Samo bih ga ljubila, a on mi ljutito kaže 'Joj nano', pa mu ja odgovorim 'Rodila te nana'
Ljubav između majke i djeteta je bezuslovna. Nosite ga devet mjeseci ispod srca i kada se rodi odmah ga volite, poprilično fascinantno, ali ljubav između nane i djeteta je jako posebna.
Kažu da nane nekada unučad vole i više nego rođenu djecu, pa smo u ime ove ljubavi porazgovarali sa nanama da nam objasne šta je to toliko posebno u ovom odnosu.
Senada Poturak jedna je od naših sagovornica koja ima dva unuka. Kaže kako je osjetila osjećaj do tada nepoznat kada je saznala da joj je kćerka trudna.
"To je bio nepoznat osjećaj. Prvo je to bio strah, nisam znala kako će se kćerka iznijeti sa svim što trudnoća nosi, pa i na kraju sam porod. Bila sam tužna jer mi je daleko pa nikakve fajde od mene, nisam joj mogla pomoći. Ja živim u Bosni, a kćerka u Geteborgu. Jedva sam čekala da se porodi iako nisam mogla biti pored nje", rekla je Senada Poturak za Source.
Njen prvi unuk se rodio u maju 2012. godine, a nana ga je vidjela tek u augustu.
"Zove se Eldar i prvi put sam ga vidjela u augustu te iste godine. Iskreno, osjećaji preplave insana pa ih ne možeš ni objasniti niti definisati. Samo sam ga nosala, ljubila, toliko bih ga mazila da bih ga ponekad i rasplakala", prisjeća se svog prvog susreta sa unukom Eldarom naša sagovornica, te dodaje:
"Sada već ima četiri godine i obzirom da on ima malog brata kom je devet mjeseci, on je sada nanin veliki dječak. To je nanin dunjaluk i nanino janje kako mu govorim kad se čujemo. Voli on nanu, ali više voli dedu jer je nekako s dedom više vremena provodio, jer je dedo malo više išao kod njega u goste", kaže nam Senada.
Senada sa mužem i unukom Eldarom
Upitali smo Senadu da nam pokuša objasniti kakva je to ljubav između unuka i nana, pa je potvrdila ono što smo napisali na početku članka. Unuče se može više voljeti od rođenog djeteta.
"Istina je kad se kaže da može više da se voli od onog koje rodiš. Kćerka mi je bila centar svijeta i kad bi mi moja mama rahmet joj duši reći unuče se voli više od svog djeteta, često sam i pomislila, a i rekla 'Bože mama šta je tebi, kako može tako', ona bi reci 'Može sine, može, vidjet ćeš', i stvarno je tako. Neka posebna ljubav, posebne emocije koje su neobjašnjive, kao što su i meni bile dok nisam postala nana", iskrena je Senada.
Rano je rodila dijete i kako kaže, ostala je željna tog osjećaja.
"Ja sam sa nepunih 19 godina imala dvoje djece i nisam vise rađala. Ostala sam željna tog osjećaja jer volim djecu, baš volim djecu. Sad mi je 48 godina i imam ova dva mala dječaka i niko sretniji nema od mene", kaže nam Senada i šalje fotografiju svojih unučića.
Mnogo je zanimljivih situacija Senada imala sa svojim unucima, a kaže da je svaki dan proveden s njima poklon od Boga.
"Sad nedavno kad mi je bio unuk ja ga ljubim, a njega to nervira i ljuti se jer znam biti dosadna kad je to u pitanju i kaže 'Jooooj nano', ono ljuto, a ja čučnem ispred njega i kaže 'Rodila te nana. Ja sam nana, a nane to rade i tome služe', a on me, srce moje, gleda ono zbunjeno pa kaže 'Pa dobro nano, hajd' može, ali malo'", kaže nam kroz smijeh Senada Poturak.
Još jedna ponosna nana koja je odlučila govoriti za naš portal je Alma Komljenović koja kaže kako je bila šokirana kada je saznala da joj je kćerka trudna.
