NASA namjerava da pošalje ljudsku misiju na Mars iza 2030. godine i sprema proučavanje Marsa u tri faze, dok kritičari tog programa tvrde da je put na "crvenu planetu" - naučna fantastika.

NASA-in program sastoji iz tri dijela: "oslonca na Zemlju", "poligona za testiranje" i "nezavisnosti od Zemlje". 

Prva faza trenutno se realizuje na Međunarodnoj kosmičkoj stanici, gdje inženjeri i astronauti rade na sistemu dugog boravka i života u svemiru koji će biti potreban za putovanja na Mars.

Drugi dio počet će da se realizuje u ovoj i u narednoj deceniji, kada NASA završi izradu broda "Orion" u kom će astronauti u početku posjećivati Mesec i živeti u njegovoj orbiti nekoliko nedelja ili mjeseci u specijalnom modulu.

U drugoj polovini 2020–ih i početkom 2030–ih godina NASA će, u saradnji sa međunarodnim partnerima, početi treću fazou - pripremama za iskrcavanje na Mars.

U tome će im pomoći iskustvo iz dvije ranije faze, kao i informacije koje sada i u budućnosti prikupljaju roveri na "crvenoj planeti". 

Međutim, niko ne zna kako bi se najavljeni brod prizemljio na Mars, pošto tamo gravitacija iznosi tek 38 posto Zemljine teže.

Putovanje do Marsa nosi posebne izazove.Prva opasnost je svemirska radijacija, o kojoj se malo zna, jer ljudi do sada nisu išli tako daleko u svemir /ne računajući slijetanje na Mjesec/ - upozoravaju naučni krugovi koji sa skepsom komenarišu planove NASA-e. 

To praktično znači da bi prvi Marsovci, odnosno kolinisti sa Zemlje, ako bi uopšte sletjeli bezbjedno, vjerovatno postali sterilni! 

Slijetanje na Mars je posebna priča. Atmosfera je rijetka", pa je teško usporiti letjelicu. NASA se namučila da spusti rover Curiosity težak jednu tonu, a kapsula sa ljudima je deset puta teža. 

Ako bi se za sve ove probleme pronašlo rješenje, slijedi prilagođavanje životu na Marsu. U početku, "Marsovci" bi mogli da zavise od zaliha sa Zemlje. Ali, za svaki kilogram tih zaliha troši se 20 puta više goriva za uzlijetanje. Zato bi "Marsovci" vrlo brzo morali početi da sami brinu o sebi. 

Već 2020. godine Nasin rover pokušaće da elektrolizom dobije kiseonik iz ugljen-dioksida u Marsovoj atmosferi, ali to nije ni stoti dio onoga što ljudima treba za ekspediciju. 

"Marsovci" će vodu dobijati iz dva izvora – reciklažom urina, kao što se to čini na Međunarodnoj svemirskoj stanici, i iz samog tla.Možda najveći problem misije jeste - hrana.

"Marsovsko društvo" već dugo pokušava da u pustinji u američkoj državi Juta simulira uslove na Marsu i da uzgaja biljke. Do sada su postigli mali napredak, ali je to, kako navode, daleko od potreba koje bi imali ljudi na Marsu.

Naučni časopisi upozoravaju da bi uspostavljanje života na Marsu, kada se pronađu odgovori za sve navedene probleme, moglo da se pretvori u - tiraniju pošto je u ljudskoj prirodi da vlada. 

Ako neko kontroliše zalihu kiseonika, onda lako može da ucjenjuje druge i prigrabi svu vlast. Zato neka udruženja već sada nastoje da napišu "ustav za svemirske kolonije"?! 

Naučni skeptici upozoravaju da je potrebno najmanje 2.000 ljudi da bi se stvorio "genetički bazen" za zajednicu koja može da opstane na Marsu. I to uz pretpostavku da ih radijacija neće sterilizovati.

Ko god da je upravu, NASA ili skeptici, i kako god spuštanje na Mars izgledalo, kada nekoga sredinom 21 vijeka budu pitali ima li života na Marsu, odgovor će sigurno biti: "Da". 

Jedino je pitanje hoće li pri tome misliti na Zemljane ili na potomke Zemljana rođene na "crvenoj planeti". 

(SRNA)