"Krao sam imam pet i po godina zatvora. Ni u zatvoru nisam bio čist. Navukao sam se i u Zenici i u Mostaru i tamo je droge puno, samo trebaš imati para. Meni su pare slali roditelji i nisu znali na šta ih trošim”, rekao je Nokto Elmedin bivši ovisnik, te dodao:

“I sada imam psihičkih problema. Moja je psiha najluđa. Tri puta sam bio na psihijatriji. Sad sam bio četrdeset dana u bolnici, psiha je najluđa, kriza nije toliko koliko je psiha da opstaneš, da ne uzimaš opet, da se vratiš u realni svijet. A gdje ću se vratiti kada je pun grad ovisnika, dilera na svakom čošku, kako ću se vratiti? Ovdje je dobro pravo, prvi put da sam čist nakon 15 godina od teške droge, da sam bez apaurina mjesec dana. To je za mene veliki uspjeh”, dodao je on. 

Sada se dobro osjeća, kaže. Ponekad ga hvata kriza, ali uspješno se nosi s tim. 

“Sad za sad mi je dobro, malo me psihički hvata kriza, ali mi je dobro, osjećam se nikad bolje u životu. Bio sam u komuni tri puta, ali sam ušao spolja, nisam mogao izdržati , bio sam navučen na kokain, na heroin. Jesam imao potrebu da pobjegnem iz komune jer sam mislio da su svi pametniji od mene, da mi naređuju, ali kada sam shvatio da nije je to to, da mi ljudi pomažu, dobro je”, kaže Nokto.  

Kada izađe iz komune ne planira ostati u Bosni i Hercegovini. 

“Osam osnovne imam škole završeno, šta nakon komune? Gdje? Ljudi koji imaju fakultete nemaju posla, kakav ja ovisnik bivsi, lopov, kriminalac kako me nazivaju inspektori, kako će mi posao davati? Ma nema šansi”, kaže Elmedin. 

Još jedan bivši ovisnik stao je pred kameru Sourcea. Emir Sadiković je iz Sarajeva i ima 22 godine.

“Počeo sam samostalno, kako su raja, tako sam i ja. Išao sam na dosta utakmica, gledao sam kako su oni radili, tako sam i ja, samo što sam ja malo više samostalno radio, koristio sam apaurine plave, alkohol i travu i hemijsko sredstvo. Ako ne uzmem osjećao sam se nervozno, napeto, dan mi je bio nikakav, imao sam glavobolju, gledao sam samo kako ću izaći, a kada sam uzimao, onda sam odmah dobio inspiraciju za sve”, kaže ovaj dvadesetdvogodišnjak za Source, te dodaje: 

“Varao sam po nalazima, prevarim doktora, dobijem u nalazu po četiri, po šest kutija, odem tamo prodam i tako skupim pare i kupim”, nastavlja svoju priču. 



Emir je u jednom trenutku shvatio da tako više ne može. Obratio se za pomoć i došao u Kampus na odvikavanje od droga. 

“Ja sam rekao sam da mi je dosta pošto imam ja prijatelje iz hokejaškog kluba Ilidža želim da prestanem s tim, želim normalan život, želim ako Bog da jednog dana da zaigram hokej kako treba”, govori nam Sadiković.

Još jedan oda muškaraca s kojima smo razgovarali je Dženo. On je opojna sredstva počeo uzimati nakon rata. Droga mu je uništila mladost, kaže on.

“Počeo sa uzimati heroin, travu pa heroin i ostale supstance, kokain, speed, ali najviše herion. Sedamnaest godina, od toga sam bio čist možda 3 godine. Dojadio mi je taj život i trebao sam neku izolaciju i gledao sam na internetu gdje bi mogao otići, negdje da se izolujem i tako da sam našao ovu komunu ovdje”, govori naš sagovornik. 

Znao je, kaže, kako je uz njega patila i cijela njegova porodica. Peirod od 17 godina koliko se on drogiraoje dugo, ali nisu mu ništa mogli. Radio je frizer, imao je frizerski salon, ali sve što bi zaradio, davao je za drogu. 



