Zakon o zaštiti i postupanju sa djecom i maloljetnicima u krivičnom postupku nalaže posebno ophođenje prema djevojčicama kroz posebne ustanove ili prostorije unutar postojećih ustanova za njih, ali, u stvarnosti, to ovisi o samostalnom reorganizovanju prostorija i života kada djevojčice dođu u ove ustanove.
 
Naša današnja sagovornica je prošla kroz sve to, obzirom da je sa četrnaest godina ušla u svijet kriminala. Svjetlana Žunić iz Doboja danas ima dvadeset i pet godina, studira Ekonomiju i bavi se prevozom voća i povrća kombijem ili kamionom i na taj način zarađuje za život. Do 2011. godine njen život je bio potpuno drugačiji. 

Već u osnovnoj školi, sa nepunih 14 godina, imala je svoj prvi susret sa policijskim službenicima. Do trenutka kada je sa 18 godina završila u Kazneno-popravnom zavodu Kula u Istočnom Sarajevu, iza sebe je već imala imala niz krivičnih djela, od lažnog predstavljanja, falsifikovanja novčanica, prijenosa oružja i droge, sve do nanošenja lakših i težih tjelesnih ozljeda.

"U svijet kriminala sam ušla isključivo zbog novca, to mi je bio jedini motiv . Išla sam na mnogobrojna takmičenja u karateu i to sam iskoristila u pogrešnom smijeru. Kao i svaka djevojčica sam željela bolji život i potražila sam ga u kriminalu", rekla je za Source Svjetlana Žunić, nekada najopasnija maloljetnica.

Za većinu djela koja je uradila Svjetlana je uvijek puštana na slobodu, obzirom da je bila maloljetna i nije bilo zakonskog osnova da je drže u pritvoru, što je nju dodatno ohrabrivalo jer je mislila da joj policija ne može ništa. Ljudi iz svijeta kriminala u njoj su vidjeli inteligentnu i proračunatu osobu, spremnu na mnogo toga, a njene godine su im bile pogodne za sve, obzirom da je nju zakon štitio.

"O tome nerado govorim. Bilo nas je puno u kriminalnoj grupi, ja sam bila jedino žensko i jedina maloljetna, ali to je za mene težak period života te se trudim da ga se ne prisjećam. Svaki čovjek u životu bez obzira na svoju prošlost se kaje za neke stvari, pa tako i ja zbog mnogih tih stvari koje su iza mene", rekla nam je Svjetlana.

Putovala je po zemljama regiona sa lažnim dokumentima, često je bila ispitivana u policijskim stanicama, da bi je konačno smjestili u ustanovu za podršku ženama i djeci u Zenici "Medica", gdje je završila osnovnu školu. Iako kaže kako ne može ništa loše reći za tu ustanovu, smatra da je u tim godinama teško postojao neko ko je mogao razgovarati s njom i vršiti utjecaj na nju. 

"Bila sam smještena u organizaciju Mecika u Zenici. To je nevladina organizacije gdje sam završila deveti razred, tada sam već imala pozamašan policijski dosije i predmete na sudu koji su se vodili protiv mene, ali su obustavljeni jer nisam imala ni 14 godina u vrijeme izvršenja tih dijela, tako da sam sticajem okolnosti deveti razred završila u toj ustanovi", iskrena je naša sagovornica. 

U svojoj okolini je važila za najopasniju maloljetnicu, ali tvrdi da je se djeca iz škole nisu plašila, kao ni razrednik, nego odrasli ljudi koji su o njoj čitali u novinama.

"Čitali su u medijima o meni i to ih je plašilo, a i mediji su malo napuhavali priču, od muhe pravili slona i plašili su me se. Nisam tome pridavala značaj, bilo mi je ružno što me se plaše. Ja sam samo gledala da sebi udovoljim, a sredina nije imala razloga da me se plaši", tvrdi Svjetlana.

Po izlasku iz "Medice", nastavlja sa kriminalnim životom, a među brojnim djelima koje je počinila, izdvaja trenutak kada su joj u školi, u školskoj torbi pronašli pištolje. Zbog sigurnosti drugih učenika, izbačena je iz sistema redovnog školskog obrazovanja, pa je treći i četvrti razred srednje škole vanredno završila. 
 
Slijedi hapšenje u Doboju prilikom postavljanja eksplozivne naprave velike razorne moći ispod privatnog automobila policijskog inspektora, a nakon tog događaja, u nemogućnosti da za nju nađu adekvatan smještaj, Svjetlana je pod policijskim nadzorom smještena na Odjeljenje za neuropsihijatriju u Opštoj bolnici u Doboju, sa kojeg uspijeva pobjeći. Pobjegla je u roku od deset minuta, i to iz razloga što joj je rečeno da će odatle biti vraćena u zatvor. Poslije bijega odobren joj je zahtjev za odbranom sa slobode. Mediji su se tada već počeli zanimati za njen život, i u tom periodu pojavljuju se brojni naslovi o "Ani četiri pištolja", "Kaubojki" koja je smatrana najopasnijom maloljetnicom u BiH.

Kada je napunila osamnaest godina stigla je presuda Osnovnog suda u Doboju, a njome joj se određuje boravak od najmanje jednu, a najviše pet godina u vaspitno-popravnom domu, jer je u vrijeme izvršenja svih krivičnih djela bila maloljetna. Nakon izlaska iz zatvora odlučila je da promijeni svoj način života.

"Sada uspijevam zaraditi sebi novac na zakonit način. Izlaskom iz zatvora i poslije smrti moga oca koji je umro prije četiri i po godine ja sam promijenila svoj život u potpunost, a dosta ljudi koji me nisu poznavali tada, koji me poznaju od nedavno imaju samo riječi hvale za mene", tvrdi ova djevojka.

Obzirom da novac privčali sve veći pažnju omladini, Svjetlana savjetuje svim djevojčicama da se klone kriminala i tvrdi kako im to neće ništa dobro donijeti. 

"Savjet svim djevojčicama je da nikada ne ulaze u kriminal i da ne rade nikada ništa protuzakonito. Ukoliko su neke već ušle u taj svijet, savjet je da nikada ne konzumiraju opojnu drogu, cigarete i da se ne kockaju jer poroci su najgori. Iz svega se čovjek može izvući, ali porok ti ne da da kreneš dalje. Ja sam se svega nagledala i tvrdim da je to najgore. Nisam inkada probala drogu, a ni cigarete, a vidjela sam da osobe koje odu u svijet droge i kocke jako teško se mogu vratiti na pravi put", otvoreno je rekla Svjetlana Žunić, nekada najopasnija maloljetnica.

Novinarka: Merima Druškić