Zapošljavanje u JKP 'Rad': Meni su dali otkaz, a moj komšija je dobio posao tako što je prodao dvije junice i novac dao za radno mjesto
Pod otvorenim nebom, bez osnovnih uslova za život, bez pitke vode, lijekova i dostojanstvenog obroka, sa najlonom umjesto krova, već 82 dana borci ispred Vlade FBiH se bore za svoja prava.
"Prvo tražimo borački registar, zatim ukidanje finasiranje svih udruženja na nivou Federacije BiH i treći je borački dodatak za nezaposlene demobilisane borce", rekao je za Source Nazil Velić, demobilisani borac.
Prema Nazilovim riječima do kraja rata bilo je registrovanih oko 230.000 boraca, od kojih je oko 50.000 od rata pa do danas umrlo. Trenutno registrovanih ima oko 570.000, gotovo 350.000 više nego 1995. godine. Još jedna boljka ovih ljudi jeste finansiranje udruženja kojih ima oko 1600 u Federaciji, od kojih bi se uštedilo 18 mil KM.
"Oni preko tih udruženja imaju svoja biračka tijela. Kada počnu izbori oni preko tih udruženja plasiraju novac. Ja mislim da su to udruženja od političkih elita", rekao nam je Velić.
82 dana provedena u kampu ove ljude je još više zbližila. Zajedno liježu, zajedno ustaju i ujedinjeni su u svom cilju. Od uslova koje su postavili ne odustaju do daljnjeg.
"Mi smo se jednom riječju pobratili, nsmo više drugovi, sad smo većinom braća. Očekivali smo da će Vlada i ministar da nešto riješe", mišljenja su demobilisani borci.
Ono što im nedostaje su prije svega svježa voda i lijekovi.
"Spavamo na komadu stiropora, pokrijemo se dekom, pijemo vodu koju donesemo iz džamije, jedemo konzerve što nam narod donese i tako", rekao nam je Amir Sultan, maloljetni borac.
Jedina osoba od vladajućih struktura koja je obišla i pomogla borce je ministar za boračka pitanja KS.
"Gospodin Fišo nam je izašao ususret, pomogao nam je da regulišamo javne WC-ove koje koristimo, čak nam je dovukao i hrane i higijenskog pribora", rekao nam je Amir Sultan.
Borcima treba sve. Kako su daleko od svoga doma i na konzervi i komadu hljeba bili bi zahvalni, a apeluju na sve građane da im pomognu da istraju u svojoj borbi.
"Najpotrebije su nam deke, dušeci, hrana, voda, stiropor i molim sve prijatelje, vlasnike građevinskih firmi, da nam pomognu i doniraju stiropore", apeluje borac Amir Sultan.
Amir je đačku klupu zamijenio sa puškom i sa 14 godina otišao u rat. Danas je u kampu, bez posla, a sa zapošljavanjem ima ružno iskustvo.
"Ja sam aplicirao sedam puta. Aplicirao sam Bakiru Izetbegoviću i dobio sam preporuku da idem kod ministra za boračka pitanja Federacije, on me uputio ministru za boračka pitanja KS, gospodin Fišo me uputio u KJP 'Rad', tu sam počeo raditi devet dana, nakon toga mi je rečeno da sam višak. Došao je moj komšija koji mi se pohvalio, ne znajući da sam ja dobio otkaz, kaže 'I ja sam postao tvoj kolega', pitam ga kako, kaže 'Otišle su dvije junice, ja sam dobio posao'", ispričao je za naš portal Amir Sultan koji je bio maloljetni borac.
Slične priče, iste probleme, iste strepnje imaju svi oni. Zarekli se jedan drugome da će samo mrtvi iz boračkog kampa biti iznešeni ili sa registrom u ruci koji će značiti da su svoja prava ostvarili.
Novinarka: Merima Druškić
Snimatelj i montažer: Raami Uzunović