Postoje, međutim, i oni u Kantonu Sarajevo koji svojim radom zarađuju novac za egzistenciju, neki od njih žive vrlo ugodno. Doprinosi im se uplaćuju, ali to ne rade oni, niti poslodavac jer ga nemaju. To radite vi, poreski obveznici, a oni se zovu istaknuti slobodni umjetnici.

Na aktuelnoj listi ih je 38. Svakom od njih se uplaćuje 319 KM za PIO i 229 KM za zdravstveno osiguranje, pa u totalu dolazimo do nezanemarive sume koja se izdvaja iz budžeta.

„Uvijek se to kreće negdje oko 290.000, 300.000, ali se svake godine mijenja osnovica koju daje..evo npr. Poreska uprava povećava neto osnovicu koja je najniža, pa je u 2011. po jednom bila stopa za PIO 308, a sad je 321 KM ili za zdravstvo 211, a sad je 230 i kad to pomnožite sa brojem koliko ih ima, ispostavi se vrlo velika razlika. Ako se ne povećava budžet, onda se smanjuje jedna ili dvije mogućnosti za nove“, izjavio je za Source.ba portal Ivica Šarić, ministar kulture i sporta Kantona Sarajevo.

Objasnio nam je ministar u jednoj rečenici ko su ti ljudi i zašto im uplaćujemo doprinose.

„Ovo je u pitanju uzak krug talentiranih ljudi, ljudi koji ipak pronose vrijednosti BiH i vani i u zemlji“, objašnjava ministar.

Lijepo, ako zaista promovišu vrijednosti naše zemlje, u ovoj priči nema ništa sporno. Ovo su ta imena: Jusuf Hadžifejzović, Irfan Hozo, Alma Lazarevska, Mihajlo Atijas, Maja Bajević, Džeko hodžić, Ibrahim Novalić, Isnam Taljić, Mirsada Baljić, Alma Hrasnica, Izet Perviz, Slobodan Anđelić, Edin Dervišević, Maja Behmen Novalić, Muhamed Ćeif, Ata Omerbašić, Mustafa Dž. Nišić, Emina Husedžinović, Alija Balta, Enes Halimić, Almin Zrno, Mustafa Smajlović, Dževdet Nikočević, Muhidin Muharemović, Nela Đenesijević, Fadila Nura Haver, Ljiljana Šaković Mujan, Sabahudin Hadžialić, Mirsad Smajović, Zilhad Ključanin, Mugdim Avdić Henda, Fuad Backović Deen, Sanja Džeba, Danijela Madacky, Ahmed Burić, Osman Arslanagić, Hajrudin Varešanović i Branko Bačanović.

Budite slobodni da procijenite koliko pojedini zaista promovišu te vrijednosti. Ako ste umjetnik, možete se prijaviti kako bi i vama uplaćivali doprinose, ali morate zadovoljavati određene kriterije, a o tim kriterijima odlučuje postojeća Komisija.

„Procedura je jedna aplikacija u kojoj se sadrži sve što treba predati da bi uopće ušao u proceduru, a onda idu zakonski i podzakonski akti kriterija. Postoji Komisija koju potvrđuje Vlade KS, a Komisija se sastoji od članova umjetničkih udruženja i institucija za one koji nemaju udruženja. Nema udruženja baletskih, orkestarskih itd., a onda to radi predstavnici institucija koje sadrže te segmente. Imamo Komisiju koju su predložila udruženja, koju je verificirala Vlada i oni zasjedaju i razmatraju aplikacije za status slobodnog umjetnika“, izjavio je Šarić.

Stručna komisija za sticanje, reviziju, mirovanje i prestanak statusa istaknutih samostalnih umjetnika, kako joj je puni naziv, broji šest članova i oni odlučuju ko će se naći na spisku umjetnika kojima ćemo uplaćivati doprinose. Pitali smo ministra da li može doći do svojevrsnog sukoba interesa, da u toj komisiji neke osobe sami sebi određuju da li će oni biti ti kojima će biti uplaćivani doprinosi?

„Ne! Ove komisije su izrađene od ljudi koji ne koriste, koliko ja znam, a tako bi trebalo biti. A i kad gledam sastav komisije, tačno znam ko su“, odgovorio je Šarić.

Ministar se malo zbunio. Član Komisije je slikar Džeko Hodžić, a on je ujedno jedan od umjetnika kojima uplaćujemo doprinose. Članovi Komisije su raspoređeni po branšama, pa je Hodžić zadužen za likovne umjetnike, koji, kako bi dobili status istaknutog slobodnog umjetnika, moraju zadovoljiti određene kriterije.