"Imala sam 50 godina, bio je običan radni dan, ja na poslu i zvoni telefon. Zove kći. Onako iznenada mi kaže 'Čestitam, postaćeš nana'. Zamalo sam pala sa stolice, kolegica mi donijela limunadu da dođem sebi. Kćerka nije bila udata", za počinje svoju priču Alma Komljenović, pa nastavlja.
"Sva izbezumljena zovem muža na posao, a on mrtav-hladan 'Ni prva, ni posljednja'. Poslijepodne dolazi momak sa kćerkom u zvaničnu prosidbu. Nama gore što se udaje, nego što će roditi. I mi ubjeđujemo momka da ne treba osjećati obavezu ženiti je zbog trudnoće. Oni se ljube i kažu kako se vole", govori naša sagovornica.
Sve je krenulo svojim tokom, a Almin zet je i svoje roditelje o trudnoći obavijestio na isti način.
"Zet je i svoju mamu obavijestio na ovakav način, ali porukom. Prošla je svadba i mali problemi sa vjenčanicom zbog stomačića, a kada sam te zime dobila unuka, poludila sam od sreće", kaže za Source Alma.
Kako kaže, kupovala mu je i što treba i što ne treba, a uz njega i ona se osjećala kao dijete.
"On sada ima sedam i po godina, drugi je razred i kao što već rekoh, obožavam ga. Kad je sa mnom, ludo se zabavljamo i ja sam postala kao dijete. U međuvremenu muž i ja smo otišli u penziju, tako da je često kod mene. Najdraža zabava su nam LEGO kocke i kad sve istresemo na pod, nema se gdje hodati. Dobar je, poslušan i jako inteligentan, ali to će vam reći svaka nana za svoje unuče. Ljubav je to velika, ipak kod mene nema šale i zna se šta može, šta ne može i šta nije dopušteno. Smiješno je reći, ali i po horoskopu se slažemo: on vodolija s podznakom u ovnu, ja blizanac s podznakom u vagi", kaže naša sagovornica.
Alma Komljenović sa unukom
Na pitanje o tome da li se unuče voli više od rođenog djeteta Alma kaže da to nije moguće, te da se tu radi o različitoj vrsti ljubavi.
"Ne može se voljeti više od djece. Kad su mi djeca bila mala ustajala sam u pola 5, radno vrijeme mi je bilo od pola 7, pa sam po mraku izlazila na posao. Trebalo je djecu spremiti i sve ostalo. I onda sam se trudila sve obaviti na vrijeme i imala 50 kg jer nekad nisam stizala jesti. Onda je došao rat i proveli smo cijeli u opkoljenom Sarajevu. Kći je imala 7 god., a sin 4 i po kad je počelo. Uglavnom, preživjelo se i nekoliko puta za dlaku izbjegla smrt", kaže gospođa Komljenović i dodaje kako se unuče voli ne zbog toga što se sada ima više vremena za druženje s njim nego zbog iskustva koje je stekla kroz život.
"Nije stvar u vremenu, nađe se vrijeme za sve. Stvar je u mudrosti i iskustvu. Ne mogu reći da sam bila najbolja mama, ali dala sam sve od sebe da to budem. Imala sam velikih grešaka, ali čovjek i uči na greškama. Stvar je i u shvatanju života. kad dođeš u neke godine, jednostavno usporiš i posložiš prioritete", kaže Alma za Source.
Drugačije razmišlja sada nego kada je bila mlađa, opuštenija je, pa je i odnos prema članovima njene porodice opušteniji.
"Ranije je sve moralo biri pod konac, a sad baš me briga. Upravo se istuširala i sjela igrati igrice, a trebala bih brisati prašinu. Poranila kao uvijek, skuhala paprike, japrak i šnicle u saftu. Eno i pekač mi peče integralni hljeb, kuća miriše, unuk će doći kod mene iz škole, ispisaće zadaću, naučiti i onda ćemo se igrati. Možda i obrišem prašinu, ali baš me briga, ima važnijih stvari u životu", kaže za kraj naša sagovornica, a porodica sigurno jeste puno važnija.
Razgovarala: Merima Druškić