6.12.2018. 11:47
0
"Na nebu se uvijek nešto dešava. Kod nas je problem što zimi praktično i ne vidimo nebo, pa moramo čekati proljeće, a astrografija je jedan od najtežih oblika fotografije"
Alan Ćatović rođen je u Sarajevu, 1979. godiine, a ono po čemu je postao interesantan bh. javnosti su njegove fotografije svemira, među kojima je svakako "Mliječni put iznad stećaka", "Mjesec sa stvarnom bojom", " Galaksija Andromeda", "Maglina Orion". Za naš portal govorio je o ljubavi prema svemiru, kako nastaju ove fotografije, koliko je uloga opreme ključna te o astrografiji i astronomiji u BiH.

Source.ba: Zaljubljenik ste u svemir, ako bih tako to mogla forumulisati. Od kud ta ljubav prema svemiru, svemirskim tijelima, astrofotografiji i astronomiji uopće?

Ljubav prema astronomiji pojavila se u djetinjstvu, najviše zbog mojih odlazaka kod nane u Veliku Župu kod Prijepolja gdje je noćno nebo fantastično (bezbroj zvijezda na nebu i jasno vidljiv Mliječni put) jer nema puno svjetlosnog zagađenja. Roditelji su mi u mladosti kupovali razne enciklopedije i bio sam čest gost biblioteka. A astrofotografiju sam zavolio jer je to jedan od načina da najbolje iz prve ruke upoznaš svemir. To je zasigurno jedan od najtežih oblika fotografije gdje se do granica testiraju vaše sposobnosti i mogućnosti opreme koju imate. 

Source.ba: Osnivač ste astronomske Facebook grupe “Sarajevo”. Koliko je astronomija kao zanimanje, ali i kao hobi zastupljena u BiH, te na koje je  sve načine nastojite popularizovati?

Neformalnu astronomsku grupu Sarajevo sam osnovao 2014. godine sa Jasminom Poturovićem i trenutno broji oko 1160 članova. Astronomija u BiH je praktično na koljenima i, koliko sam upratio, jedino na PMF u Banja Luci imaju neke predmete na odsjeku za Fiziku, vezane za astronomiju. Meni je astronomija hobi u kojem sam spojio tehničke vještine i estetiku. Kroz naš rad pokušavamo popularizovati astronomiju na razne načine, a na našem blogu Alancatovic.wordpress.com možete vidjeti na koje sve načine. Često dobijamo pisma podrške (najviše od mlađih ljudi), u kojima navode kako ih naš rad inspirira i da su dosta naučili. Nama je to dovoljna satisfakcija. Djelujemo lokalno, a mislimo globalno.

Source.ba: Na određen način vodite i bitku i za opservatorij, odnosno Bistrik-kulu na Trebeviću koja je i prije rata imala tu namjenu. Koliko je poznato Općina Stari Grad obećala je Društvu Orion ustupiti taj prostor, ukoliko pronađete sredstva za njenu obnovu. Možete li mi reći da li ste uspjeli obezbijediti sredstva i koliko je izvjesno da će Društvo koristiti Bistrik-kulu?

Ovu bitku vodi AD Orion i nadam se da će se prijeratna opservatorija osposobiti. To zahtjeva, osim ogromnih donacija, i sposobne ljude koji će moći voditi opservatoriju. Ovaj grad svakako treba jednu javnu opservatoriju. 

Source.ba: Prije četiri godine ste snimili Orion maglinu (poznatu i kao Messier 42, M42 ili NGC 1976). Zbog čega su taj, ali i snimci drugih pojava značajni za Vas, ali i za BiH naučnu zajednicu?

To je bio jedan mali korak za mene, a još manji na naučnu zajednicu. Šalu na stranu, to je bio prvi ozbiljniji astrofotografski snimak u BiH nakon rata i korak naprijed prema daljem usvajanju znanja u oblasti astronomije. Zahvaljujući tim prvim koracima sada možemo snimati i ostale tipove astrofotografije (planetarna, snimke Sunca, maglina, galaksija i klastera zvijezda), kao i diferencijalnu fotometriju, astrometrijue, spektroskopiju i uskopojasno snimanje. Slikama pokušavamo ispričati neku priču (obično je to spona između estetike i nauke) i siguran sam da, uz naša objašnjenja, ljudi kroz ove slike dosta i nauče. Pokazali smo da se i sa relativno jeftinom opremom (u poređenu sa svjetskim astronomskim centrima) može uraditi i nešto konkretno (praktično). Na ovom linku možete vidjeti neke naše dosadašnje snimke.

Source.ba: Možete li nam nešto više reći o opremi koja je potrebna za snimanja te vrste, koliko je dostupna kod nas? 

Počeli smo skromno (Dobson 1200/150mm), a trenutno koristimo apohromatski refraktor TE 50/330mm za širokokutne snimke i SW 120/900mm za većinu snimaka i posmatranje, te Schmidt – Cassegrain Celestron 200/2000mm za planete i manje galaksije, te za posmatranja. 

Ovu opremu ne možete nabaviti u BiH i najbliža lokacija za kupovinu je Zagreb (i Subotica). Dosta je skupa i to je jedan od razloga što kod nas nema dosta ljudi sa sličnom opremom. Međutim, i za one rijetke koji imaju sličnu opremu vrlo je teško napraviti ozbiljne korake u astrofotogafiji jer to zahtjeva konstantno učenje, dosta vremena i veliki fizički napor. Često se našalim da je ovo hobi za mazohiste.

Source.ba: Nedavno smo mogli posmatrati “pomračenje” Mjeseca, koja bi naredna pojava mogla biti interesantna na nebu iznad BiH?

