada već poznatog Prety Woman Foruma na društvenoj mreži Facebook koja trenutno broji više od 62.000 žena.

Foruma čije je osnivanje zasnovano na ideji pojedinca, administratorice Nine Grebo te uz Maidinu, ali i pomoć ostalih administratora: Mirele Lučkin, Nejre  Šogolj i Sabine Merdić  s namjerom da od razmjene životnih iskustava i svakodnevnih ćaskanja prerastu u nešto više, korisnije, konkretnije. 

Maida navodi da su uz ovu osnovane i sestrinske grupe,  jer im je, kako kaže cilj osnaživanje  i umrežavanje žena. 

“Sestrinske grupe su ‘Prety woman kreativci, Preti woman domaće, Prety woman original gdje se prodaje garderoba nakon čega često dio novca ide I u humanitarne svrhe.  Svrha ovih sestrinskih grupa je također podrška ženama, a naročito ženama proizvođačima. Ko je god razvio posao preko foruma ili uz pomoć foruma vjerujte da nam se uvijek vraćao preko donacija, ne samo novčanih već i drugih”. 

Komentarušići kritike na račun djevojčice iz Kaknja, ali i na brojne humanitarne akcije koje ona i njene kolegice putem navedenog foruma realizuju Maida kaže da živimo u takvom društvu gdje pretežno  mislimo samo na sebe. 

“Pretpostavljam da je ta majka uradila, zato što je dječak sad 'ispao kao ološ, jer tobože se nije odrekao ničega'. Ljudi su dosta sebični, ali ima i izuzetaka. Znam da je djevojka naišla na dosta osuda, a to se dešava jer se javljaju majke druge, djece jer kao njihova djeca ispadaju loša, nehumana,  ali tu  je više riječ o socijalnoj politici”.

  
Naglasila je da se na socijalnoj politici uopće ne radii i ne govori dovoljno.

“Živimo u dobu interneta i trendova, a trenutno je jako popularno biti humanitarian. U jednu ruku drago mi je što je tako , a u drugu mi nije drago jer to rade ljudi koji nisu obučeni. Naravno, uvijek treba pomoći i izdvojiti bilo kakva sredstva za humanitarne svrhe. Za neku ozbiljniju priču treba iskustva i znanja. Socijalna politika u državi se ne popravlja, možda je čak i gora, jer nam je prije svega gore zdravstvo. Pa odmah imamo i lošiju socijalnu sliku čitavog društva. Sreća, društvene mreže su u dosta slučajeva dokazele da mi možemmo i bez države pmoći drugima, što se tiče bolesti, hrane i svakodnevnih potrebština. Ipak, bolje je osloniti se jedni na druge, nego na državu”, rekla je Maida. 

Prema njenom mišljenju, masa je čudo. 

“Masa zna povući i žene koje nikada nisu učestvovale u humanitarnim akcijama. Kada čuju priču, kada je to direktni kontakt sa onima kojima treba pomoć. Otprilike ima nekih 400 redovnih donatorki, ali imamo i veliki broj žena koji ne mogu svaki mjesec izdvojiti za humanitarnu pomoć, već izdvajaju svaka dva –tri mjeseca. Problem je što smo mi previše samoživi, kritični. Također, neznanje je veliki problem. Oni svi misle da su socijalni slučaj beskućnici, koji nemaju hljeba, nemaju telefon”, govori Maida i dodaje da su žene foruma prozvali sociološkim fenomenom. 

“To je jedna pozitivna priča i dokaz da pojedinac može jako puno. Mimo socijalnih ustanovama. Mi čak i pomažemo tim ustanovama, kao  što su Psihijatrijska bolnica u Sarajevu, Sigurna kuća. Mi njima potpomažemo, jer država ne izdvaja dovoljno za takve slučajeve”, smatra Maida. 

Kako nam kaže, ljudi često osuđuju žene sa više djece ne razmišljajući  o tome da su te žene možda prije više imale, ne razmišljaju o tome da će ta djeca sutra postati predsjednici, direktori, kvalifikovani akademski građani ove države. 

Dodaje da je problem i u tome je problem što mnogi ne gledaju širu sliku, kao i što je dosta onih koji sve posmatraju osuđivački. 

“Ljudi kojima mi pomažemo uglavnom traže hranu, odnosno osnovne životne potrepštine. Koje su prema Ženevskoj konvenciji, i svim ostalim zakonitostima zagarantovane svima.  Svi imajmu pravo na život, osnovne uslove. To nisu djeca koja traže more, skupe igračke, već koja traže hranu. To nisu žene koje su rađale djecu da bi dalje prosile, to je apsurdno i razmišljanje u tom kontekstu o tim ženama je oblik neznanja”. 

Kako kaže, to je stvar socijalne poliltike i kompleksno pitanje.

“Naše je da nahranimo, ko može i želi. To kako je došla u tu situaciju je već nešto drugo”, dodaje.

Broj žena i porodica koje ovaj forum pomaže konstantno varira. 

U jednom trenutku pomagale su 11 samohranih majki i 27 djece, te su za Psihijatrijskoj bolnici poslali više od 60 paketa.

 Sada su malo više okrenuti bolesnoj djeci, kojoj, kako Maida kaže trebaju nebulozne visoke cifre za liječenja. 

“Jedan od primjera pomoći je da kada nekoj ženi  koju podpomažemo ne dajemo novac, već joj npr. treba šporet, odnosno rabljeni i neko to pokloni. Znači, mi toj ženi ne pomažemo uvijek, pa je i zbog toga teško odrediti tačan broj onih kojima se pomaže”.

Naglašava da su im u fokusu samohrane majke i djeca, te naravno djeca jetimi. 

Također, kako je navela Maida, veliki je broj samohranih majki koje pomažu a čija su djeca bolesna ili se radi o djeci sa posebnim potrebama.   

“Zloupotreba ima dosta, ali neko ko se zaista namjerava baviti humanitarnim radom, smatram da mora uraditi totalnu anamnezu. Ne smiju se vodiiti emocijama, uredu je imati empatiju iI emocije, jer se u suprotnom ne bi bavili time. Međutim, prije svega bitno je uključiti razum te vršiti stalnu kontrolu”, naglašava Maida.

 A povjerenje je,kaže Maida, ključ svega. 

“Mi imamo svoje izvještaje  koji su transparenti, pretežno ne dajemo novac, već se  predaje hrana i potrebštine. Vodimo izvještaje koji su, iako je možda malo i ružno, javni zbog prirode grupe”, dodala je Maida. 






Novinar: Lejla Trle