Svjetlana Makaš Imamović bavi se heklanjem lutkica. Ono što ona proizvodi ne možete naći na policama prodajnih centara, a ljubav prema tome rodila se još u njenom djetinjstvu. 

"Baka me naučila držati iglu u ruci još prije nego sam krenula u školu. Uvijek me opuštalo to. U prvoj trudnoći sam morala mirovati i tada sam počela aktivnije heklati uglavnom odjeću za bebe cipelice, kapice i sl. Prije pet godina kod jedne prijateljice sam vidjela prvi put uživo heklane igračkice (koje se zovu amigurumi) i zaljubila sam se. Mislila sam da ja to nikada ne bih mogla napraviti. Prijateljica je pravila patterne za te igračkice i dala mi je nekoliko za prve igračke. Uz njenu veliku pomoć uspjela sam. Pored igračkica heklam nakit, torbe, kape, i sl.", rekla je za Source Svjetlana Makaš Imamović, koja nam je poslala nekoliko fotografija svojih igračkica.

"Sve igračkice pravim od pamučnog konca što je malo skuplje i sporije nego od vune. Ali kako su igračkice prije svega namjenjene djeci koja će ih možda i gristi, pamuk mi se  čini kvalitetniji. Cijene igračaka kreću se od 10 do 80 KM, ovisi o veličini igračke. Najviše su se prodavale lutkice "lalaloopsy" i one su bile po 30 KM", rekla je naša sagovornica.

Pored djece za njene igračke se interesuju i odrasli, pa i ako nemaju djecu, često za sebe kupe igračku.

"Najviše ih prodam ljudima iz inostranstva na ljetnom sajmu. Oni lakše mogu priuštiti sebi to, a i mislim da se u inostranstvu mnogo više cijene ručni radovi. Nažalost, poštarine iz BiH su veoma visoke pa je teško slati proizvode kupcima u inostranstvu", kaže Svjetlana.

Svjetlana dodaje i kako se ne može živjeti od tog posla.

"Za jednu igračkicu mi treba po nekoliko dana i na kraju ta zarada koju imam je jako mala iako se mnogima čini da su ručni radovi skupi. Meni je ovo hobi i ne računam na neku zaradu pa sam zadovoljna prodajom. Moram priznati da ljeti kada prodam to što sam pravila cijelu godinu lijepo upotpunim kućni budžet", kaže nam ona i ne krije da su ljudi oduševljeni njenim radovima. 

"Ne susreću često kod nas nekoga ko radi baš igračke. Mnogi koji su jednom kupili nešto ponovo su kupili i ja sam veoma sretna kada mi se jave nakon mnogo vremena i kažu da je igračkica jos uvijek u super stanju, iako je djeca čupaju, vuku, bacaju itd.", kaže nam Svjetlana. 

Ostale njene radove možete pogledati na stranici Hobby Art Garfild

Ketrin Keketović se bavi izradom torbi od papira. Sve je počelo kao hobi, ali ima tendenciju da postane ozbiljan posao. 

"Prije četiri godine sam napravila prvu Ket Go tašnu. Da bih vam približila o čemu se radi, želim da navedem da je u pitanju proizvod za čiju izradu se koristi papir, koji se dalje plastifikuje, ušiva silkom i u završnoj fazi utiskuje logo Ket Go. Svaka od ovih tašni je unikatna, ručno pravljena u svim fazama, i zahtijeva minimalno 30 sati rada po komadu. Zbog kreativnosti uložene u njihovu izradu, jedinstvenosti, kao i zbog neobičnosti materijala koji se koristi u njihovoj izradi, ove tašne su izazvale zaista veliku zainteresovanost kod osoba koje su ih vidjele. Kao ljubitelj i zaštitnik životinja, želim da podvučem da se u tašnama koje pravim, nipošto ne koristi koža niti bilo šta što bi ugrožavalo životinje. Također, velikim dijelom, za proizvodnju tašne se koristi papir od novina, tako da je u pitanju i jedan vid reciklaže materijala. Na taj način, ove tašne, pored estetskih standarda i unikatnosti, imaju i svoju ekološku dimenziju", rekla je Ketrin Keketović.

Sve je počelo parom makaza i nekoliko primjeraka starih novina, iskrena je Ketrin.