Na nebu se uvijek nešto dešava. Kod nas je problem što zimi praktično i ne vidimo nebo, pa moramo čekati proljeće. Neke pojave su interesantnije od drugih, a za one koje zanima šta je trenutno zanimljivo na nebu - preporučujem da prate novosti na stranici space.com gdje se svakodnevno objavljuju vijesti i najavljuju dešavanja na nebu za svaki mjesec (pa i sedmicu) posebno. Često se npr. mogu posmatrati razni meteorski rojevi i za to vam ne treba nikakva oprema, samo čisto nebo i dobro društvo.

Source.ba: Za kraj, koliko je isplativo baviti se astronomijom u BiH i koji su Vam planovi za budućnost? 

Kada su M. Faradeja upitali koja je korist od elektro-magnetizma, on je postavio kontra pitanje: “Koja je korist od tek rođenog djeteta?”. I zaista, isplativost nauke se nikada ne treba dovoditi u pitanje. U svojoj knjizi Naš svemir, npr., detaljno sam opisao kakva je korist od astronomije. Što se tiče budućih planova, nastojaću da sa kolegom Džanom Jašarevićem napravim još bolje astro snimke, a kada nabavimo bolju opremu (bolji teleskop, prije svega) pokušaćemo otkriti novi asteroid ili možda čak i egzoplanet. 

Naša želja je i da nekad u budućnosti napravimo privatnu astronomsku opservatoriju (na nekoj tamnijoj lokaciji) u kojoj će biti planetarijum sa kino salom, prostorije za kurseve i predavanja za djecu koja bi mogla dolaziti organizovano, prostor za izložbe, restoran, i naravno, prostor za profesionalnu opremu. 


Neke od fotografija ovog astrofotografa pogledajte u nastavku:

Sunce

Snimak naše zvijezde (Sunca) sa Hidrogen alfa filterom. Prominencije (mlazovi usijanog plina) su vidljive po obodu Sunca, a granule unutar njega. U centralnom dijelu vidi se i karakteristična Sunčeva pjega. Snimak je načinjen pomoću solarnog teleskopa Lunt LS60, aparatom Canon 650D, uz barlow 2x. U svojoj knjizi Alhemičari univerzuma govorim detaljnije o Suncu (i ostalim zvijezdama).



Plejade, najpoznatija galaktička djeca

Plejade (M45, Vlašići) su jedan od najljepših dragulja noćnog neba. To je otvoreni zvjezdani skup (u sazviježđu Bik) kojim dominiraju vruće, plave, luminozne zvijezde spektralne klase B. Smatra se da ovaj skup sadrži preko 1000 zvijezda, sa ukupnom masom preko 800 Sunčevih masa i jedan je od najbližih otvorenih skupova zvijezda. Procjenjeno je da će Plejade kao skup postojati još samo oko 250 miliona godina. Poslije tog perioda raširiće se kao pojedinačne zvijezde ili višestruki sistemi zvijezda. Budući da masivnije zvijezde umiru prve, možemo datirati skup koristeći teoretski izračunatu starost najmasivnijih zvijezda patuljaka koje su ostale. Tako zvijezde Plejada ne mogu biti starije od 100 miliona godina. Svjetle i predivne, ove sestre su još uvijek galaktička djeca. Snimak je napravljen u Miševićima, sa 50/330mm apo TE, QHY II-L, na postolju EQ6, a obrada je izvršena u programima Pixinsight i Photoshop.

Stećci na Prečanskom polju kod Dejčića 

Blue hour na Bjelašnici. Stećci na Prečanskom polju kod Dejčića. Lijevo u pozadini Treskavica. Na nebu Mars (centar slike, u pravcu sazviježđa Strijelac), a desno od njega Saturn. Jedan nestvaran zalazak Sunca i uživanje u fotonima koji dolaze do nas.

Mjesec sa stvarnom bojom

Iako na prvi pogled fotografija površine Mjeseca djeluje crno bijela, ona to zapravo nije. Na površini se mogu primjetiti vrlo suptilne boje, koje se podizanjem saturacije kroz grafičko procesiranje mogu značajno istaknuti. Na stranu estetička prezentacija površine Mjeseca, boje Mjeseca nam pokazuju i kakva je mineralogija njegove površine. Boje su na Mjesecu različite zbog različitog udjela željeza i titana na površini. Zbog velike zastupljenosti željeznog oksida u područjima mora, ista su tamnija zbog slabe refleksivnosti. Mjesta sa većom koncentracijom titana još su tamnija. Titan, odnosno titan-oksid stvara pomak boje iz crvene prema plavom. Takođe, na nekim kraterima često se vidi izbačeni materijal (i u nekim slučajevima raspršen naokolo), pri čemu se može zaključiti da sastav udarnog tijela nije isti kao sastav površine Mjeseca. Snimak je napravljen sa APO 50/330mm i QHY-5IIL (video), kao mozaik od 9 slika (radi veće rezolucije). Obrada je izvršena u Registax, Kolor Autopano Giga i Photoshop.





Novinar: Lejla Trle
Fotografije: Alan Ćatović 



0
SOURCE PRIČE
NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne nužno i stavove internet portala source.ba. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal source.ba zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja. Zbog velikog broja komentara source.ba nije dužan obrisati sve komentare koji krše pravila. Kao čitalac također prihvatate mogućnost da među komentarima mogu biti pronađeni sadržaji koji mogu biti u suprotnosti sa vašim vjerskim, moralnim i drugim načelima i uvjerenjima.
 

Redakcija
T:
F:
M:
Marketing
T:
M:
Aplikacije
Mobilna aplikacija
Android aplikacija
Social

Copyright ©2009 - 2015, Source d.o.o.