- Imao je srčani udar. Morao je da zatvori firmu, roditeljima je bilo teško finansijski, morali su da plaćaju moj internat, džeparac, put. Bilo je komentara sa strane, zašto me ne ispišu iz škole, ako ne mogu da me školuju, ali oni su se borili kao i svaki roditelj, posebno jer su vidjeli da imam rezultate - prisjetila se pjevačica koja je nastavila školovanje u Sarajevu.

Nakon Muzičke akademije, željela je da ode korak dalje i upiše magistarske studije, međutim dogodila se korona, kada joj se srušio cijeli svijet.

- Moj otac se penzionisao poslije tog srčanog, imala sam odgovornost i potrebu da se borim za sebe. Kada je korona krenula, svi su prestali da rade i bio je horor period za mene kao umjetnika. Tada je uslijedila neizvjesnot i dobila sam priliku da da predajem pjevanje, ali kada su svi prešli na onlajn mnogo njih je odustalo što je utjecalo na moj honorar, a to je bilo pred kraj magistarskih studija– priča Šejla, a prenosi Grand online.

Prvobitno nije željela da traži bilo čiju pomoć.

- Sestre su mi priskočile u pomoć, jedna je poslala pomoć da platim kiriju tri mjeseca, a druga za kraj magistarskog. Nerviralo me je, jer nikada nisam htjela da tražim pomoć, bilo me je stid, to mi je bio poraz. Osjećala sam se strašno usamljeno, panični napadi, napadi anskioznosti s pitanjem šta sam do sada radila. Pitala sam se šta radim, jedem u ovom gradu rižu i kečap, nemam maletne šta da jedem. Nisam imala obraza od roditelja bilo šta da tražim jer je otac bio bolestan, živjeli su samo od njegove penzije. Bilo mi je glupo da ja prava i zdrava tražim, sama sam htjela i eto mi sad. Shvatila sam da ne može tako i da treba da krenem na psihoterapiju da se malo „reprogramiram“- ispričala je Šejla.

(Sead M.)