"Ja  sam jedna od mnogih koji u ovoj zemlji ne mogu da dobiju posao 17 godina. Budući da sam po prirodi borac i ne volim da lamentiram nad sudbinom, a vrlo sam kreativna i vrijedna, u ovome sam vidjela i zadovoljstvo ali i način da pokrenem posao. Cijena zavisi od veličine i oblika tašne. Već sam navela da svaka od njih podrazumijeva oko 30 sati rada ali svjesna sam kupovne moći u našoj zemlji, zato  cijena ne prati uloženi rad. U ovom trenutku, cijene su od 60 do 150 KM", rekla je naša sagovornica.

Najviše kupaca ima među zrelijom populacijom.

"Moje tašne nose žene iz svjeta politike, biznisa, doktorice, profesorice. Ni ja nisam očekivala da će to da bude ciljna grupa. Uglavnom su to žene koje žele da priušte sebi unikat, ručni rad i koje su ekološki osvještene. S ponosom mogu da kažem da su tašne Ket Go, bez ikakve reklame, našle svoj put do tri kontinenta i da ih nose moje prijateljice od Amerike, Bliskog istoka, do Skandinvije", kaže nam Ketrin.

Kao i naša prethodna sagovornica i ŽKetrin se složila da se od tog posla ne može živjeti, obzirom da se uloži mnogo vremena u jedan proizvod.

"Ja maksimalno mogu da napravim 3 do 4 tašne mjesečno. Obzirom da nikad nisam napravila dvije iste tašne, potrebno je neko vrijeme za njihovo kreiranje. Zatim, vrijeme za izradu jer  želim da uradim svaki detalj perfektno. Ali ja nemam nerealna očekivanja, a i ovaj posao mi sam po sebi donosi veliko zadovoljstvo. Planiram da u narednoj fazi žaštitim brend KetGo, i registrujem ovu djelatnost. Nakon toga bih željela da zaposlim nekoliko radnika iz moje lokalne zajednice, koje bih obučila za izradu tašni prema standardima koje sam već postavila. Tako bih svoj hobi pretvorila u ozbiljnu poslovnu priču", ispričala nam je naša sagovornica.

Komentari ljudi su pozitivni i ona tvrdi da  se nije desilo da je neko vidio ove tašne uživo, a da nije poželio jednu ili više njih. Više fotografija pogledajte na stranici Torbe KetGo.

Amela Handžić Mirvić navikla je da radi i nakon dvadeset godina staža ostala bez posla. Tada su krenula razmišljanja čime bi mogla početi privatno da se bavi i odluka je pala na dekupaž.

"Odavno sam uživala gledajući dekupaž radove u časopisima i u radnjama i uživala diveći im se. Sa nešto početnog kapitala počela sam da pravim sebi i rodbini neke sitnice. Vremenom su me ohrabrili da imam i stranicu i da objavim te radove što sam sa velikim strahom i uradila očekujući mišljenja drugih", ispričala je za Source Amela Handžić Mirvić o svom početku.

"Ovo nije baš jeftin hobi, jer ako se želi nešto postići mora se više ulagati. Počela sam sa najjednostavnijim radovima od salvetica, pa željna da se okušam u gotovo svemu dosša sam danas do toga da radim na krupnijim stvarima kao komode, sahare itd. Počeli su se na moje radove odazivati i kupci", rekla nam je Amela, koja dodaje da je stavila jako pristupačne cijene svojim radovima, a novac ulaže u repro za ostale radove .

"Kad bi se, a to namjeravam ubuduće, posvetila ovome mogla bi se i neka skromna plata zaraditi. U skoroj budućnosti imam u planu početi iznositi svoje radove i na prodajno mjesto pored velike fontane u parku na Ilidži", rekla je naša sagovornica, koja ne krije ni to da je njen  muž invalid i da preko njega može dobiti mjesto. 

Dekupaž radovi su prelijepi na fotografijama, ali Amela kaže da su mnogo ljepši uživo. 

"Odaziv kupaca je sve veći, a lijepo bi bilo da mogu sve izložiti jer su svi ručni radovi ljepši kada se gledaju uživo nego na slici. Ko god je kupio jedan moj uvijek se javi opet što me jako raduje jer znam da su bili zadovoljni", kaže nam Amela. 

Amelini radovi inspirisani su Baščaršijom i bosanskim motivima, a više fotografija možete pogledati na stranici Amela Handžić Mirvić. 

Novinarka: Merima Druškić