Muškarci su nosili mač ispod kaputa i to na lijevom boku. Da bi lakše i brže mogli da ga izvuku, dugmići su morali da budu sa desne strane. Kasnije, kada su žene otkrile bluzu, nisu se same zakopčavala, nego su ih zakopčavale krojačice ili služavke. Pošto su one stajale ispred žene i zakopčavale joj bluzu, bilo je lakše ako su dugmići bili sašiveni s lijeve strane. Tako je ostalo do danas, piše “Bild”.

Međutim, postoji i teorija da se na ženskoj garderobi dugmići nalaze sa lijeve strane, a kod muškaraca sa desne, da bi se pokazalo da su žene na društvenoj ljestvici ispod muškaraca. Ipak, teorija s mačem i sluškinjama je nekako logičnija, jer su se dugmići počeli nositi sa lijeve strane između 1840. i 1850. godine, a do tada ih je ženska odjeća imala na desnoj strani.

Postoji još nekoliko zanimljivosti vezanih za dugmad:

Napoleon je naredio da svi njegovi vojnici moraju na rukavima da imaju dugmad, da bi spriječio da njima brišu nos. Tako su košulje dobile dugmad i na rukavima.

U doba starih Grka i Rimljana dugmad su bila izrađena od drveta, metala, rogova i kosti životinja i školjki.

U bronzanom dobu ljudi su bili toliko oduševljeni dugmićima da su ih našivali na odjeću i nosili bez ikakvog razloga, već kao ukras. Kasnije su iz te navike nastali broševi.

1620. godine vojvoda od Buckinghama je nosio plašt, na kojem se nalazilo mnoštvo dugmića od dijamanata. Naravno, služili su samo kao ukras.

Japanci su preferirali dugmiće od bisera, a oko 1860. godine tržište je “poludjelo” za njima, prenosi Telegraf. 

(Adna Zukanović-Zilić)