Razgovarali smo sa nekoliko žena koje su majke i koje su bile voljne sa našim čitateljima podijeliti svoje iskustvo sa poroda.

"Kod mene je bilo suprotno, što je porod bio bliže sve je manje bilo straha i jedva sam čekala sa upoznam svoju curicu. O mnogo čemu se razmišlja, ali kada dođe do tog momenta nema mjesta bolu, razmišljate samo o tome da beba bude dobro", rekla nam je Dragana Minić koja se nedavno porodila.


                                        Dragana Minić pred porod

Njen porod je trajao od 11.00 sati do 19.26 sati kada je rođena njena djevojčica, a vodenjak je doktor probio oko 17.00 sati.

"Kada su mi dali moju bebu onako umazanu tek izvađenu kao da se nebo otvorilo, kao da mi je čitav svijet bio pod nogama. Nema ljepšeg osjećaja u zivotu. Sve se isplatilo, neugodnosti tokom trudnoće, bolovi jer moja beba je postala moj centar svijeta, moja sreća i najveća ljubav", kaže nam Dragana Minić. 

Minela Kobaš je sa prvim djetetom mlada zatrudnila. Imala je dvadeset jednu godinu kada je ostala u drugom stanju, a kaže kada je vidjela plusić na testu za trudnoću njenoj sreći nije bilo kraja. 

"Mislim da sam od tog dana pa sve do poroda svaki dan čitala o tome, kako i šta treba, nisam se plašila, ni poroda ni kako ću poslije, jer sreća da ću imati bebu je preovladavala", kaže za Source Minela Kobaš.

Obzirom da je ima dvoje djece, kaže kako joj je oba puta vodenjak pukao tokom spavanja.

"Sjećam se prvi put muž i ja spavali, u sred noći se probudim i pomislim 'Joj Bože, pa ja se upiškila'", govori kroz smijeh Mineka, te dodaje kako joj ni na um mi nije padalo da je vodenjak zapravo pukao.



"Međutim ubrzo smo shvatili i zaputili se u bolnicu. Bolovi su ubrzo počeli, sve je trajalo nekih 3 do 4 sata. Ja sam izabrala epiduralnu anesteziju i ni u jednom trenutku nisam bol osjetila, ali i da jesam isplatilo bi se jer osjećaj imati to maleno stvorenje na svojim grudima je neopisiv. To se mora doživjeti da bi se shvatilo", rekla je Minela Kobaš.

Dževada Gajić se porodila na carski rez jer je strah od poroda bio veliki. 

"Stalno sam razmišljala da li će sve biti u redu. Ne podnosim bol, pa mi je najveći strah bio kako ću sve to izdržati. Carski rez jeste bolan, ali nije strašno. Dobiješ inekciju protiv bolova ujutro i uvečer i podnosiš to lakše. Naravno, kad god se pomjeriš ili nakašlješ zaboli te, ali se može podnijeti. Ipak je to rez i ne možeš očekivati da ne boli", rekla je za Source Dževada Gajić.

Prvi put kada  je uzela svoju bebu u ruke kaže da su je preplavile emocije.


                            Dževada Gajić sa bebom

"To ne možeš uporediti ni sa čim. U to malo biće se na prvi pogled zaljubiš i zavoliš ga više od života. Ja sam plakala kada sam vidjela svoju djevojčicu. Suze radosnice nisam mogla zaustaviti", rekla nam je Dževada.

Dan poslije poroda je ustajala uz pomoć. Dva dana nakon poroda normalno se kretala i ustajala bez ikakvih problema. 

"Četrdeset dana poslije poroda ja sam se potpuno oporavila. Kao da se nisam ni porodila. Rana je zarasla bez ikakvih problema. Bolova nije bilo i sve je super", kaže za naš portal Dževada Gajić.

Svetlana Pavić ima dvoje djece, udala se rano, sa sedamnaest godina. Sa prvim djetetom bilo je straha od poroda. 

"Pa kao i svaka prvorotka bilo je tu straha, koliko-toliko, ali nisam ja toliko o tome razmišljala, muž je radio, pa sam ja uzimala knjige, čitala o porodima, izjavama majki i kako postupiti poslije poroda i uživala  sam u tome, smirivalo me, jednostavno sam se psihički spremala za porod, jer je to nešto veliko pri čemu treba da budeš svjestan i bez mnogo panike. Kod mene je realno ispalo bolje nego što sam uopće mislila, svakome bi zaželjela svoje porode", kaže nam Svetlana Pavić.

Kako kaže, bila je upućena da svaki porod boli, ali i da nisu sve žene iste i da ne podnosi svaka isto bol. 

"Ja sam po prirodi uvijek hrabra i snažna bila, tako da sam se "pomirila" sa tim- bolit' će, ali će proći, samo neka sve bude OK, a sa druge strane sam i o bebi razmišljala, kako ću sve stići, kako će biti i evo živa sam, zdrava, prava", kaže naša sagovornica.

Prvog sina je prenijela četiri dana, došla u bolnicu i čekala bolove da prirodno krenu. 

"Bila sam otvorena 3 cm nekada oko 20:00h i do 00:00h sam se otvorila do 7 cm. Sačekali su još malo i onda su mi probili vodenjak i ušla sam u rađaonu u 02:00h, a rodila zdravog dječaka u 02:05h. Samo tri mala konca sam imala. Sa drugim sinom je bilo još lakše, bila sam kod kuće počelo me boliti i javila sam se doktoru. Kaže hitno bolnica 5 cm otvorena, primili me, pregledali i smjestili u predrađaonu oko 15:00h, otišla sam u WC, vratila se, legla, pukao mi vodenjak, i onda smo čekali bolove i da se otvorim još. Kad sam se otvorila smjestili me u salu u 17:10h, a rodila u 17:16h. Sa njim nisam imala nijedan konac, super sam prošla", kaže za naš portal Svetlana Pavić.

Emina Ljutić Delić smatra da svaka buduća majka ima malu dozu straha pred sam porod tako da je i ona imala. 

"Brinula sam se, mučila kako ću ja to, je li zaista intenzitet bola jak kao sto pričaju itd., ali opet o bebi više razmišljaš. Jedva čekaš da vidiš to malo stvorenje koje si nosio ispod srca devet mjeseci", rekla nam je Emina Ljutić Delić.

Sam čim poroda nije dugo trajao, a osjećaj kada je uzela bebu u ruke, kako kaže, je nevjerovatan.

"Umorila sam se od bolova, vozanja po bolnici, igala i infuzija, dva puta sam se napregla i Edah je već bio tu. Teško je opisati taj osjećaj. Malo stvorenje, plačko, prljav i topap na grudima se umirio kad sam mu poželila dobrodošlicu. On je šutio, a ja plakala od sreće", rekla nam je Emina Ljutić Delić.

Na pitanje da li je porod bolan ona kaže:

"Nismo sve iste. Ne podnosimo svi isto bol, pa ne mogu žene tvrditi da nije bolno. Meni je bio horor, zaista. Bol koja ne prestaje nego postaje jača i jača svakog momenta. Taman kad udahneš zraka i kontaš da je prestalo ponovno te snađe i tako satima. Moja mama kaže da se ta bol zaboravi kada uzmeš bebu u naručje. U mom slučaju nije tako. Nezaboravno velika, jaka, oštra bol ti donese biće koje voliš najviše na svijetu", rekla nam je Emina. 

Novinarka: Merima Druškić