Borba koju prolaze mališani oboljeli od raka, ali i njihove porodice, je mukotrpna, teška i duga, a nerijetko nakon izlječenja prisutne su i brojne posljedice samog liječenja s kojima se moraju nositi.

Tim povodom razgovarali smo sa Nejrom Musić, studenticom psihologije iz Sarajeva, koja se izborila se s teškom bolesti, rakom limfnih žlijezda.

Govorila je o tome koliko se danas promijenila svijst o teškim oboljenjima sa kojima se susreću mališani.

"Naš javni nastupi u posljednje vrijeme svakako su podigli svijest o opakim bolestima, o ovoj problematici. Mislim da je to sve manje tabu tema, ali i dalje se treba dost raditi. Priče onih koji su sve to prošli, a danas su tu sa nama su od neizmjerne važnosti, danas će ljudi baš zbog toga što se sve više i otvorenije govori lakše prići onima koji su prošli ili prolaze kroz te teške faze života ka izlječenju".


Podrška je pola izlječenja, kaže Nejra. 

"Definitivno kada imate podršku okoline mislim da ćete lakše podnijeti neke stvari koje donose tako teške bolesti. Naravno, ne nose se svi jednako s tim da o tome govore javno, neki nisu sppremni pričati o tome. Zamislite koliko je značajno kada nekome ko se bori sa bolešću priđe neko ko je sve to isto prošao, a danas je izliječen i vodi normalan život, sretan je i uspješan. Taj živi primjer nas koji smo to prošli je možda najbolji pristup, podrška, ali i nada za jedno dijete, ali i za roditelje", dodaje.

Udruženje Srce za djecu je od velikog značaja, brojne su akcije proizašle iz ovog udruženja, sa dosta djece i roditelja se radilo.

"Uvijek je pri udruženju psihološka pmoć bila na zavidnom nivou, prva osoba koja je mene posjetila u bolnici je bila psiholog Ina iz Udruženja, to se još više unapređuje, edukacije su uvijek u toku, Dosta stvari se uradilo, ali uvijek ima prostora za bolje. Vlast  bi trebale malo više povesti računa o nekim stvarima, da ne dolazimo uvijek u situaciju da mi moramo skupljati novac za liječenje nekog djeteta". 

"Mislim  da se u medijima previše prostora daje nevažnim ljudima, influencing je sada, recimo, postao unosan biznis kod nasi svi se koro bave tim stvarima. Mislim da je fokus medija i sveopća prisutnost pojedinih ličnosti iosoba koje nemaju jaku poruku niti svrhu prezastuplojena. S druge strane smatram da se više prostora treba dati stručnim ljudima, pametnim ljudima koji su posvetili svoj život da unaprijede naše društvo. Više se treba govoriti o ovim stvarima, ne samo mi koji smo se izliječili i koji smo živi primjeri te borbe, već i stručnjaci koji su svakodnevno rade sa tom djecom. Mora se podići svijest, jer  je apsurdno da i danas imamo primjere da vam neko priđe i kaže, - eto ja se ne mogu s tobom družiti, jer je rak prelazan, kakvu će to posljedicu ostaviti na onoga ko se liječi.  Jedini kojima bi se više vremena i prostora trebalo posvetiti kada je riječ o ovim temama su psiholozi koji mogu ljudima približiti određene stvari, kao i ostale stručne stvari. Također, ja jesam zahvalna medijima, jer se diže svijest, ali kao društvo bismo trebali da dajemo malo više pažnju tim stvarima, a manje tome ko je štao obukao i kakvu je sliku objavio na profilu. Ima zaista  i pozitivnim primjera infulensera, poput Mirze Mustafagića koji svaku akciju isprati na jedan poseban i dostojanstven način. Nema nekih fake objava, dođe na lice mjesta. U posljednjih godinu dana malo se i budi svijest tih influensera što se vidi u tome i da su se i posvetili ovim tematikama. Prije neki dan sam vidjela i jednu humanitarnu akciju, što je za svaku pohvalu. Mislim da to rebamo češće raditi, nije to samo kada je zlatni septembar, Race for the cure. Jedna objava možda ništa ne znači, ali drugoj strain, odnosno onima koji se bore protiv raznih bolesti itekako znači puno", objašnjava Nejra. 

Nejra je govorila i o značaju preventivnih mjera, redovnih kontrola.

"Kod djece je najvažnije da vam ništa ne kriju i ne lažu, jer ako ako nešto primijete, neku promjenu na svome tijelu veoma je bitno da vam mogu prići i govoriti o tome. Moj slučaj je bio takav, da sam ono što sam primijetila na tijelu mogla sakriti od majke pa čekati šta će biti, da li će to puknuti, smanjiti, ali sam jednostavno imala snage i povjerenja reći da mi je nešto iskočilo na vratu. S druge strane trebamo se osvijstititi da je obaveza svakog čovjeka da vodi brigu o sebi. Da za pola godine ili godinu možemo svi priuštiti da izvadimo bar osnovne nalaze krvi, ako smo već toliko zauzeti i ne možemo čekati KCUS. 

Vidjeli ste slučaj kod Donne Ares, pored sve stručne pomoći sve je bilo otežano jer se to sve kasno otkrilo", kaže Nejra. 


(Lejla Trle)