“Ja sam znao da sve to nevalja, ali nisam se mogao nikako oduprijeti. Bio sam i u zatvoru dvije godine čist, pa opet nakon izvijesnog vremena opet sam počeo uzimati. Nisam više htio da me drugi gledaju kako su me gledali do sad, kao kriminalca, kao narkomana, kao.. jednostavno se dogodilo, dosta više, proživio sam sve što se moglo proživiti, tako da ništa mi drugo ne preostaje nego da sada živim neki drugi život i ljepši. Ima mnogo lijepih stvari u životu za koje znam, a tada ih nisam mogao organizovati”, govori nam ovaj korisnik Kampusa.

Shvatio je, kaže, kako u životu ima puno ljepših stvari. Pola godine je proveo u komuni i sada se dobro osjeća. Kada izađe iz Kampusa planira otići u Švedsku, a ako se tamo ne snađe vratit će se u Sarajevo, otvoriti sebi frizerski salon i početi život ispočetka. 

KAMPUS JE SAM PO SEBI TERAPEUTSKI PROSTOR

Program tretmana odvikavanja od droga u Kampusu se sastoji iz tri faze. Adaptacija, rehabiilitacija i resocijalizacija.

"Ono što je faktički najbitnije jeste da osoba koja dođe u terapijsku zajednicu prepozna ovaj prostor koji je sam po sebi terapeutski, da ga prepozna kao sigurno okruženje, da usvoji vrijednosti terapijske zajednice, da počne živjeti jednu filozofiju terapijske zajednice i poslije toga sa svim usvojenim vještinama, kada izađe odavde, kada se počne, kada se vrati u svoju socijalnu sredinu, da živi život koji bi trebao da bude društveno prihvatljiv i produktivan”, govori za Source Šahin Kahrimanović, šef službe za stručne terapijske poslove.

Pored radno okupacione terapije u koju su korisnici uključeni tokom dana sa njima radi i stručno osoblje. Svaki korisnik jednom sedmično ima individualnu psihoterapiju sa psihologom i sa socijalnim radnikom, a i prolazi kroz grupni psihoterapijski rad. 

"Svakako da se sa svakodnevnim radom sa korisnicima oni motivisu i uviđaju koliko je težak ovaj problem, koliko je širok, koliko nekih drugih poteškoća uključuje, a ustvari obuhvata sve aspekte života, tako da u situacijama ukoliko prije nego što je vrijeme došlo da završi tretman ili želi da napusti i prekine tretman, naravno koristi se sve moguće krizne intervencije da se zaustavi”, kaže nam Nejra Zejnulahu Suljagić, psiholog u Kampusu. 

U pitanju su sekunde, kaže Selma, ili neka izgovorena riječ koja kod nekoga izazove emociju i spriječi ga da napusti terapiju. Strušnjaci u Kampusu motiviraju, ohrabruju, pružaju podršku korisnicima i pokazuju im suosjećanje da znaju da jeste teško, ali da bi bilo drugačije mora se proći jedan mukotrpan rad. Osim toga, prevencija kod problema ovisnosti je vrlo bitna. 

“Mi ustvari radimo na jacanju licnih kapacitet omladine, jer droge je uvijek bilo i uvijek će je biti nego da se mladi nauce da zive pored droge, da biraju zdrave zivotne stilove, tako da mi na radionicama koje radimo sa njima razgovaramo o komunikaciji, o donosenju odluka, o rjesavanju konflikata, o tome kako provode svoje slobodno vrijeme, jer je to jako vazno, to i jeste prevencija ovisnosti”, govori za Source Selma Šehić, stručni saradnik za primarnu prevenciju ovisnosti i edukaciju.  

U Kampusu je organizovana radna terapija kojom se unaprijeđuju radne sposobnosti klijenta, omogućava razvijanje novih vještina i utječe na formiranje radnih navika što klijentima daje osjećaj svrhe i sigurnosti. 

Novinarka: Merima Druškić
Snimatelj: Alen Alilović
Montažer: Ramiz Uzunović