„Da bude najmanje 10 godina član Udruženja likovnih umjetnika, da je dobio nagrada, da prolazi na selektivnim izložbama i da ima međunarodne reference. To su neki kriteriji po kojima može konkurisati i na osnovu tih svojih referenci on bude primljen u slobodne umjetnike, a ako ima  bolje reference i istaknute slobodne umjetnike jer se samo plaćaju doprinosi istaknutom slobodnom umjetniku“, objasnio je Hodžić proceduru.

Jasno predodređene uslove moraju ispunjavati i muzičari koji žele status istaknutog slobodnog umjetnika.

„Ono što ja znam je da moraju priložiti validne dokaze o tome da su proteklu godinu dana bili aktivni umjetnici u svom polju u kojem djeluju. Šta znači biti aktivan? Izbaciti pjesmu, materijal, redovno koncertirati, pojavljivati se u medijima, jednostavno biti aktivan u polju u kojem djeluješ“, objasnio je Deen kriterije kada je njegova branša u pitanju.

Fuadu Backoviću Deenu su uplaćivani doprinosi u 2014. godini, što znači da je to morao zaslužiti radom u 2013.

„Singl i saradnja sa Verenom u pjesmu 'Voli me hitno', za koju smo dobili nagradu Oskar popularnosti za najbolji duet u 2013. godini. Isto tako pjesma 'Rane manje bole', koja je izašla odmah na kraju 2013. i početkom 2014. godine i premijera mjuzikla 'Briljantin'“, navodi on.

Deen status istaknutog slobodnog umjetnika ima od 2009. godine i u tom periodu je baš objavljena lista na kojoj su bile veličine poput neprevaziđene Selme Muhedinović. Ipak, najviše kritika je pretrpio upravo naš sagovornik, na čemu zamjera pojedinim medijima i dijelu javnosti.

„Zamjerao sam to što su govorili da ja primam mjesečnu novčanu naknadu od strane Ministarstva zbog statusa kojeg imam, da uzimam novac od Ministarstva za školovanje u inostranstvu, da je zapravo cijeli taj moj status obezbijedio da bih ja platio svoje školovanje u Italiji, što je jako ružno jer to nema veze sa onim što taj status donosi. Taj status ne donosi apsolutno nikome sa liste nikakvu novčanu naknadu, nikakva primanja mjesečna. Znači mi od toga ne vidimo niti jedan jedini dinar. Taj status isključivo služi za uplaćivanje penzionog, zdravstvenog i socijalnog, što je jedna minimalna cifra. Zaista minimum minimuma“, tvrdi on.

Sporni su ponajviše kriteriji koje pojedini umjetnici, upitnog kvaliteta, očigledno zadovoljavaju jer se nalaze na spornoj listi.

„Otkad sam ja član Komisije, ja jesam zadovoljan tim. Međutim, naslijeđenim stanjem nisam jer tu se provuklo nekoliko ljudi koji objektivno to ne zaslužuju“, složio se čak i Džeko Hodžić.

Pitali smo sagovornike da li je, uzimajući u obzir socijalne i ekonomske prilike u BiH, etično izdvajati sredstva poreskih obveznika za potrebe onih koji također rade i zarađuju možda i mnogo više od onih koji im indirektno uplaćuju doprinose.

„Ne razumijem šta znači etičko u ovom pitanju. Ja svoj novac zarađujem, sam sebe izdržavam, živim sam od svog novca. Kao nekom umjetniku koji se dokazao i iskazao, društvo mi plaća penzioni status“, smatra Hodžić, a sličnog je mišljenja i Deen.

„Meni je tužna činjenica da zapravo uopšte postoji jedan ovakav status jer ja bih volio da živim u zemlji u kojoj moje kolege i ja možemo najnormalnije da živimo od ovog posla, da sami sebe apsolutno finansiramo, uplaćujemo, zarađujemo, gradimo vile, rančeve itd. kao što to rade kolege u zapadnoevropskim zemljama i svijetu. Međutim, situacija je takva kakva jeste i činjenica je da živimo u zemlji u kojoj je umjetnost na marginama. Jako veliki broj mojih kolega nema novac da kupi hljeb. Jako mali broj mojih kolega može da živi od ovog posla. To su uglavnom kolege pjevaju folk i turbo folk. Sve ostalo, jako, jako teško.“

Ako zaista u zemlji sa gotovo 500.000 nezaposlenih, u kojoj je broj radnika i broj penzionera gotovo izjednačen, pa i u kojoj najvažnije kulturne institucije ne rade, postoji osnova za izdvajanje sredstava umjetnicima za koje, barem neke, niste ni čuli, onda smo mi kulturno najosvještenija država na svijetu.

Novinar: Nedim Pobrić
Snimatelji: Alen Alilović/Ermin Ljumić
Montažer: Emir Preljević